Marketing
Hrvati - ratnici i vojnici
Bitka kod sela Pakozda i jezera Velencze 29. rujna 1848.
Mađarski složaj pred bitku bio je slijedeći: desno krilo 3000 vojnika i bitnica topova pod zapovjedništvom generala Erna Kiša (Erno Kiss), središte složaja na koje se veže i lijevo krilo brojalo je 8500 vojnika i tri topničke bitnice, a zapovijeda im general Mihalj Repaši (Mihaly Repassy). Pričuva Mađarske vojske je pod zapovjedništvom generala Adama Telekija (Adam Teleky) i broji 4000 vojnika s dvije topničke bitnice.
Na drugoj strani (Hrvatska i carska vojska) došlo je do totalne zbunjenosti poradi toga što car nije jasno odredio tko će zapovijedati napadom na mađarski složaj, pa tako u tom trenutku imamo dva zapovjednika: jedan je ban Jelačić, a drugi je austrijski general Kempen.
Austrijski general Kempen započeo je napad sa svojih 8000 carskih vojnika na desno krilo mađarskog bojnog složaja (3000 mađarskih vojnika), ali su mađarski vojnici napad odbili. General Kempen pokušao je tada obuhvatni napad, ali mu je i on poradi nikakve koordinacije sa banom Jelačićem propao.
Istodobno i ban Jelačić započinje napad (no napadi hrvatskih i carskih vojnika uopće nisu koordinirani, pa mađarsko topništvo lako batira na trenutak jedne, pa onda druge) na mađarsko središte i lijevo krilo, ali i tu su sve napade mađarski vojnici odbili uz potporu topništva.
Dakle, kratki presjek situacije: hrvatski i austrijski napadi započinju nekoordinirano poradi toga što car nije jasno odredio tko u stvari zapovijeda carskom vojskom u Ugarskoj. Tek sutradan (30. rujan 1848.) car će izdati manifest u kojem će bana Jelačića proglasiti vrhovnim zapovjednikom svih carskih postrojbi u tadašnjoj Ugarskoj, a ban Jelačić tek će 5. listopada primiti tu zapovijed.
Nadalje, carske i hrvatske postrojbe uopće nemaju topničku potporu, te nema tko kontrabatirati mađarsko topništvo. Hrvatske postrojbe naoružane su i opremljene izuzetno slabo i loše (samo polovica vojnika ima kompletnu opremu i naoružanje), a cijela jedna divizija, (Slavonski kor pod zapovjedništvom generala Filipovića) odnosno pričuva hrvatske vojske nije se ni pojavila na bojišnici. Kasnije će se taj kompletan Slavonski kor predati Mađarima.
Idemo dalje, dakle, napadi austrijskih i hrvatskih postrojbi na mađarski bojni složaj potrajali su do pada mraka i to redom bezuspješno. Padom mraka ban Jelačić zatražio je trodnevno primirje od mađarskih zapovjednika. Mađari su to jedva dočekali i povukli se zadovoljni prema Székesfehérvár (Stolni Biograd) usput si pripisujući pobjedu nad austrijskim i hrvatskim (carskim) postrojbama.
Dakle, time je završila bitka kod sela Pakozda i općenito gledajući pobjeda se može pripisati Mađarima, ali to nema nikakve veze s vojničkim pogledom stvari i situacije. Naime, vojnički gledano bitka je završila neriješeno, jer iako su Mađari odbili sve napade nisu poduzeli i nisu ni pokušali ni jedan protunapad u kojem bi uništili protivnika.
Prema tomu, svi oni koji tvrde da su Mađari pobijedili, a ban Jelačić izgubio u bitki kod sela Pakozda nemaju nikakvu vojnu naobrazbu i to im se oprašta. Međutim, pravo stanje stvari je takvo da je ta bitka po svim vojničkim regulama završena neriješeno. (Da bi se pripisala pobjeda nakon završetka bitke treba biti pobjednik i poraženi, a kao što se da zaključiti iz svega narečenog u toj bitki nema pobjednika i nema poraženog – jedna se strana povukla, a druga je zatražila primirje koje je i dobila.)
Eto, toliko o bitki kod Pakozda, a sada mi još samo preostaje da Vam napišem i opišem bitku kod Schweachta 27. listopada 1848. No, u toj bitki stvari će se odigravati malo puno drugačije. Sudionici bitke su isti (carske, hrvatske i mađarske postrojbe), a priključit će se i bečki 'revolucionari', samo u toj bitci imamo jednog zapovjednika – bana Josipa Jelačića i sada ga slušaju hrvatske i austrijske postrojbe.
Austro-Ugarska zajednica i iz same zastave nikakve druge narode nije baš previše pretendirala (jasno je to vidljivo i iz 'revolucionarnih' događaja 1848.)
Austro-Ugarski grb pak je još više pokazivao 'malim' narodima (Hrvatima, Česima, Slovacima … te inim čiji se grbovi jasno vide) pod čijom krunom im je mjesto
Székesfehérvár (Stolni Biograd) mjesto krunidbe ugarskih kraljeva
Post je objavljen 27.12.2009. u 17:28 sati.