Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 19.02.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Britanski desant na Kip's Bay – 15. rujan 1776.

Ono što će se dogoditi tog jutra nadnevka 15. rujna 1776. u povijesti bitaka ostat će zapisano kao još jedna 'briljantna vojnička zamisao' britanskog generala Howe, ali istodobno i kao njegova 'druga velika greška' tijekom kampanje za uništenje Američke kontinentalne vojske.

Naime, nakon poraza u bitki na Long Islandu i povlačenje na Manhattan, mlada Američka kontinentalna vojska gotovo je pred rasulom, a njezin zapovjednik general Washington pritisnut je neviđenim i vojnički neprihvatljivim problemima.

Sada kao da je to već postalo pravilo, pripadnici američke kolonijalne milicije kukavički napuštaju svoje položaje i prije nego britanski vojnici ispale ijedan metak, a novi problem koji se pojavio bio je masovni odlazak iz redova Američke kontinentalne vojske.

Generala Washington opterećuje i to što ne može zaključiti gdje će se zapravo dogoditi prijelaz britanskih vojnika na otok Manhattan, jer otok je izuzetno dugog i nepovoljnog oblika za obranu, pa je zato general Washington bio i prisiljen podijeliti svoju ionako nespremnu i brojčano nedostatnu vojsku po cijelom otoku, od New Yorka do King's Bridge.

Prvim jutarnjim svjetlostima tog dana 15. rujna generalu Washingtonu, odnosno pripadnicima milicije Connecticut, njih oko 500-tinjak pod zapovjedništvom brigadira William Douglasa bit će napokon kristalno jasno da su Britanci naumili desantirati rijeku East River kod Kip's Bay.

Nausuprot izgladnjelima i pospanima pripadnicima milicije Connecticut stajalo je na samo 200-tinjak metara na vodama East Rivera pet biritanskih ratnih brodova. Reduti koje su Amerikanci na brzinu izgradili nisu baš garantirali neku zaštitu pred brodskim topovima, a poljoprivrednici iz milicije Connecticut gotovo da i nisu imali prave vojničke puške (muškete), naoružani su lovačkim puškama domaće izrade.

Dan je počeo izuzetno velikom vrućinom još uvijek jakog jesenskog sunca, a oko 10 sati brodsko topništvo (oko 80 topova) bez milosti zasulo je redute američkih vojnika na Kip's Bay. Amerikanci nisu mogli glave podignuti, a kad je nakon sat vremena žestoko topničko bombardiranje prestalo i kada su američki vojnici prekriveni pijeskom, prašinom i dijelovima materijala polako počeli dolaziti k sebi čekalo ih je novo iznenađenje.


britanski desant kod Kip's Bay

Iz oblaka prašine izronilo je oko 4000 britanskih vojnika u punom linijskom bojnom složaju. Pripadnici milicije Connecticut zahvaćeni panikom stali su bježati na sve strane bez ikakvog pokušaja otpora britanskim vojnicima, bez ijednog ispaljenog metka, a što je najgore to njihovo panično bježanje zbunit će i ostale američke vojnike kontinentalne vojske koji su pohitali u pomoć njima na Kip's Bay.

Tu se pojavio i sam general Washington, koji je sa svojim stožerom odmah po početku bombardiranja, uputio na Kip's Bay. Uzalud je general Washington pokušavao vratiti svoje vojnike i organizirati obranu. Na kraju je i on sam izgubio živce i bacio svoj trorogi šešir na zemlju zgazio ga i čak počeo prijetiti pištoljem i mačem vlastitim vojnicima zaboravljajući na svoj autoritet zapovjednika, pa su ga njegovi stožerni časnici jedva odvukli kada su britanski vojnici u svojem linijskom nastupanju već bili na nekih 100-tinjak metara od njega. Još uvijek bijesan general Washington bijesno je vikao na svoje vojnike i časnike: 'Sramota, zar ste vi ljudi s kojima ja trebam braniti Ameriku?!'

Brzi prodor britanskih vojnika doveo je u težak položaj generala Israel Putnama i generala Henry Knoxa koji su držali položaj u samom gradu New Yorku, pa su se i oni bili prisiljeni povlačiti prema sjeveru otoka Manhattan, prema Harlemu, a pri tomu su morali ostaviti svu težu opremu i topove.

Ovu briljantnu pobjedu pak britanski general Howe nije iskoristio, zaustavio je svoju vojsku i reorganizirao ju je, pa je manji dio poslao na sjever prema Harlemu, a on sam je s glavninom krenuo zauzeti sada ne branjeni grad New York.

Jutro koje je tek dolazilo dovest će do nove bitke na Harlem Heights, no, iako će i dalje trpjeti poraze, Američka kontinentalna vojska više nikada neće biti u takvoj pogibeljnoj situaciji kakva ju je snašla nakon britanskog desanta kod Kip's Bay.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!