Vojni potencijali i ustroj obrane Dubrovnika
Od 1272. Dubrovnik ima Veliki arsenal u kojem se mogu graditi i popravljati četiri velike galije. Prostor arsenala odvojen je lukovima, a prema moru postoje četiri otvora iz kojih su se galije mogle spustiti u more, ili pak se izvući iz mora. U početku su se ti otvori zatvarali gredama, ali od 1466. su se zazidali i rušili po potrebi. (Prilikom izvlačenja, ili spuštanja, galije zid bi se srušio, ali bi se potom odmah zazidao) Drugi dubrovački arsenal izgrađen je tijekom 14. stoljeća na obali Malog Stona i imao je tri mjesta za smještaj 3 manja ratna broda. Dubrovnik nikada nije imao veliku i stalnu ratnu mornaricu. U slučaju rata naoružavali bi se postojeći trgovački brodovi, a nekoliko stalnih ratnih brodova služilo je samo za progon pirata. Temeljni tipovi brodova Dubrovnika bili su galije , galijice, fuste i brigantini, a posade ratnih brodova činili su najamnici iz grada, ili bliže okoline (Šipan, Lopud, Koločep, Mljet, Lastovo …) Kao veslači služili su zatvorenici svoje kazne. Po uzoru na Veneciju i Dubrovnik je bio podijeljen na šest seksterija (svaki seksterij imao je po dva kapetana osim najmanjih Kaštio i Sveti Petar koji su imali po jednog). Kapetani su vodili evidenciju stražara i brinuli se za stražarske smjene, a odgovarali su (bili su podređeni) providnicima. Straže su brojale od 100 do 200 stražara koji su stražarsku službu obnašali u četiri smjene. Zapovjednike straža biralo je Malo vijeće među članovima Velikog vijeća. Ukupno je bilo od 4 do 6 zapovjednika straže koji su nosili zanimljiv naziv – Gospari noći. Za izgradnju kula raspisivao se javni zajam (tako je izgrađena kula Puncjela, Minčeta i utvrda Sveti Ivan). Svi dubrovački bedemi i objekti utvrde građeni su tako da mogu odoljeti topništvu, ali i podešavani su za smještaj topništva na njima. Od 1252. do 1318. Dubrovnik je u stalnom ratu sa srbijanskim kraljevima Stefanom Urošem I. i Milutinom, a srbijanski car Dušan Dubrovniku je zauzvrat mira prepustio Pelješac. Iako Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. on zadržava svu autonomiju i naziva se Republikom (Respublica Ragusina), a kralj nikada nije poslao svoju vojsku u Dubrovnik niti postoji kraljevska posada u gradu. U Dubrovniku svu vlast obnaša knez kojeg svakog mjeseca bira Veliko vijeće. (Interesantno je da je isti knez mogao biti ponovno izabran tek nakon tri godine) Ipak knez nije imao izvršnu vlast, jer su se sve odluke donosile na Velikom i Malom vijeću kojima je knez samo predsjedao. Dubrovnik je vrlo često u ratovima i s drugim susjedima u svom zaleđu (zahumskim knezom Vojislavom Vojinovićem, Nikolom Altomanovićem, bosanskim kraljem Ostojom, vojvodom Radoslavom Pavlovićem, hercegom Vukčevićem …). Od 1358. u Dubrovniku nema više kapetana seksterija a evidenciju svim muškaraca sposobnih za stražu vode članovi Velikog vijeća, ali se već početkom 14. stoljeća polako za tu službu unajmljuju najamnici, pa se tako već 1304. spominju najamnici kapetani koji imaju plaću od 20 prepera mjesečno, a zapovijedaju sa satnijom od 100 vojnika iz redova dubrovačkih građana koji primaju plaču od 3 prepera. Naposljetku svu vojničku službu obnašaju najamnici nazvani barabanti koji dolaze s područja Hrvatske ili šire Ugarske, a ima ih u stalnoj službi od 35 do 45. Noćne straže daju i bratovštine (obrtnički cehovi) kojih je 20 na području grada i broje oko 1000 članova. Tako je svaka bratovština morala držati stražu jedan dan i taj dan dati 66 stražara. Tijekom ljeta (od početka srpnja do kraja kolovoza) otok Lastovo bio je dužan u Dubrovnik poslati 20 stražara koji su ojačavali gradsku stražu dok su Dubrovčani bili na berbama izvan grada. U drugoj polovici 14. stoljeća Dubrovnik ima i svoje topnike koji su u početku stranci, a pomoćnici su ima građani iz obrtničkih cehova. Svake nedjelje dio građana sposobnih za vojnu službu morao se odazvati na gađanje iz bombardi, pa je ubrzo i utemeljena dubrovačka bratovština bombardijera 1509. godine. Godine 1655. utemeljena je i topnička škola u Dubrovniku, pa je od tada u gradu uvijek 20 do 30 školovanih i obučenih topnika kojima zapovijeda protobombardijer. Pojavom Osmanlija u zaleđu Dubrovnika vojna djelatnost u Dubrovniku postaje vrlo intenzivna, pa se tako dodatno ojačavaju kurtine glavnog bedema prema Srđu i Pilama, izgrađena su predziđa s terapijenima i polukružnim bastionima, te utvrda Bokar. Kula Minčeta je iz četverokutne prepravljena u monumentalnu kružnu kulu s dvije topničke platforme. Dodatno su ojačani bedemi utvrde Lovrijenac i izgrađena je utvrda Ravelin. Zapovjednik samostalne utvrde (fora) Lovrijenac bio je vlastelin (kaštelan) obvezatno stariji od 35 godina i biran na period od 30 dana. Stalna posada utvrde Lovrijenac brojala je od 5 (mirnodopsko) do 25 (krizno) vrijeme, a položaji kaštelana (zapovjednika utvrde) uvedeni su kasnije i za ostale dubrovačke utvrde. Kaštelan nije smio nikako napuštati utvrdu tijekom obnašanja služe. U prvoj polovici 17. stoljeća Dubrovnik ima stalnu vojničku posadu od 110 vojnika među kojima je 13 desetnika (dočasnici koji zapovijedaju s desetinama vojnika), a toj stalnoj vojničkoj posadi mogu se pribrojiti još i 45 barabanata (najamnika), 39 topnika bombardijera i 30 mornara s tri ratna broda koji čuvaju grad s mora. Već u drugoj polovici 17. stoljeća posada se povećava na 200 vojnika kojima zapovijeda zapovjedništvo ustrojeno od jednog bojnika, satnika, natporučnika i poručnika. Istodobno postoje i posade izvan gradskih zidina, pa tako posada Stona ima vojnike najamnike, utvrda Sokol u Konavlima ima stalnu posadu od 8 vojnika, a Lastovo i Mljet samostalno organiziraju obranu. Na Šipanu vojničku službu osigurava bratovština iz Pakljina (Suđuraj) gdje je izgrađena crkva-utvrda Sveti Duh za obranu od pirata. Bratovština Gospe od Šunja na Lopudu brine se za obranu toga dijela, pa su na Lopudu sagrađene 2 utvrde i 2 motrilišta (promatračnice, osmatračnice). Poluotočići Cavtat i Molunat ograđeni su zidovima s kopnene strane i na njima su postojali stalni vratari. Seljacima se u najam davalo obradivo zemljište, a oni su zauzvrat morali obnašati straže na tim zidovima i vratima. Godine 1806. sve će to dokinuti francuska (Napoleonova) okupacija Dubrovnika.
Post je objavljen 07.12.2008. u 16:45 sati.