Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
srijeda, 30.12.2009.
Hrvati - ratnici i vojnici
Bitka kod Schwechata
Već ujutro 27. listopada ban Jelačić zapovjedio je svim hrvatskim postrojbama priprave za borbu s nastupajućim mađarskim postrojbama. Hrvatske postrojbe ozbiljno su shvatile banovu zapovijed i započele s užurbanim pripravama za borbu s mađarskim postrojbama.
Noću 29. listopada 1848. stigla je i hrvatska 4. divizija kojom je zapovijedao general bojnik Ottinger, a u kojoj su bile dvije brigade mješovitog sastava, jer je u međuvremenu i austrijska carska vojska iz sastava Auerspergovog 2. armijskog zbora poslala Hrvatskoj vojsci pojačanje snage jedne divizije kojom zapovijeda general Csorich.
Tako sada hrvatska 4. divizija u svom sastavu ima dvije brigade slijedećeg sastava: brigada kojom zapovijeda general bojnik Baltheser (austrijska 2. kirasirska pukovnija, austrijska 3. kirasirska pukovnija i topnička bitnica), te brigada kojom zapovijeda general bojnik Lederer (4. bojna otočke graničarske pukovnije, 1. bečka dragovoljačka pukovnija, austrijska lovačka /oštri strijelci/ bojna, austrijska dragunska pukovnija, 2. Chewauxlegers pukovnija i bitnica topova).
Nešto kasnije stigla je još i austrijska konjanička divizija kojom zapovijeda general Liechenstein. Hrvatskoj vojsci (banu Jelačiću) na raspolaganju je i hrvatski 'dodatni zbor' (osobna pratnja i bojno osiguranje bana) koji u svom sastavu ima: inženjerce (opkopare i pionire minere), lovačku bojnu 'oštrih strijelaca' (ovo bi u nekakvoj usporedbi s današnjim modernim ustrojem trebali biti snajperisti – po Athumanunhu), banderij husara iz husarske banske pukovnije (ove husare ja od milja nazovem 'plavetni husari', jer nose plave dolame i razlikuju se od mađarskih koji nose zelene kontuše), a tu je i jedna turopoljska pješačka satnija ustrojena od slobodnih Turopoljaca.
Bojni raspored mađarskih postrojbi ustrojavali su dragovoljci ustrojeni u bojne i Nacionalna garda (mobilizirani mađarski vojnici) koji su se oslanjali na izvježbane mađarske vojnike koji su prije 'revolucije' služili u carskoj vojsci. Bile su to po bojnoj kvaliteti odlične postrojbe linijskog pješaštva redovite vojske koja je kod Pakozda onako hrabro i uporno odbijala sve napade.
Dakle, Mađari imaju postrojbe koje imaju svoju borbenu čvrstoću i odličnu stegu, a baš tim postrojbama zapovijedaju odlični mađarski časnici poput bojnika Guyona i Georgeia, te brigadir (colonel) Repassya.
Temeljna bojna zamisao mađarskih zapovjednika bila je slijedeća: napad će započeti postrojbe desnog krila mađarskog bojnog složaja, te nakon toga središte bojnog složaja treba prodrijeti preko Schwechata i Simmeringa gdje je trebalo dočekati ispad bečkih 'revolucionara' i s njima ostvariti bojni dodir. Lijevo krilo mađarskog bojnog složaja trebalo je štititi, pokrivati i braniti otvoreni bok mađarskog središta, jer mađarski zapovjednici itekako su dobro poznavali hrvatsko bansko konjaništvo i husare 'plavetne' koji su se najviše tu voljeli 'zaletjeti', napraviti pravi 'ršum' i 'pomutnju', što bi moglo ugroziti tempo napada mađarskih postrojbi.
