Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka na Bunker Hillu – 17. lipnja 1775.
Na uzvišenju nazvanom Bunker Hill koje se uzdizalo na poluotoku Charlestown, na ušću rijeke Mystic sjeverno od luke Boston Harbor nadnevka 17. lipnja 1775. tijekom američkog rata za nezavisnost od britanske krune došlo je do bitke između britanskih kolonijalnih postrojbi i postrojbi Američke kontinentalne vojske (American Continental Army).
Ključno je razlikovati postrojbe Američke kontinentalne vojske od postrojbi američke milicije, jer Američka kontinentalna vojska predstavlja regularno ustrojenu vojsku, a milicija je paravojska.
Što se u stvari dogodilo na Bunker Hillu, tko je pobijedio i kakve naučene lekcije su izvukle obije sukobljene strane.
Dakle, na američkoj strani imamo mladu vojsku, slabo naoružanu i opremljenu (muškete, lako topničko oružje, hladno oružje, odnosno sve što je moglo poslužiti kao oružje, odore su tek u izradi, pa i po tom pitanju vlada šarenilo).
Na britanskoj strani imamo dobro naoružane i opremljene, te izvježbane regularne vojnike ustrojene u razne ustrojbene cjeline poput grenadira, lakih pješaka i marinaca koji su odjeveni u besprijekorne crvene vojne odore, naoružani mušketama s bajunetama i imaju potporu brodskog topništva, te teškog kopnenog topništva.
Nadalje, američkim postrojbama zapovijedaju dva generala, general Artemas Ward i general Israel Putnam, a britanskim kolonijalnim snagama general Thomas Gage i general William Howe koji je stigao iz Engleske (jedan od trojice poslanih generala) kako bi pomogao ugušiti pobunu britanskih kolonija na američkom kontinentu.
Situacija koja će dovesti do bitke bila je slijedeća: Britanske kolonijalne postrojbe izbijanjem rata našle su se blokirane u Bostonu, a američki vojnici, njih oko 1500 iz sastava pješačke pukovnije 'Massachusetts' i pješačke pukovnije 'Connecticut' zauzeli su uzvišenje Breed Hill i tijekom noći 16. na 17. lipanj uz nadljudske napore uspjeli izgraditi redut.
shema (mapa) bitke na Bunker Hillu
Svitanjem jutra 17. lipnja radove američkih vojnika primjetili su mornari britanskog ratnog broda HMS Lively, te su otvorili paljbu iz brodskih topova po američkom redutu.
Saznavši za to britanski general Howe iskrcava britanske postrojbe na poluotok Charlestown i gradi britanski bojni složaj na slijedeći način: 5. pješačka pukovnija kraljevskih fusilira (Northumberland Fusiliers), 38. pješačka pukovnija (Staffordshire Regiment), 1. pješačka bojna (Zelene jakne) 43. pješačke pukovnije (Oxfordshire i Buckinghamshire), 47. pješačka pukovnija (kraljičini Lancashire), 2. pješačka bojna 52. pješačke pukovnije i kraljevski marinci (mornaričko pješaštvo) bili su ustrojeni u linijske kolone za frontalni napad.
Za bočni napad (flankiranje) američkog bojnog složaja ustrojene su slijedeće britanske postrojbe: grenadiri iz sastava 4., 10., 18., 22., 23. i 35. grenadirske pukovnije, te laki pješaci iz sastava 59., 63. i 65. lake pješačke pukovnije.
Istodobno na Bunker Hill pristiže još američkih vojnika, ali pojavljuje se prvi problem za američke generale, jer ti američki vojnici odbijaju zauzeti položaje bliže Breed Hillu, odnosno preuzmu osiguranje boka američkim postrojbama koje su u redutu. Dakle, borbena stega američkih vojnika još uvijek nije na potrebitoj razini, pa tako oni ostaju na položajima Bunker Hilla.
Istodobno i Britanci imaju probleme, ali u časničkom kadru. Naime, britanski časnici podcjenjuju američke vojnike i odlučuju se za frontalni linijski napad na Bred Hill, bez flankiranja reduta.
prikaz bitke na Breed Hilu
Britanske postrojbe tri su puta opetovale napad na položaje američkih vojnika napadima lakih pješačkih pukovnija i pri svakom napadu pretrpjeli osjetne gubitke. Već nakon prvog britanskog napada američki vojnici u redutu na Breed Hillu ostali su bez streljiva, ali su hrabro odbili još dva britanska napada.
Bitka je završena odstupanjem američkih vojnika s položaja na poluotoku Charlestown, a britanski vojnici propustili su priliku proganjanja protivnika. Amerikanci su u bitku ušli s oko 1500 vojnika, izgubili su oko 450 vojnika (poginuli i ranjeni), a Britanci pak su u bitku ušli s oko 2400 vojnika, a izgubili su oko 1150 vojnika (poginuli i ranjeni). Obije strane sebi su pripisale pobjedu, ali vojnička pobjeda bila je na strani Britanaca.
Na kraju, kao zaključak. Borbena stega američkih vojnika mlade Američke kontinentalne vojske još nije bila na potrebitoj razini, jer su iskazali neposlušnost prilikom traženja američkih časnika da zauzmu nove položaje bočno od reduta na Breed Hillu.
Borbena stega britanskih vojnika nije bila upitna, no, izgleda da su britanski vojnici imali problema s općom vojnom stegom, jer tijekom bitke dešavale su se čudne stvari u nerazumljivim povlačenjima i oklijevanjima grenadira u odlučnom flankiranju američkog reduta, a posebno o tomu govori podatak da su britanski topnici za topove kalibra 6 incha dobili greškom streljivo (topovske kugle) 12 incha.
Nadalje, britanski viši časnici pokazali su totalnu nespremnost i neorganiziranost za bitku, jer krenuli su u frontalni linijski napad na najjače američke položaje, a kasnije su propustili organizirati progon američkih postrojbi koje su ostale bez streljiva. Najveći propust britanskim časnicima pripisuje se poradi podcjenjivanja sposobnosti američkih vojnika da se odupru frontalnom napadu, odnosno bahatost britanskih časnika plaćena je previsokom cijenom u gubitku vojnika.
Post je objavljen 30.01.2011. u 12:36 sati.