Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 30.01.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka na Bunker Hillu – 17. lipnja 1775.

Na uzvišenju nazvanom Bunker Hill koje se uzdizalo na poluotoku Charlestown, na ušću rijeke Mystic sjeverno od luke Boston Harbor nadnevka 17. lipnja 1775. tijekom američkog rata za nezavisnost od britanske krune došlo je do bitke između britanskih kolonijalnih postrojbi i postrojbi Američke kontinentalne vojske (American Continental Army).

Ključno je razlikovati postrojbe Američke kontinentalne vojske od postrojbi američke milicije, jer Američka kontinentalna vojska predstavlja regularno ustrojenu vojsku, a milicija je paravojska.

Što se u stvari dogodilo na Bunker Hillu, tko je pobijedio i kakve naučene lekcije su izvukle obije sukobljene strane.

Dakle, na američkoj strani imamo mladu vojsku, slabo naoružanu i opremljenu (muškete, lako topničko oružje, hladno oružje, odnosno sve što je moglo poslužiti kao oružje, odore su tek u izradi, pa i po tom pitanju vlada šarenilo).

Na britanskoj strani imamo dobro naoružane i opremljene, te izvježbane regularne vojnike ustrojene u razne ustrojbene cjeline poput grenadira, lakih pješaka i marinaca koji su odjeveni u besprijekorne crvene vojne odore, naoružani mušketama s bajunetama i imaju potporu brodskog topništva, te teškog kopnenog topništva.

Nadalje, američkim postrojbama zapovijedaju dva generala, general Artemas Ward i general Israel Putnam, a britanskim kolonijalnim snagama general Thomas Gage i general William Howe koji je stigao iz Engleske (jedan od trojice poslanih generala) kako bi pomogao ugušiti pobunu britanskih kolonija na američkom kontinentu.

Situacija koja će dovesti do bitke bila je slijedeća: Britanske kolonijalne postrojbe izbijanjem rata našle su se blokirane u Bostonu, a američki vojnici, njih oko 1500 iz sastava pješačke pukovnije 'Massachusetts' i pješačke pukovnije 'Connecticut' zauzeli su uzvišenje Breed Hill i tijekom noći 16. na 17. lipanj uz nadljudske napore uspjeli izgraditi redut.


shema (mapa) bitke na Bunker Hillu

Svitanjem jutra 17. lipnja radove američkih vojnika primjetili su mornari britanskog ratnog broda HMS Lively, te su otvorili paljbu iz brodskih topova po američkom redutu.

Saznavši za to britanski general Howe iskrcava britanske postrojbe na poluotok Charlestown i gradi britanski bojni složaj na slijedeći način: 5. pješačka pukovnija kraljevskih fusilira (Northumberland Fusiliers), 38. pješačka pukovnija (Staffordshire Regiment), 1. pješačka bojna (Zelene jakne) 43. pješačke pukovnije (Oxfordshire i Buckinghamshire), 47. pješačka pukovnija (kraljičini Lancashire), 2. pješačka bojna 52. pješačke pukovnije i kraljevski marinci (mornaričko pješaštvo) bili su ustrojeni u linijske kolone za frontalni napad.

Za bočni napad (flankiranje) američkog bojnog složaja ustrojene su slijedeće britanske postrojbe: grenadiri iz sastava 4., 10., 18., 22., 23. i 35. grenadirske pukovnije, te laki pješaci iz sastava 59., 63. i 65. lake pješačke pukovnije.

Istodobno na Bunker Hill pristiže još američkih vojnika, ali pojavljuje se prvi problem za američke generale, jer ti američki vojnici odbijaju zauzeti položaje bliže Breed Hillu, odnosno preuzmu osiguranje boka američkim postrojbama koje su u redutu. Dakle, borbena stega američkih vojnika još uvijek nije na potrebitoj razini, pa tako oni ostaju na položajima Bunker Hilla.

Istodobno i Britanci imaju probleme, ali u časničkom kadru. Naime, britanski časnici podcjenjuju američke vojnike i odlučuju se za frontalni linijski napad na Bred Hill, bez flankiranja reduta.


prikaz bitke na Breed Hilu

Britanske postrojbe tri su puta opetovale napad na položaje američkih vojnika napadima lakih pješačkih pukovnija i pri svakom napadu pretrpjeli osjetne gubitke. Već nakon prvog britanskog napada američki vojnici u redutu na Breed Hillu ostali su bez streljiva, ali su hrabro odbili još dva britanska napada.

Bitka je završena odstupanjem američkih vojnika s položaja na poluotoku Charlestown, a britanski vojnici propustili su priliku proganjanja protivnika. Amerikanci su u bitku ušli s oko 1500 vojnika, izgubili su oko 450 vojnika (poginuli i ranjeni), a Britanci pak su u bitku ušli s oko 2400 vojnika, a izgubili su oko 1150 vojnika (poginuli i ranjeni). Obije strane sebi su pripisale pobjedu, ali vojnička pobjeda bila je na strani Britanaca.

