Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 18.03.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka kod Princetona – 3. siječanj 1777.

Glavni zapovjednik britanskog ekspedicijskog korpusa, general William Howe, nakon iznenađenja kod Trentona odlučio je pronaći vojsku 'kontinentalaca' i uništiti je tijekom zime. Zadaću je povjerio svom najagresivnijem i najboljem generalu, generalu Charles Cornwallisu.

Tijekom potjere za 'kontinentalcima', generalu Cornwallisu, priključit će se i general James Grant sa svojim postrojbama. General Cornwallis izbio je sa svojim prethodnicama 1. siječnja u grad Princeton i odmah je nastavio hodnju prema Trentonu. U gradu Princeton ostao je brigadir Mawhood sa 17., 40. i 55. pješačkom pukovnijom kao začelnim osiguranjem (zalaznica).

Nadnevka 2. siječnja 1777. britanske postrojbe ušle su u Trenton i izvijestile generala Cronwallisa da su postrojbe 'kontinentalaca' na drugoj obali rijeke Assumption Creek i da se užurbano utvrđuju poradi organiziranja obrane. u tom trenutku doista se na drugoj obali nalazio general Washington s oko 1600 regulara i oko 4000 pripadnika milicije.

Međutim tijekom popodnevnih sati, a pogotovo noćnih dogodit će se velike i značajne promjene, izuzetno bitne za bitku do koje je tek trebalo doći. Naime, general Cronwallis bio je uvjeren da je 'kontinentalce' 'stjerao u kut' i da su oni prisiljeni braniti se osloncem na rijeku Assumption Creek.

No, general Washington odlučio je tu ostaviti samo manji dio snaga koje su trebale cijele noći i dana radom na utvrđivanju (zvukovi sjekira, krampova i lopata) uvjeravati Britance da se doista radi na utvrdama, a on sam pak je s glavninom krenuo u zaobilaznu hodnju prema Princetonu.


shema bitke kod Princetona (vlastita izrada)

Dolaskom zore 3. siječnja, postrojbe brigadira Mahwooda (17., 40. i 55. pješačka pukovnija) krenule su iz Princetona u namjeri da se pridruže glavnini britanskih snaga koje su se pripremale za bitku kod Trentona, odnosno prijelaz rijeke Assumption Creek. No, iznenada su se ispred njih pojavile pukovnije 'kontinentalaca' pod zapovjedništvom brigadira Mercera koje su krenule osigurati most preko rijeke Stony Creek i time izolirati grad Princeton od ceste prema Trentonu.

Iznenađenje je bilo na obije strane, ali su se nakon kraćeg zbunjujućeg komešanja bolje snašle britanske postrojbe koje su krenule u napad bajunetama. Vojnici 'kontinentalaca' koji su tek neki imali bajunete na puškama morali su se povući, a to pak je izazvalo paniku kod pripadnika milicije koji su tek izbijali na cestu prema Princetonu, jer su oni pomislili da je bitka izgubljena, a ona je tek trebala ući u kulminacijsku točku.

Dakle, u najkritičnijem trenutku bitke, trenutku kada je bitka poprimala žestoki karijer i sve je više bilo zornije, da bi Britanci mogli odnijeti još jednu pobjedu, iznenada se pojavio general Washington sa pukovnijom 'Virginia' regulara.


kulminacija bitke kod Princetona (pogibijom brigadira Mercera pukovnija kontinentalaca popušta i gubi bojnu crtu, vidjevši regulare u povlačenju pripadnici milicije brigadira Cadwaladera dali su se u paničan bijeg, u kritičnom trenutku pojavljuje se general Washington s pukovnijom 'Virginija' regulara koji hrabro popune slomljeni složaj, a general Washington jaše ispred svih i sustiže pripadnike milicije u bijegu, uspijeva ih reorganizirati i vratiti u bitku)

Situacija je bila slijedeća: general Sullivan uspio je odbaciti britansku 55. pješačku pukovniju koja je pokušala pomoći britanskoj 40. pješačkoj pukovniji koja se u međuvremenu povukla natrag u sam grad Princeton. britanska 17. pješačka pukovnija pak je uspjela odbaciti kontinentalnu pukovniju brigadira Mercera koji je u tom napadu i poginuo od mosta preko Stony Creek. Brigadir Cadwalader pokušao je svojim odredom milicije udariti u bok britanske 17. pješačke pukovnije, ali poradi neuvježbanosti za zauzimanje linijskog složaja, odred milicije se ubrzo dao u panični bijeg.

General Sullivan nije se usudio okrenuti svoj složaj, jer bojao se da mu britanska 40. pješačka tada ne udari u bok iz smjera grada, pa je jedini koji je mogao riješiti bitku bio general Washington koji se tu pojavio iznenada.

Tako je i bilo, general Washington hrabro jašući među pripadnicima milicije i uvjeravajući ih da mogu pobijediti, uspio je okrenuti i reorganizirati odred milicije brigadira Cadwaladera koji su kasnije uz bok regulara 'Virginia' uspjeli zaustaviti britansku 17. pješačku pukovniju.


gotovo 'golobradi' mladi američki regulari više puta spašavali su ishod bitke u trenutku kada bi pripadnici milicije neshvatljivo napustili svoje bojne crte

Preostali britanski vojnici sklonili su se u grad Princeton, u kompleks zgrada 'College of New Jersey' (sveučilište Princeton), točnije u zgradu Nassau, ali nakon pristizanja 'kontinentalaca' generala Sullivana, predali su se bez većeg otpora.

Za to vrijeme general Cronwallis izvješten je o događajima i bitkama na sjeveru, te je on tek tada shvatio da se zapravo glavnina snaga 'kontinentalaca' nalazi kod Princetona, a ne kod Trentona, no, za bilo kakvu hodnju prema Princetonu bilo je previše kasno, jer 'kontinentalci' su spalili i porušili most preko rijeke Stony Creek.

Bitka je time završena, general Cronwallis povlači se na zimovanje u New Brunswick, a general Washington s glavninom Kontinentalne vojske u Morristown. Britanci su tijekom bitke kod Princetona izgubili 86 vojnika, a oko 200-tinjak ih je zarobljeno, a Amerikanci pak su imali 40-tak mrtvih uključujući i brigadira Mercera.

Bitka kod Princetona polučila je slijedeće lekcije: general Washington postigao je dvije pobjede (kod Trentona i Princetona) u kojima je shvatio da je lakše biku voditi s manjim snagama nego s glavninom, a te dvije pobjede dodatno su podigle bojno ćudoređe 'kontinentalaca'.

Na kraju, pobjeda kod Princetona, iako nije napokon uvjerila Francuze da pošalju svoj kontingent u pomoć 'kontinentalcima', oni su ipak poslali brodovlje s ratnim i doknadnim materijalom koji će u nadolazećim bitkama itekako donositi prevagu.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!