Dakle, bitku započinju mađarske postrojbe u 0600 na položaj hrvatske 2. gradiške bojne iz sastava gradiške graničarske pukovnije, te na odjele serežana koji su svoj bojni složaj oslonili baš na gradišku 2. bojnu. Hrvatski vojnici pružili su izuzetno žilav, jak i organiziran otpor, ali su nakon četiri sata bitke ostali bez streljiva, te su se poradi toga morali presložiti, točnije, morali su se povući sa svojih početnih obrambenih položaja.
Iako su mađarske postrojbe tijekom napada postigle početne taktičke uspjehe, žilav i uporan otpor i obrana hrvatskih postrojbi, posebice onih koje su se utvrdile u mlinovima Thurnmühle i Neumühle, pomutio im je ostvarenje i ispunjenje plana. Nakratko mađarske postrojbe ovladat će s Neumühle, ali iznenadnim, neočekivanim i odlučnim jurišem jedne hrvatske pješačke satnije pod zapovjedništvom poručnika Zagića mlin je vraćen u ruke hrvatskih postrojbi.
Nakratko, ovdje treba napraviti raščlambu bitke, jer ona ovdje ulazi u ključnu fazu. Naime, početni bojni taktički uspjesi mađarskih postrojbi doveli su gotovo sve hrvatske postrojbe u teške položaje, no, mađarske postrojbe nekontrolirano potrošile su bojnu snagu i izdržljivost mađarskih vojnika, mađarski vojnici počeli su osjećati bojni zamor i umor, pa mađarski zapovjednici pokazuju neodlučnost, a i ispad bečkih 'revolucionara' neopravdano je izostao.
Na drugoj strani, hrvatskim i austrijskim zapovjednicima neodlučnost mađarskih časnika jednostavno je došla kao neočekivani poklon. Nakon početnih grešaka koje su počinili hrvatski i austrijski časnici u rasporedu bojnog složaja, sada su dobili idealnu priliku da to brzo poprave. Napokon je i sam knez Lichtenstein uspio pokrenuti svoje konjaništvo koje je tijekom bitke ostalo potpuno pasivno i uopće se nije pokrenulo.
Međutim, austrijsko konjaništvo u svom naletu djelovalo je toliko zbunjeno i toliko neorganizirano, pa da nije bilo žalosno, doista bi bilo smiješno. Naime, hrvatske pješačke postrojbe uspjele su se obraniti na svim položajima, ali ispad i navala (protuudar) carskog konjaništva nikako da se dogodi.
Prvi je strpljenje i živce izgubio Načelnik stožera bana Jelačića, general Zeisberg, te je stao na čelo hrvatskih konjanika i poveo ih u napad na uzvisinu nedaleko Neukettenhofa koju su preoteli od mađarskih postrojbi i tako omogućili vlastitom topništvu da tu postave svoje topničke položaje.
Upravo s te uzvisine hrvatsko i austrijsko carsko topništvo snažno je batiralo mađarske postrojbe u sam bok napadačkog složaja. Strašna paklena paljba i vatra topova potpuno su poljuljali i ono malo bojnog ćudoređa mađarskih vojnika, pa se oni nenadano stanu povlačiti. U napadu je ostala samo usamljena peštanska dragovoljačka bojna pod zapovjedništvom satnika Gozona.
Sada pak se dogodilo nešto što ni jedna vojska ne želi ni zamišljati, a kamoli da im se to i dogodi! Naime, mađarski topnici ostali su bez streljiva i nisu mogli kontrabatirati hrvatsko i austrijsko topništvo.
Tada pak je u istodobnu navalu krenula hrvatska 2. divizija pod zapovjedništvom generala Kempena. Nasrtaj hrvatske 2. divizije bio je uništavajući, razarajući i razbijajući te je katastrofa mađarskog središta sada bila neizbježna. No, mađarski vojnici lijevog krila uložili su nadljudske snage i napore kako bi zaustavili navalu hrvatske 2. divizije, pa im je to na kraju uz strašne i katastrofalne gubitke i uspjelo, a meni se čini da je to i spasilo cijelu mađarsku vojsku kod Schwechata od potpunog uništenja.
