Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 19.10.2008.

Utvrde i fortifikacije kroz povijest

Razvijen bastionski front (bojišnica bastiona)

1 – glasija, 2- skriveni put (zeleno), 3 – zborište postrojbi za ispad iz utvrde (crveno), 4 – ravelin, 5 – bastioni, 6 – kurtina





Glasija (eng., fra, nje. glacis, tal. spalto) je blagi zemljani nasip izgrađen ispred vanjskog rova same utvrde, a nastala je od ranije baraže (fra. braie, tal. braga) koja je bila pojas drveća ispred utvrde.

Skriveni put (eng. covered way, fra. chemin couvert, tal. strada coperta, nje. gedeckter Weg) je zapravo cijeli prostor između glasije i vanjskog ruba rova koji je potpuno zaštićen od djelovanja protivnika i njegovog motrenja. Temeljna namjena skrivenog puta je promet (manevar) postrojbi branitelja utvrde, za smještaj straže i motritelja, kao paljbeni položaj za djelovanje po području predterena utvrde i kao zborno mjesto za postrojbe koje će provaliti iz utvrde.

Ravelin (eng. ravelin, fra. ravelin, nje. Ravelin) je zemljani bedem, ponekad obložen kamenom, najčešće iza kontraeskarpe tvrđavskog rova između bastiona izrađen s namjerom da se spriječi izrada breše (rupe) u vanjskom bedemu, te poradi obrane predterena i otežavanja samih prilaza bedemu. Ravelin obvezatno nadvisuje predteren utvrde i to najčešće u visinama od 4 do 6 m. Izgradnja ravelina kao elementa fortifikacije utvrda počinje krajem 16. stoljeća u prvom poznatom obliku polumjeseca (fra. demilune) i to kao zaštita mosta utvrde, a kasnije, s povećanjem dimenzija, ravelin poprima oblik trokuta. U sastavu ravelina nalazi se redvi (redvi je posljednje uporište i najutvrđenije mjesto, položaj branitelja u ravelinu). Redvi može biti izgrađen kao lineta (kada je zadnja strana redvia otvorena ili ograđena zaprijekama), kao tambur ( kada je redvi ograđen palisadama na kojima su puškarnice) i kao kavalir (kada redvi nadvisuje ostale objekte ravelina).

subota, 18.10.2008.

Utvrde i fortifikacije kroz povijest

Elementi bastionske trase

1 – bastion, 2 – kurtina, A – lijeva i desna flanka, B – lijeva i desna fasa




Bastion – petokutno utvrđenje u sklopu tvrđavskog bedema iz kojeg se kosom i bočnom vatrom brane drugi dijelovi bedema.

Flanka (lijeva i desna) je bočni bedem, a fasa (lijeva i desna) je čelni bedem bastiona. Bedem je tvrđavska ograda (zid), element utvrde koji služi kao zaprijeka napadača na utvrdu, te kao bojni položaj i zaštita za branitelja utvrde.

subota, 11.10.2008.