Na kraju, kao zaključak. Borbena stega američkih vojnika mlade Američke kontinentalne vojske još nije bila na potrebitoj razini, jer su iskazali neposlušnost prilikom traženja američkih časnika da zauzmu nove položaje bočno od reduta na Breed Hillu.

Borbena stega britanskih vojnika nije bila upitna, no, izgleda da su britanski vojnici imali problema s općom vojnom stegom, jer tijekom bitke dešavale su se čudne stvari u nerazumljivim povlačenjima i oklijevanjima grenadira u odlučnom flankiranju američkog reduta, a posebno o tomu govori podatak da su britanski topnici za topove kalibra 6 incha dobili greškom streljivo (topovske kugle) 12 incha.

Nadalje, britanski viši časnici pokazali su totalnu nespremnost i neorganiziranost za bitku, jer krenuli su u frontalni linijski napad na najjače američke položaje, a kasnije su propustili organizirati progon američkih postrojbi koje su ostale bez streljiva. Najveći propust britanskim časnicima pripisuje se poradi podcjenjivanja sposobnosti američkih vojnika da se odupru frontalnom napadu, odnosno bahatost britanskih časnika plaćena je previsokom cijenom u gubitku vojnika.

subota, 29.01.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitke američkog rata za nezavisnost – (1775. – 1783.)

Uzroci rata i ustroj sukobljenih strana

Drastične mjere eksploatacije koje je Velika Britanija nametnula svojim kolonijama nakon sedmogodišnjeg rata (1756. - 1763.) bila je 'kap koja je prelila čašu', odnosno iskra koja će zapaliti ratnu vatru u britanskim kolonijama na američkom kontinentu.

Naime, već prije, američke kolonije žestoko su nametale zahtjev za političkom i ekonomskom ravnopravnošću sa svojom metropolom (London), pa su tako do sredine 18. stoljeća u tom naumu gotovo i uspjele, jer američke kolonije izborile su samoupravu, a rađanje nove 'sjevernoameričke' nacije bilo je neupitno.

Dakle, konglomerat naroda koji nastanjuje ta područja: Englezi, Nizozemci i Šveđani oko New Yorka, pa starosjedioci indijanskih plemena Iroquois (Irokezi) i Mohawks (Mohavk) koji tu žive u nekakvoj konfederaciji šest plemena, zatim Nijemci, Škoti i Irci koji nastanjuju Pennsylvaniu, a tu je i Virginia u kojoj žive potomci afričkih crnaca koji su dovedeni u kolonije kao robovi sve su više u turbolentnim odnosima sa svojim gospodarima u Velikoj Britaniji, a na kraju tu je i Francuska koja želi pojačati svoj utjecaj u tom dijelu svijeta.

Tako su britanske kolonije: Maine, New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island i Connecticut (New England), New York, Pennsylvania, New Jersey, Delaware, Maryland, Virginia, North Carolina , South Carolina i Georgia sazvale Prvi kontinentalni kongres i udarile prve temelje novoj naciji i novoj državi koja će kasnije biti poznatija pod nazivom SAD.


naoružani pripadnici američke milicije (kontinentalci)

No, tada još uvijek kolonije ne žele potpuno odcjepljenje, poduzimaju samo mjere protiv dominacije britanske kolonijalne politike (centralizam i merkantilizam), ali se potajno pripremaju i za moguće izbijanje otvorenog sukoba – rat.


pripadnici britanske kolonijalne vojske (5. pješačka pukovnija)

Naime, ubrzano se prikuplja ratni i doknadni materijal, provode se vojne vježbe kolonijalne milicije, a onda će britanski general Thomas Gage, zapovjednik svih britanskih vojnih postrojbi u kolonijama neoprezno kresnuti iskru koja će zapaliti vatru.

Nadnevka 18. travnja 1775. britanska postrojba od 500 vojnika iz Bostona krenut će u Concord s namjerom zaplijene baruta koji su prikupile kolonijalne milicije. Kod grada Lexington tridesetak pripadnika milicije pokušalo se suprotstaviti britanskim vojnicima u njihovom naumu zaplijene baruta, no, britanski vojnici s lakoćom su razbili i pregazili pripadnike milicije.


sukob američke milicije i britanskih kolonijalnih vojnika kod Lexingtona

Potekla je prva krv i više nije bilo povratka. Odjednom sa svih strana pojavili su se odredi naoružanih kontinentalaca (kolonista) i došlo je do sukoba s britanskim vojnicima koji su se morali povući natrag prema Bostonu. Britanci su izgubili u toj kratkotrajnoj bitci 19 časnika i 250 vojnika, a američka milicija oko 90 pripadnika.

U samo nekoliko dana američka milicija brojčano je narasla na 16 000 pripadnika pod oružjem. Rat je mogao početi i počeo je.

utorak, 18.01.2011.