Na drugoj pak strani, samo zahvaljujući osobnoj intervenciji generala Ottingera i hrvatskim vojnicima iz njegove 4. divizije, točnije njihovoj hrabrosti i odlučnosti, juriš austrijskog carskog konjaništva pod zapovjedništvom kneza Lichtensteina nije završio potpunom blamažom i debaklom.
ja imam jedno pitanu je, na početku u uvodu u samu revoluciju piše kako je jedan od zahtijeva Mađarskoj na prvom zasijedanju Sabora je bio vraćanje Istre i Dalmacije, zanima od kuda taj podatak, za Dalmaciju mi je jasno, ali ne i za Istru jer Istra nije do tada nikad bila pod upravom hrv. Sabora, a niti je bila pod upravom Mađarske već Beča
p.s. jedno pitanje i za pivca, u jednom komentaru si spominjao kako podupireš slobodarske pokrete svih naroda Europe od Kosovara pa do Baska, zanima me da li bi jednako tako poduprio nacionalnu težnju Istrijana za vlastitom državom jer lako je tuđom "stvari" trnje mlatit ?
toliko od mene, hvala na strpljenju
pozdrav-- Bojan -- 01.01.2010. u 21:50
Bojan, pa nisam ja nigdje napisao da je Sabor to tražio od Mađarske! Sve što je Sabor (tada je to bila još uvijek Narodna skupština) tražio 25. ožujka 1848. u političkom odnosu naspram Budimpešte (tadašnje Ugarske) u Narodnim zahtjevanjima bilo je dostavljeno u Beč.
No, ta hrvatska 'zahtijevanja' bila su suprotna hegemonističkim težnjama Mađara, pa su oni to i pokušali (da se razumijemo i uspjeli su djelomično), jer nije baš Beč toliko volio Hrvate, a i znamo koliko će još godina proteči dok se napokon Hrvatska ne osamostali od 'ugarske krune', tek 1918. kada će opet ta nesretna Hrvatska 'jurnuti' u neku novu zajednicu u kojoj će opet shvatiti da ni to nije bilo baš pametno.
Napisao sam ti da je to sve (Narodna zahtijevanja) 'lijepo' propalo kada je u Beču 29. srpnja 1848. mađarski (ugarski) predstavnik Battgyany to (Narodna zahtijevanja) glatko odbacio, a Beč prešutio, jer eto, možda time udobrovolji Mađare, pa neće dizati 'revoluciju'.
Jao, kako vi mene uvijek odvlačite na političko tlo, a ja politiku stalno okrivljujem za ratove, no, dobro, ako hočete i o politici nije ni to baš strano meni. Ovdje sam želio pisati o 'velikoj ljudskoj gluposti' koja se zove rat, a sastoji se od bitaka, ali ta 'velika ljudska glupost' uvijek se pojavi nakon 'najveće ljudske gluposti' koja se zove politika.-- Athumanunh -- 02.01.2010. u 10:48
Bojan, dozvoli da ti ja nešto napišem o Istri kao državi. Da se razumijemo odmah, ja se djelomično slažem da Istra dobije status regije, pa možda čak i nekakve 'političke jedinice' u sastavu HR (za to treba opet mijenjati Ustav i ohoho čega još), ali ne možeš pričati o Istri kao državi, a zašto?
Zato što Istra nije područje na kojem živi jedan NAROD (narodi su Talijani, Slovenci, Hrvati, Srbi, Mađari i da ja dalje ne nabrajam), ti sada meni kaži koji to narod živi u Istri, a da nema svoju matičnu državu?
Bojan, okani se Istre kao države (upravo država da bi bila država mora imati vojsku, a vojska nakon što to politika odluči ide u rat i onda imamo 'veliku ljudsku glupost') i nemoj opet prizivati 'duhove prošlosti' koji su već jednom probuđeni, eto, zato što smo 'MI narod', a ne nacionalna manjina, pa eto, mi bi malo državu usred države. Sve nacionalne manjine koje žive u HR imaju svoju matičnu državu, a ovo ovdje, pa eto i Istra država je HRVATSKA u kojoj mogu živjeti i Slovenci i Talijani i Srbi i Mađari i svi koje žive, ali ne mogu tražiti u Istri svoju državu.
