Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 27.12.2009.

Hrvati - ratnici i vojnici

Bitka kod sela Pakozda i jezera Velencze 29. rujna 1848.

Mađarski složaj pred bitku bio je slijedeći: desno krilo 3000 vojnika i bitnica topova pod zapovjedništvom generala Erna Kiša (Erno Kiss), središte složaja na koje se veže i lijevo krilo brojalo je 8500 vojnika i tri topničke bitnice, a zapovijeda im general Mihalj Repaši (Mihaly Repassy). Pričuva Mađarske vojske je pod zapovjedništvom generala Adama Telekija (Adam Teleky) i broji 4000 vojnika s dvije topničke bitnice.

Na drugoj strani (Hrvatska i carska vojska) došlo je do totalne zbunjenosti poradi toga što car nije jasno odredio tko će zapovijedati napadom na mađarski složaj, pa tako u tom trenutku imamo dva zapovjednika: jedan je ban Jelačić, a drugi je austrijski general Kempen.

Austrijski general Kempen započeo je napad sa svojih 8000 carskih vojnika na desno krilo mađarskog bojnog složaja (3000 mađarskih vojnika), ali su mađarski vojnici napad odbili. General Kempen pokušao je tada obuhvatni napad, ali mu je i on poradi nikakve koordinacije sa banom Jelačićem propao.

Istodobno i ban Jelačić započinje napad (no napadi hrvatskih i carskih vojnika uopće nisu koordinirani, pa mađarsko topništvo lako batira na trenutak jedne, pa onda druge) na mađarsko središte i lijevo krilo, ali i tu su sve napade mađarski vojnici odbili uz potporu topništva.

Dakle, kratki presjek situacije: hrvatski i austrijski napadi započinju nekoordinirano poradi toga što car nije jasno odredio tko u stvari zapovijeda carskom vojskom u Ugarskoj. Tek sutradan (30. rujan 1848.) car će izdati manifest u kojem će bana Jelačića proglasiti vrhovnim zapovjednikom svih carskih postrojbi u tadašnjoj Ugarskoj, a ban Jelačić tek će 5. listopada primiti tu zapovijed.

Nadalje, carske i hrvatske postrojbe uopće nemaju topničku potporu, te nema tko kontrabatirati mađarsko topništvo. Hrvatske postrojbe naoružane su i opremljene izuzetno slabo i loše (samo polovica vojnika ima kompletnu opremu i naoružanje), a cijela jedna divizija, (Slavonski kor pod zapovjedništvom generala Filipovića) odnosno pričuva hrvatske vojske nije se ni pojavila na bojišnici. Kasnije će se taj kompletan Slavonski kor predati Mađarima.

Idemo dalje, dakle, napadi austrijskih i hrvatskih postrojbi na mađarski bojni složaj potrajali su do pada mraka i to redom bezuspješno. Padom mraka ban Jelačić zatražio je trodnevno primirje od mađarskih zapovjednika. Mađari su to jedva dočekali i povukli se zadovoljni prema Székesfehérvár (Stolni Biograd) usput si pripisujući pobjedu nad austrijskim i hrvatskim (carskim) postrojbama.

Dakle, time je završila bitka kod sela Pakozda i općenito gledajući pobjeda se može pripisati Mađarima, ali to nema nikakve veze s vojničkim pogledom stvari i situacije. Naime, vojnički gledano bitka je završila neriješeno, jer iako su Mađari odbili sve napade nisu poduzeli i nisu ni pokušali ni jedan protunapad u kojem bi uništili protivnika.

Prema tomu, svi oni koji tvrde da su Mađari pobijedili, a ban Jelačić izgubio u bitki kod sela Pakozda nemaju nikakvu vojnu naobrazbu i to im se oprašta. Međutim, pravo stanje stvari je takvo da je ta bitka po svim vojničkim regulama završena neriješeno. (Da bi se pripisala pobjeda nakon završetka bitke treba biti pobjednik i poraženi, a kao što se da zaključiti iz svega narečenog u toj bitki nema pobjednika i nema poraženog – jedna se strana povukla, a druga je zatražila primirje koje je i dobila.)

Eto, toliko o bitki kod Pakozda, a sada mi još samo preostaje da Vam napišem i opišem bitku kod Schweachta 27. listopada 1848. No, u toj bitki stvari će se odigravati malo puno drugačije. Sudionici bitke su isti (carske, hrvatske i mađarske postrojbe), a priključit će se i bečki 'revolucionari', samo u toj bitci imamo jednog zapovjednika – bana Josipa Jelačića i sada ga slušaju hrvatske i austrijske postrojbe.


Austro-Ugarska zajednica i iz same zastave nikakve druge narode nije baš previše pretendirala (jasno je to vidljivo i iz 'revolucionarnih' događaja 1848.)


Austro-Ugarski grb pak je još više pokazivao 'malim' narodima (Hrvatima, Česima, Slovacima … te inim čiji se grbovi jasno vide) pod čijom krunom im je mjesto


Székesfehérvár (Stolni Biograd) mjesto krunidbe ugarskih kraljeva

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!