Marketing
Bitke Prvog Svjetskog rata
U tišini i ljepoti Perivoja Zrinskih stoji jedan obelisk presvučen plemenitom patinom nekih davno prije zaboravljenih vremena. Podsjetnik je on na vremena kada su bijesnili vjetrovi rata cijelom Europom, pa tako opet ti nesretni ljudski događaji nisu zaobišli ni Međimurje, a ni Međimurce, te su se tisuće njih našli u kovitlacu plesa koji je zavrtjela paklena sila i opet pod nekim tuđim nebom i opet pod nekim tuđim zastavama i opet uvjereni kao i tisuće drugih Hrvata da se bore za svoj dom, za svoju zemlju, za svoju Hrvatsku što sanjaju je još od Osvita Vremena u potragama za nekim toplijim i plavetnijim nebom.
U Prvom svjetskom ratu poginulo je čak 4363 Međimuraca, što je velik broj s obzirom na to da je tada na ovom prostoru živjelo manje ljudi nego danas. Broj poginulih Međimuraca u Prvom svjetskom ratu prvi je put javno iznesen na znanstvenom skupu 'Pomurje 1914. - 1920.'
Kopajući i prelistavajući stare prašnjave knjige, iako jako šture i nerazumljive, ali ipak nekakve podatke uspio sam pronači gdje su to tijekom Prvog svjetskog rata ginuli i borili se neki od tih Međimuraca čija imena sada svjedoče uklesana u kamenom obelisku što mirno skuplja patinu i čuva hrabrost, čast i slavu tih malih ljudi što nestadoše u vrtlogu rata. Tijekom slijedećih dana pokušat ću i opisati neke od tih bitaka i postrojbi što sudjelovale su u bitki povijesti poznatijoj pod nazivom 'Brusilovljeva ofenziva'.
Aleksej Aleksejevič Brusilov je tvorac nove ofenzivne taktike, koja se temeljila i oslanjala na udare elitnim malim postrojbama po slabim točkama protivničke obrane. Dakle, kada bi te male elitne postrojbe načinile breše (rupe) u protivnikovoj obrani, na te prostore doslovno bi se 'sjurila' (navalila) glavnina snaga postrojbi napadača koje bi rabile i iskorištavale nastale breše (rupe, pukotine) u protivničkoj obrani te na taj način razbijala cijelu protivničku crtu obrane na širokoj bojišnici.
Ruska vojska je započela Brusilovljevu ofenzivu 4. lipnja 1916. s masivnom, preciznom i kratkom baražnom (zaprječnom, zadržavajuća) topničkom vatrom na austro-ugarske crte obrane.
Baražna vatra – (eng. barrage, fra. barrage, nje. Sperre) zapravo je stari vojnički termin rabljen u ratnim mornaricama koji je označavao brodsku topničku vatru u vidu nepokretnih ili pokretnih vatrenih zavjesa koje su sprječavale brzi prodor lakih i brzih brodova u razmještaj brodske glavnine teških bojnih brodova.
U zrakoplovstvu termin baraž označava pak neprekidnu nazočnost lovačkih zrakoplova nad samom bojišnicom (zrakoplovi ostaju što duže u zraku, a nakon nestanka goriva dolijeću drugi i to rade neprekidno). Bitka kod Verduna 1916. primjer je i povijesni početak, jer tada su njemački lovački zrakoplovi neprekidno u zraku i love francuske izvidničke zrakoplove.
Riječni baraž pak označava potpuno zatvaranje plovnog puta na rijeci, a tipičan primjer je opet u povijesti kada rumunjska riječna ratna flota masovno rabi baraž na Dunavu protiv moćne A-U Dunavske flote (Kalimočki riječni baraž tijekom Prvog svjetskog rata).
Dobro, dakle ključno je bilo to da je topnička paljba bila kratka i precizna, što se potpuno razlikovalo od dotadašnjih običaja dugog topničkog napada, što je braniteljima obično omogućavalo da dovuku pričuvu i da isprazne prednje rovove.
Početni topnički napad Brusilovljeve ofenzive bio je uspješan i austro-ugarske crte su bile probijene, što pak je omogućilo da tri od ukupno četiri Brusilovljeve armije napreduju na širokoj bojišnici.
Brusilov je uveo i još jednu inovaciju, takozvane 'udarne šok snage', koje su napale slabe austrijske točke, pa je glavna vojska mogla iskoristiti takav proboj slabih točaka. Brusilovljeva taktička inovacija je bila slična taktici koju su kasnije koristili Nijemci na zapadnoj bojišnici, tzv. infiltriranoj taktici.
Brusilovljevom ofenzivom 1,5 milijuna vojnika Austro-Ugarske bilo je izbačeno iz stroja. Brusilovljeva ofenziva je bila najuspješnija ruska ofenziva u Prvom svjetskom ratu.
smotra A-U postrojbe
Post je objavljen 18.01.2011. u 10:39 sati.