Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Predaja kod Saratoge – 17. listopad 1777.
Nakon pretrpljenih gubitaka u prethodne dvije bitke (kod Freemanove farme i kod Bemis Heightsa) general Burgoyne se s ostatkom svoje vojske povukao na utvrđene položaje nedaleko grada Saratoga, točnije na mjesto gdje se danas nalazi naselje Schuylerville.
Nadnevka 8. listopada 1777., nakon što je izvješten da je okružen s oko 15 000 'kontinentalnih' vojnika, general Burgoyne poslao je prve časnike pregovarače generalu Gatesu, pa su time započeli pregovori o uvjetima predaje koji će potrajati sve do 17. listopada 1777.
general Burgoyne predaje se generalu Gatesu kod Saratoge
Tijekom pregovora najveći broj Irokeza (saveznika Britanaca), te kanadskih torija, a koji se nisu željeli pomiriti s predajom, nestajali su pod okriljem mraka probijajući se preko položaja 'kontinentalaca' prema Kanadi. Veliki broj njih je u tomu i uspio, pa su tako u britanskom taboru ostali samo britanski regulari.
Uvjeti predaje koji su bili dogovoreni između generala Burgoynea i Gatesa bili su gotovo idilični. Naime, britanskim vojnicima bit će ostavljene odore i sve zastave, a časnici će zadržati sablje. Nakon predaje svi vojnici su trebali biti pušteni i otpremljeni u Englesku, a tijekom predaje bilo je dozvoljeno posljednje postrojavanje i hodnja do mjesta polaganja oružja.
posljednja hodnja (britanska zastava je zamotana) britanskih postrojbi do mjesta predaje
Tijekom same predaje general Burgoyne ponudio je svoju sablju generalu Gatesu, ali ju je ovaj odbio i pozvao generala Burgoynea u svoj šator na okrjepu i domjenak. No, Kontinentalni kongres nije želio potvrditi dogovor i uvjete predaje koje su dogovorili generali Burgoyne i Gates.
Naime, pustiti samo tako 6000 vojnika koji su se, bez obzira što se sukladno dogovoru nisu smjeli vratiti u Ameriku tijekom trajanja rata i neprijateljstva, vrlo lako mogli ostaviti na službi u Europi i zamijenjeni novim vojnicima iz Europe ili nekih drugih kolonija, Kongres ipak nije želio riskirati.
Tako su razmijenjeni samo viši britanski časnici za zarobljene vojnike kontinentalce, a niži časnici i vojnici razmješteni su u zatvoreničke tabore diljem Nove Engleske. Mnogi britanski i njemački vojnici shvativši da nikad neće biti u mogućnosti povratka u Europu zatražili su prijem u Kontinentalnu vojsku i odlučili su zauvijek ostati živjeti na tlu Amerike.
zemljovid kontinentalne Amerike (vlastita izrada)
Kompletna nekadašnja britanska 62. pješačka pukovnija prešla je u sastav Kontinentalne vojske, a najvažniji uspjeh 'kontinentalaca' pobjedom kod Saratoge je taj što su nakon toga u rat otvoreno, na strani 'kontinentalaca' protiv Britanaca, ušle Francuska, Španjolska i Nizozemska.
Isto tako su i utvrde Fort Ticonderoga i Crown Point bez borbe opet prešle u posjed Kontinentalne vojske. General Gates pak je proglašen 'herojem Saratoge' (iskreno po mom osobnom mišljenju on to nije zaslužio), neki su ga čak predlagali kao zamjenu za generala Washingtona, no, tijekom bitke kod Camdena 16. kolovoz 1780. general Gates počinit će teške, neoprostive i početničke greške koje se njemu nisu smjele dogoditi. No, dobro, 'o tom potom'.
Betsy Rose predaje 'prvu pravu američku' zastavu generalu Washingtonu i tadašnjim kongresmenima (14. lipnja 1777. rezolucija Drugog Kontinentalnog kongresa)
Post je objavljen 09.05.2011. u 08:54 sati.