Vojni stožeri kroz povijest

Stožer Friedricha Velikog

U povijest razvoja vojnog stožera Friedricha Velikog bila je ključna 1758. godina. Naime, Friedrich Veliki upravo te godine je kod Vroclava (Breslau), izdao niz naputaka kojima se težilo da se pruski quartiermeister napokon orjentira na operativne i obavještajne zadaće u stožeru Friedricha Velikog. Ti 'Vroclavski naputci' odnosili u se na pruske inženjerce od kojih se tražilo da se što je moguće više usredotoče na izviđanje zemljišta, pronalaženje i izgradnju putova za pokret postrojbi, ali i na izviđanje protivničkih tabora i položaja. Ovo pridodavanje izvidnika inženjercima imalo je utjecaj na stožer quartiermeistera, jer je u to doba on bio u vrlo tijesnim odnosima s inženjercima. Iako sam već prije napomenuo da Friedrich baš i nije bio zavisan od svog stožera, moram sada naglasiti da baš i nije bio baš nezavisan od njega. Nakon sedmogodišnjeg rata Friedrich je u svoje memoare ovako zapisao: 'Vojska je položila ispit u mnogim ratovima, ali se u Vrhovnim zapovjedništvima uvijek osjećala želja za dobrim stožerom generalnog quartiermeistera. Ja sam u namjeri da stvorim dobar stožer izabrao dvanaest časnika koji su pokazivali sklonosti za takve dužnosti. Oni su bili izvježbani u izviđanju, postavljanju tabora, izradi vojnih mostova i uređenju sela za obranu. Oni su naučili kako se izviđaju močvare i rijeke tako da nisu mogli, iz neznanja ili nemara, postaviti veliku vojsku bokom a pitku rijeku, ili pak na prijelazni dio močvare. Ovako počinjene greške mogle su na skupo stajati.' Iz ovoga je jasno vidljivo da je Friedrich razmišljao stožerno. Možda Friedrich Veliki i nije rabio svoj stožer onako kako bi to trebali raditi moderni zapovjednici, no, bilo bi pogrešno poreći njegov doprinos razvoju vojnog stožera kroz povijest. Naime, Friedrich je dobro uočio da opada obrazovanje njegovih časnika (bilo je to u trenucima velikih gubitaka časnika tijekom bitaka u Sedmogodišnjem ratu 1756. do1763. između Francuske i Austrije s jedne strane, te Engleske i Njemačke s druge strane). Tako je Friedrich Veliki 1765. utemeljio Academie des Nobles (Plemićka akademija) u kojoj su se mladi plemići obučavali za diplomatsku i vojnu službu. Ova je škola bila preteča poznatoj Kriegsakademie koja je bila pod osobnim nadzorom i upravom samoga Friedricha Velikog. Nakon završetka Sedmogodišnjeg rata Friedrich je zapisao slijedeće o obrazovanju svojih časnika: 'Što se tiče običnog vojnika, sve ostaje onako kako je bilo prije rata. No, što se tiče časnika to je jedna od mojih najvećih briga. S ciljem stvaranja časničkog kadra koji će obnašati svoje dužnosti i osposobljavajući ih za razmišljanje, ja sam ih obučio u ratnoj vještini i on su osposobljeni stvoriti svoj vlastiti sud o svemu što čine. Vi ćete, naravno, zapaziti … da ova metoda neće imati uspjeha kod svakoga, ali da ćemo u isto vrijeme konačno iz cjelokupnog sastava dobiti spremne časnike koji neće biti tijekom nadolazećeg vremena zapovjednici samo zaslugom svojega čina, već, što je mnogo značajnije, imat će neophodne kvalifikacije.

srijeda, 08.10.2008.