Bitke Prvog Svjetskog rata

U tišini i ljepoti Perivoja Zrinskih stoji jedan obelisk presvučen plemenitom patinom nekih davno prije zaboravljenih vremena. Podsjetnik je on na vremena kada su bijesnili vjetrovi rata cijelom Europom, pa tako opet ti nesretni ljudski događaji nisu zaobišli ni Međimurje, a ni Međimurce, te su se tisuće njih našli u kovitlacu plesa koji je zavrtjela paklena sila i opet pod nekim tuđim nebom i opet pod nekim tuđim zastavama i opet uvjereni kao i tisuće drugih Hrvata da se bore za svoj dom, za svoju zemlju, za svoju Hrvatsku što sanjaju je još od Osvita Vremena u potragama za nekim toplijim i plavetnijim nebom.

U Prvom svjetskom ratu poginulo je čak 4363 Međimuraca, što je velik broj s obzirom na to da je tada na ovom prostoru živjelo manje ljudi nego danas. Broj poginulih Međimuraca u Prvom svjetskom ratu prvi je put javno iznesen na znanstvenom skupu 'Pomurje 1914. - 1920.'



Kopajući i prelistavajući stare prašnjave knjige, iako jako šture i nerazumljive, ali ipak nekakve podatke uspio sam pronači gdje su to tijekom Prvog svjetskog rata ginuli i borili se neki od tih Međimuraca čija imena sada svjedoče uklesana u kamenom obelisku što mirno skuplja patinu i čuva hrabrost, čast i slavu tih malih ljudi što nestadoše u vrtlogu rata. Tijekom slijedećih dana pokušat ću i opisati neke od tih bitaka i postrojbi što sudjelovale su u bitki povijesti poznatijoj pod nazivom 'Brusilovljeva ofenziva'.

Aleksej Aleksejevič Brusilov je tvorac nove ofenzivne taktike, koja se temeljila i oslanjala na udare elitnim malim postrojbama po slabim točkama protivničke obrane. Dakle, kada bi te male elitne postrojbe načinile breše (rupe) u protivnikovoj obrani, na te prostore doslovno bi se 'sjurila' (navalila) glavnina snaga postrojbi napadača koje bi rabile i iskorištavale nastale breše (rupe, pukotine) u protivničkoj obrani te na taj način razbijala cijelu protivničku crtu obrane na širokoj bojišnici.

Ruska vojska je započela Brusilovljevu ofenzivu 4. lipnja 1916. s masivnom, preciznom i kratkom baražnom (zaprječnom, zadržavajuća) topničkom vatrom na austro-ugarske crte obrane.

Baražna vatra – (eng. barrage, fra. barrage, nje. Sperre) zapravo je stari vojnički termin rabljen u ratnim mornaricama koji je označavao brodsku topničku vatru u vidu nepokretnih ili pokretnih vatrenih zavjesa koje su sprječavale brzi prodor lakih i brzih brodova u razmještaj brodske glavnine teških bojnih brodova.

U zrakoplovstvu termin baraž označava pak neprekidnu nazočnost lovačkih zrakoplova nad samom bojišnicom (zrakoplovi ostaju što duže u zraku, a nakon nestanka goriva dolijeću drugi i to rade neprekidno). Bitka kod Verduna 1916. primjer je i povijesni početak, jer tada su njemački lovački zrakoplovi neprekidno u zraku i love francuske izvidničke zrakoplove.

Riječni baraž pak označava potpuno zatvaranje plovnog puta na rijeci, a tipičan primjer je opet u povijesti kada rumunjska riječna ratna flota masovno rabi baraž na Dunavu protiv moćne A-U Dunavske flote (Kalimočki riječni baraž tijekom Prvog svjetskog rata).

Dobro, dakle ključno je bilo to da je topnička paljba bila kratka i precizna, što se potpuno razlikovalo od dotadašnjih običaja dugog topničkog napada, što je braniteljima obično omogućavalo da dovuku pričuvu i da isprazne prednje rovove.

Početni topnički napad Brusilovljeve ofenzive bio je uspješan i austro-ugarske crte su bile probijene, što pak je omogućilo da tri od ukupno četiri Brusilovljeve armije napreduju na širokoj bojišnici.

Brusilov je uveo i još jednu inovaciju, takozvane 'udarne šok snage', koje su napale slabe austrijske točke, pa je glavna vojska mogla iskoristiti takav proboj slabih točaka. Brusilovljeva taktička inovacija je bila slična taktici koju su kasnije koristili Nijemci na zapadnoj bojišnici, tzv. infiltriranoj taktici.

Brusilovljevom ofenzivom 1,5 milijuna vojnika Austro-Ugarske bilo je izbačeno iz stroja. Brusilovljeva ofenziva je bila najuspješnija ruska ofenziva u Prvom svjetskom ratu.


smotra A-U postrojbe

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!