Nemoj miješati Baske, Kosovare i druge slične narode koji eto, nemaju svoju matičnu državu, pa bi je željeli imati. Neka svatko na ovom Svijetu ima svoju matičnu državu i neka u svakoj državi pa i u Hrvatskoj budu neke 'plitičke jedinice' s neograničenim pravima, ali nikako ne mogu u Hrvatskoj biti države Italija, Slovenija, Mađarska, Srbija ... pa one već postoje i dobro je što postoje, a postoji i Hrvatska koliko god se to nekima, eto, još uvijek, kao i 'revolucionarima' te nesretne 1848. nije dopadalo i ne dopada im se, eto, i 2010.-- Athumanunh -- 02.01.2010. u 11:10
nije meni bio nikakav cilj politički polemizirati jer to nema nikakvog smisla, ja ću tvrditi jedno, drugo drugi drugo, a treći treće i nikada se nećemo složiti i sve šta ćemo napraviti je zaspamati i ništa novoga/pametnoga nećemo reći
"Naravno, na kraju zahtjev Narodne skupštine 25. ožujka 1848. u kojem se od Mađarske traži: - sazivanje Hrvatskog sabora, povratak Dalmacije i Istre, te svih vojničkih granica pod vlast Sabora i bana",
evo točan citat, koji mi nije jasan, izgleda da se onda radi o lapsusu, zato mi nije bilo jasno-- Bojan -- 02.01.2010. u 13:16
Bojan, nije lapsus i nije dobro vaditi iz konteksta nečije citate, te ih tumačiti i shvačati na svoj način! Trebao si čitati dalje, pa bi ti bilo jasnije, a ne da se hvataš za jednu rečenicu i ostaješ pri svom, zahtjev je bio za ISTRU i DALMACIJU i tako sam ga napisao, pa nisam valjda trebao posebno naglašavati za ISTRU od Austrije, a za DALMACIJU od Italije, pa za Rijeku i potom za Kvarner, pa za Međimurje ... što ti je, Bojan sve su to hrvatska državotvorna područja!
-- Athumanunh -- 02.01.2010. u 15:55
Bojane,
mislim da je Athumanunh sve lijepo objasnio pa nema potrebe da puno pišem. Ipak, apsolutno bi podržavao težnju za nezavisnošću Istre kad bi u njoj većinu činili Istrijani u nacionalnom smislu, to jest, oni Istrijani koji su se nacionalno izjasnili kao Istrijani a ne kao Hrvati, Talijani, Srbi i ostali. No, budući da čak ne postoji nijedan formalan pokret za samostalnost Istre, a na zadnjem se popisu stanovništva samo 4,3% stanovnika Istarske županije deklariralo kao Istrijani:
http://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2001/Popis/H01_02_02/H01_02 _02.html
smatram stoga da nema osnove za moje podržavanje samostalnosti.
Moje je skromno mišljenje kako je Istarska županija rijedak primjer uspješne županijske samouprave i da se sve županije u RH trebaju ugledat u nju. Koliko mi je poznato EU zahtjeva regionalizaciju RH ali na način da svaka regija treba imati milijun stanovnika tako da opet ne vjerujem da će Istra postati regija nego samo dio neke veće regije. Regionalizaciju dakako podržavam ako će ona doprinijeti boljoj upravi.
Ispričavam se što preko tuđeg bloga raspravljam o nečemu što uopće nije tema bloga, zapravo se smatram odgovornim jer sam upravo ja skrenio s teme prezentiravši svoja politička stajališta. Ali eto može se iz priloženog zaključiti da su Baski i Kosovari kruške a Istrijani jabuke.
Pozdrav i sretna nova godina!-- pivac -- 02.01.2010. u 16:06
| < | prosinac, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!