Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 07.12.2008.

Utvrde i fortifikacije kroz povijest

Vojni potencijali i ustroj obrane Dubrovnika

Od 1272. Dubrovnik ima Veliki arsenal u kojem se mogu graditi i popravljati četiri velike galije. Prostor arsenala odvojen je lukovima, a prema moru postoje četiri otvora iz kojih su se galije mogle spustiti u more, ili pak se izvući iz mora. U početku su se ti otvori zatvarali gredama, ali od 1466. su se zazidali i rušili po potrebi. (Prilikom izvlačenja, ili spuštanja, galije zid bi se srušio, ali bi se potom odmah zazidao) Drugi dubrovački arsenal izgrađen je tijekom 14. stoljeća na obali Malog Stona i imao je tri mjesta za smještaj 3 manja ratna broda. Dubrovnik nikada nije imao veliku i stalnu ratnu mornaricu. U slučaju rata naoružavali bi se postojeći trgovački brodovi, a nekoliko stalnih ratnih brodova služilo je samo za progon pirata. Temeljni tipovi brodova Dubrovnika bili su galije , galijice, fuste i brigantini, a posade ratnih brodova činili su najamnici iz grada, ili bliže okoline (Šipan, Lopud, Koločep, Mljet, Lastovo …) Kao veslači služili su zatvorenici svoje kazne. Po uzoru na Veneciju i Dubrovnik je bio podijeljen na šest seksterija (svaki seksterij imao je po dva kapetana osim najmanjih Kaštio i Sveti Petar koji su imali po jednog). Kapetani su vodili evidenciju stražara i brinuli se za stražarske smjene, a odgovarali su (bili su podređeni) providnicima. Straže su brojale od 100 do 200 stražara koji su stražarsku službu obnašali u četiri smjene. Zapovjednike straža biralo je Malo vijeće među članovima Velikog vijeća. Ukupno je bilo od 4 do 6 zapovjednika straže koji su nosili zanimljiv naziv – Gospari noći. Za izgradnju kula raspisivao se javni zajam (tako je izgrađena kula Puncjela, Minčeta i utvrda Sveti Ivan). Svi dubrovački bedemi i objekti utvrde građeni su tako da mogu odoljeti topništvu, ali i podešavani su za smještaj topništva na njima. Od 1252. do 1318. Dubrovnik je u stalnom ratu sa srbijanskim kraljevima Stefanom Urošem I. i Milutinom, a srbijanski car Dušan Dubrovniku je zauzvrat mira prepustio Pelješac. Iako Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. on zadržava svu autonomiju i naziva se Republikom (Respublica Ragusina), a kralj nikada nije poslao svoju vojsku u Dubrovnik niti postoji kraljevska posada u gradu. U Dubrovniku svu vlast obnaša knez kojeg svakog mjeseca bira Veliko vijeće. (Interesantno je da je isti knez mogao biti ponovno izabran tek nakon tri godine) Ipak knez nije imao izvršnu vlast, jer su se sve odluke donosile na Velikom i Malom vijeću kojima je knez samo predsjedao. Dubrovnik je vrlo često u ratovima i s drugim susjedima u svom zaleđu (zahumskim knezom Vojislavom Vojinovićem, Nikolom Altomanovićem, bosanskim kraljem Ostojom, vojvodom Radoslavom Pavlovićem, hercegom Vukčevićem …). Od 1358. u Dubrovniku nema više kapetana seksterija a evidenciju svim muškaraca sposobnih za stražu vode članovi Velikog vijeća, ali se već početkom 14. stoljeća polako za tu službu unajmljuju najamnici, pa se tako već 1304. spominju najamnici kapetani koji imaju plaću od 20 prepera mjesečno, a zapovijedaju sa satnijom od 100 vojnika iz redova dubrovačkih građana koji primaju plaču od 3 prepera. Naposljetku svu vojničku službu obnašaju najamnici nazvani barabanti koji dolaze s područja Hrvatske ili šire Ugarske, a ima ih u stalnoj službi od 35 do 45. Noćne straže daju i bratovštine (obrtnički cehovi) kojih je 20 na području grada i broje oko 1000 članova. Tako je svaka bratovština morala držati stražu jedan dan i taj dan dati 66 stražara. Tijekom ljeta (od početka srpnja do kraja kolovoza) otok Lastovo bio je dužan u Dubrovnik poslati 20 stražara koji su ojačavali gradsku stražu dok su Dubrovčani bili na berbama izvan grada. U drugoj polovici 14. stoljeća Dubrovnik ima i svoje topnike koji su u početku stranci, a pomoćnici su ima građani iz obrtničkih cehova. Svake nedjelje dio građana sposobnih za vojnu službu morao se odazvati na gađanje iz bombardi, pa je ubrzo i utemeljena dubrovačka bratovština bombardijera 1509. godine. Godine 1655. utemeljena je i topnička škola u Dubrovniku, pa je od tada u gradu uvijek 20 do 30 školovanih i obučenih topnika kojima zapovijeda protobombardijer. Pojavom Osmanlija u zaleđu Dubrovnika vojna djelatnost u Dubrovniku postaje vrlo intenzivna, pa se tako dodatno ojačavaju kurtine glavnog bedema prema Srđu i Pilama, izgrađena su predziđa s terapijenima i polukružnim bastionima, te utvrda Bokar. Kula Minčeta je iz četverokutne prepravljena u monumentalnu kružnu kulu s dvije topničke platforme. Dodatno su ojačani bedemi utvrde Lovrijenac i izgrađena je utvrda Ravelin. Zapovjednik samostalne utvrde (fora) Lovrijenac bio je vlastelin (kaštelan) obvezatno stariji od 35 godina i biran na period od 30 dana. Stalna posada utvrde Lovrijenac brojala je od 5 (mirnodopsko) do 25 (krizno) vrijeme, a položaji kaštelana (zapovjednika utvrde) uvedeni su kasnije i za ostale dubrovačke utvrde. Kaštelan nije smio nikako napuštati utvrdu tijekom obnašanja služe. U prvoj polovici 17. stoljeća Dubrovnik ima stalnu vojničku posadu od 110 vojnika među kojima je 13 desetnika (dočasnici koji zapovijedaju s desetinama vojnika), a toj stalnoj vojničkoj posadi mogu se pribrojiti još i 45 barabanata (najamnika), 39 topnika bombardijera i 30 mornara s tri ratna broda koji čuvaju grad s mora. Već u drugoj polovici 17. stoljeća posada se povećava na 200 vojnika kojima zapovijeda zapovjedništvo ustrojeno od jednog bojnika, satnika, natporučnika i poručnika. Istodobno postoje i posade izvan gradskih zidina, pa tako posada Stona ima vojnike najamnike, utvrda Sokol u Konavlima ima stalnu posadu od 8 vojnika, a Lastovo i Mljet samostalno organiziraju obranu. Na Šipanu vojničku službu osigurava bratovština iz Pakljina (Suđuraj) gdje je izgrađena crkva-utvrda Sveti Duh za obranu od pirata. Bratovština Gospe od Šunja na Lopudu brine se za obranu toga dijela, pa su na Lopudu sagrađene 2 utvrde i 2 motrilišta (promatračnice, osmatračnice). Poluotočići Cavtat i Molunat ograđeni su zidovima s kopnene strane i na njima su postojali stalni vratari. Seljacima se u najam davalo obradivo zemljište, a oni su zauzvrat morali obnašati straže na tim zidovima i vratima. Godine 1806. sve će to dokinuti francuska (Napoleonova) okupacija Dubrovnika.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!