Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 09.05.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Predaja kod Saratoge – 17. listopad 1777.

Nakon pretrpljenih gubitaka u prethodne dvije bitke (kod Freemanove farme i kod Bemis Heightsa) general Burgoyne se s ostatkom svoje vojske povukao na utvrđene položaje nedaleko grada Saratoga, točnije na mjesto gdje se danas nalazi naselje Schuylerville.

Nadnevka 8. listopada 1777., nakon što je izvješten da je okružen s oko 15 000 'kontinentalnih' vojnika, general Burgoyne poslao je prve časnike pregovarače generalu Gatesu, pa su time započeli pregovori o uvjetima predaje koji će potrajati sve do 17. listopada 1777.


general Burgoyne predaje se generalu Gatesu kod Saratoge

Tijekom pregovora najveći broj Irokeza (saveznika Britanaca), te kanadskih torija, a koji se nisu željeli pomiriti s predajom, nestajali su pod okriljem mraka probijajući se preko položaja 'kontinentalaca' prema Kanadi. Veliki broj njih je u tomu i uspio, pa su tako u britanskom taboru ostali samo britanski regulari.

Uvjeti predaje koji su bili dogovoreni između generala Burgoynea i Gatesa bili su gotovo idilični. Naime, britanskim vojnicima bit će ostavljene odore i sve zastave, a časnici će zadržati sablje. Nakon predaje svi vojnici su trebali biti pušteni i otpremljeni u Englesku, a tijekom predaje bilo je dozvoljeno posljednje postrojavanje i hodnja do mjesta polaganja oružja.


posljednja hodnja (britanska zastava je zamotana) britanskih postrojbi do mjesta predaje

Tijekom same predaje general Burgoyne ponudio je svoju sablju generalu Gatesu, ali ju je ovaj odbio i pozvao generala Burgoynea u svoj šator na okrjepu i domjenak. No, Kontinentalni kongres nije želio potvrditi dogovor i uvjete predaje koje su dogovorili generali Burgoyne i Gates.

Naime, pustiti samo tako 6000 vojnika koji su se, bez obzira što se sukladno dogovoru nisu smjeli vratiti u Ameriku tijekom trajanja rata i neprijateljstva, vrlo lako mogli ostaviti na službi u Europi i zamijenjeni novim vojnicima iz Europe ili nekih drugih kolonija, Kongres ipak nije želio riskirati.

Tako su razmijenjeni samo viši britanski časnici za zarobljene vojnike kontinentalce, a niži časnici i vojnici razmješteni su u zatvoreničke tabore diljem Nove Engleske. Mnogi britanski i njemački vojnici shvativši da nikad neće biti u mogućnosti povratka u Europu zatražili su prijem u Kontinentalnu vojsku i odlučili su zauvijek ostati živjeti na tlu Amerike.


zemljovid kontinentalne Amerike (vlastita izrada)

Kompletna nekadašnja britanska 62. pješačka pukovnija prešla je u sastav Kontinentalne vojske, a najvažniji uspjeh 'kontinentalaca' pobjedom kod Saratoge je taj što su nakon toga u rat otvoreno, na strani 'kontinentalaca' protiv Britanaca, ušle Francuska, Španjolska i Nizozemska.

Isto tako su i utvrde Fort Ticonderoga i Crown Point bez borbe opet prešle u posjed Kontinentalne vojske. General Gates pak je proglašen 'herojem Saratoge' (iskreno po mom osobnom mišljenju on to nije zaslužio), neki su ga čak predlagali kao zamjenu za generala Washingtona, no, tijekom bitke kod Camdena 16. kolovoz 1780. general Gates počinit će teške, neoprostive i početničke greške koje se njemu nisu smjele dogoditi. No, dobro, 'o tom potom'.


Betsy Rose predaje 'prvu pravu američku' zastavu generalu Washingtonu i tadašnjim kongresmenima (14. lipnja 1777. rezolucija Drugog Kontinentalnog kongresa)

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!