Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 30.10.2009.

Hrvati - ratnici i vojnici

Prvi hrvatski kralj – Rex Croatorum

Blago jutro, divan grad, pod divnom gorom zelenom, a opasuje ga srebrena rijeka brza. Na polju ispred grada veliko mnoštvo naroda, vesele pjesme brijeg odbija, lijepo plešu i pjevaju mlade djevojke, djeca trče razdragano na sve strane, a stari samo klimaju glavom. Stotine zastava, tisuće vojnika, svi u oklopima svijetlim, u željezu, pod krznom, kalpacima i perjanicama – banovi, župani, vojvode, čelnici. Bijeli, crveni i plavi znakovi na štitovima i zastavama nedvojbeno govore da su to Hrvati, ali što rade i zašto su pristigli u tako velikom broju?

Da, da - sada raspoznajem, vidim zlatnu krunu, sjaj i svjetlo iz te krune sipa se nad tim gradom, a to svjetlo širi se sve više i više, širi se sve dalje i dalje, gotovo po cijelom prostranstvu tog drevnog i starog kraljevstva Hrvatskog. Dok širi se to svijetlo nosi na svojim tracima ljubav i vjernost bratskoj slozi, čuva i budi želju za slobodom, za pravednošću, za znanjem i za napretkom, pa tjera u crne ponore guste magluštine i duboke tmine, što se valjaju nad tim kraljevstvom starim i drevnom!

Tisuću godina odmiče što je prvi put kraljevska kruna ovjenčala junačko čelo mladoga kralja! Tisuću godina odmiče u tren, a ja vidim kako zlo i sam pakao navaljuje na kraljevinu i otima joj najvjerniju djecu, vidim bjesne i mrke ratnike kako navaljuju na hrvatske ratnike u blistavim oklopima…

… vidim i gledam te hrvatske ratnike i vojnike kako pješače, kako jašu na divljim konjima i voze se na tenkovima, vidim ih u odorama husarskim i odorama boje lišća jesenjeg, odorama maskirnim, vidim ih kako prolaze kroz bljeskove i oluje dok korak im do mora odjekuje, a zastave stare, zastave banske, zastave Hrvatske, opet se na vjetru vijore…

I opet vidim junačko čelo mladog Hrvata! I opet vidim da je zamahnuo zrakom na sve četiri strane svojim mačem i opet ponovio zakletvu da će čuvati i braniti domovinu!

I opet tisuću godina prolazi nad kraljevstvom drevnim i starim, nad kraljevstvom Hrvatskim …

Na rijeci Dravi

Mogao je biti negdje kraj lipnja 919. godine, a iznad šume srebrenih vrba i topola polako se stišavala jeka tek završene bitke. Pripeka je nezadrživa. Zastave poražene vojske tromo vise, dok se posljednji ostaci razbijenih odreda mađarskog konjaništva polako povlače preko široke rijeke, a s druge strane na obalu zelene rijeke izbijaju odredi pobjedničke vojske. Usijani oklopi mutno im svjetlucaju, a znakovi na štitovima i zastavama nedvojbeno govore da su na rijeku pristigli Hrvati.

Milujući konja tankom žičanom bojnom rukavicom konjanik umorno sjaše i zakorači po plićaku rijeke. Bio je to knez Tomislav, knez Hrvata koji su upravo pristigli na rijeku. Na drugoj se obali okupi nekoliko znatiželjnih mađarskih konjanika. Istog se trenutka u vodi nađe dvadesetak hrvatskih konjanika štiteći svojim tijelima i štitovima kneza Tomislava.

Knez samo mirno odmahne rukom. Konjanici se malo razmaknu, ali i dalje u spremnosti da se zalete i napadnu drugu obalu.
'Idite, idite i vratite se svojim kućama! Vašoj je pljački došao kraj, a to vam govori knez Hrvata! Idite i ne vračajte se više ovamo! Ako vam se jednom opet prohtje 'amo natrag u Hrvatsku, zapamtite! Tu ćete nas naći, čekamo vas na Dravi!'

Sada novi veliki šareni val hrvatskih konjanika grune na obalu i svojim oružjem uz glasne povike zaprijeti drugoj obali.
'Pobjeda! Živio knez! Živio knez Tomislav!' – orilo se rijekom Dravom.

Ovo dodatno obeshrabri Mađare i Pećeneze i oni nastave napuštati rijeku u dugim kolonama.

Simeon Bugarski pođe na Hrvate … i bi on pobijeđen od Hrvata

Bilo je to studene snježne noći godine 925. negdje tamo u mračnim gudurama današnje jugozapadne Bosne. Uz vatru, u oklopima pod krznom, kalpacima i crveno bijelim perjanicama okupljeni banovi, župani i drugi čelnici napeto i pozorno promatraju i slušaju svoga kneza koji je u tamnom oklopu prošaranom zlatom.

Knez pak ozbiljan, zamišljen mačem šara po pepelu: 'Srbiju su pregazili Bugari … Oni znaju da smo mi raširenih ruku pomogli knezu Zahariji i time na sebe navukli bijes Bugara. Pokazali smo im da ih se ne bojimo i zato je Simeon car Bugara i samodržac Grka sada s velikom silom krenuo na nas. Preko nas on želi na Jadran. Naša je vojska zaposjela sve prolaze prema moru našem plavome, a naša mornarica čeka pripravna.'

Sada velemože u glas zagrajaše i nastane takva silna galama da se pobočnici uz konje i straže u strahu pogledaše nije li možda do svađe došlo? No, tada se jasno začuje: 'Neka onda samo dođe! Neka dođe taj Simeon i dovede što jaču silu, pa da se ogledamo onda!'

Velemože su odmah željeli da se krene prema rijeci Drini, da se pregazi rijeka i tamo napadnu Bugari. No, knez Tomislav ih još jednom primiri: 'Znam da nam je rat svima mrzak, ali sada nemamo više kuda. Iza nas su naši domovi i plodna polja, naše šume, more i sav naš narod, a pred nama je snažan protivnik. Mi imamo samo jedan izlaz, čekat ćemo ovdje i boriti se hrabro i časno!'

Te godine Gospodnje združena hrvatska vojska, snažna kao nikada prije, kako na kopnu, tako i na moru, dočeka silnu bugarsku vojsku i potuče je do nogu, te time zauvijek rasprši san o bugarskom prodoru na Jadran.

Ljetopisac imena Nestor je zapisao, a kroničari su još dugo ovako prenosili: 'Simeon Bugarski pođe velikom silom na Hrvate i bi on pobijeđen od Hrvata…'


prvi hrvatski kralj

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!