Vojni stožeri kroz povijest

Razvojni put quartiermeistera u vojnom stožeru

Iako su svi rani vojni stožeri bili usmjereni na stalno usavršavanje, ipak su svi oni bili prije početne (polazne) točke nego krajnji ciljevi. Za izvršavanje stožernih zadaća i dužnosti postojalo je stožerno osoblje, ali izgleda da nije postojalo stožernih procedura i tehnika, odnosno, standardnih operativnih postupaka. Naime, postoji generalni quartiermeister koji je odgovoran za inženjerijske zadaće, ali pored njega postoje još dva inženjerijska časnika (specijalista), no, očigledno je da oni nisu u stožeru generalnog quartiermeistera. Isto tako postoji Generalni ratni komesarijat koji je odgovoran za operativne i obavještajne poslove, ali postoji još jedan časnik 'Captain of Guides' za kojeg je opet teško utvrditi da li je u uspravnici komesarijata, ili pak je to zapravo obavještajni časnik stožera koji je nezavisan od komesarijata. No, ipak počinju se javljati časnički rangovi, pa je zorno vidljiva težnja da se razvije temeljna organizacija stožera koja će omogućiti proširenje obima poslova i dužnosti stožernog osoblja. Sve u svemu, nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.), a koji je završio općim neuspjehom Nijemaca, nije došlo do nekih naročitih promjena u crtama razvoja vojnog stožera. No, tada počinje neko novo doba, doba kojim dominira militaristički karakter pruskog kralja Friedricha II. der Grosse (1712. – 1786.), a tada započinje i značajno doba razvoja vojnog stožera. Friedrich vrši izuzetno jak utjecaj na vojne metoda, ali istodobno on sa svojom vojnom zamisli doprinosi razvoju neke nove taktike. Linijska taktika Friedricha, temelj je te nove metode, a nju će tek Napoleon baciti u ropotarnicu vojne povijesti. No, još 150 godina nakon smrti Friedricha pruska taktika oslanjat će se na njegove metode. Opet se kod vojnih stručnjaka i pisaca javljaju velike proturječnosti o značaju metoda koje je razvio Friedrich. Prvi za svoje argumente iznose da je Friedrich Veliki bio rođeni vojni genij, pa je zahvaljujući tomu on sam sebi bio načelnik stožera, obavještajni i operativni časnik, pa samim time on nije zavisan od stožera. (stožer je sastavljen od niza časnika – pomoćnika koji pomažu zapovjedniku tijekom zapovijedanja postrojbama). Sukladno narečenom, u ranijim ratovima, a kada su i vojske bile mnogo manje, ako je zapovjednik bio sposobniji on nije ni trebao pomoć svojih stožernih časnika. Većina tadašnjih zapovjednika bila je prosječnih kvaliteta, pa su i stožeri ustrojeni sukladno njihovim sposobnostima i potrebama za pomoći. Kako je Friedrich Veliki doista bio vojnički genij, on je tako i sam pisao svoje operativne planove i izdavao osobno zapovijedi svojim podređenim zapovjednicima. Isto tako nisu postojale nikakve vojne škole koje bi časnike osposobile za stožerne dužnosti (danas moderne vojske imaju Zapovjedno-stožernu školu koju polaze svi časnici ranga satnik, bojnik). Današnji moderan način ratovanja gotovo je nezamisliv bez tih izuzetno važnih stožernih časnika, a današnji zapovjednici više si nikako ne mogu dopustiti 'luksuz' da sami planiraju, no, ipak, odluka je na kraju uvijek zapovjednikova, jer vojskom uvijek na kraju može i mora zapovijedati samo jedan zapovjednik dakako uz pomoć stožera.

subota, 04.10.2008.

Vojni stožeri kroz povijest

Preustroj (reforme) njemačkog stožera počinju nakon poraza kod Jene

Dakle, nakon što su pruske postrojbe pretrpjele težak poraz kod Jene 1806. koji su im nanijele francuske postrojbe, Nijemci su preustrojili (reorganizirali) svoj stožer. Rezultat je bio težak poraz francuskih postrojbi 1870. Nakon završetka 1. Svjetskog rata glavna briga njemačke vojne 'klike' bila je kako u životu održati stožer da ga Saveznici ne unište Versajskim ugovorom. Naime, Nijemci znaju itekako dobro da im mogu zabraniti vojsku, ali ako ostanu bez stožera onda bi to bio totalni poraz. Njemačkoj je tako ostavljen mali stožer uz podsmjeh, te totalno i krajnje opasno podcjenjivanje protivnika od strane tadašnjih Saveznika. Upravo taj stožer utjelovit će ono što se stoljećima usavršavalo i na nesreću milijuna ljudi opet će dokazati gorku istinu: vojska je upravo onakva kakav joj je i stožer. Nijemci su tragično dokazali da je stožer izuzetno djelotvoran čak i onda kada nema postrojbi kojima bi rukovodio. Da bi to bilo razumljivije treba se onda vratiti malo unatrag do godine 1895. kada je u Berlinu njemački general von Schelendorf izdao svoju knjigu pod nazivom 'Dužnosti Glavnog stožera (Generalštaba)'. U toj doista poučnoj knjizi general von Schelendorf pronalazi godinu 1635. u kojoj vidi prvu klicu njemačkog stožera i to u ustroju stožera Brandenburške vojske kojom zapovijeda Friedrich Wilhelm der Grosse Kurfürst (1620. – 1688.). Interesantno je da je general von Schelendorf uvjeren da su Šveđani kopirali pruski stožer i potom ga svojatali kao svoje djelo, te postali uzor svim kasnijim stožerima. Tako je prema generalu von Schelendorfu ustroj njemačkog stožera te davne 1657. godine slijedeći: zapovjednik (Master of Ordonnance), načelnik stožera koji je ujedno i glavni opskrbni časnik, pomoćnik načelnika stožera (General Wachtmaster) koji se brine za hodnje, taborovanje i bojni složaj tijekom bitke, dva pobočnika za opće poslove, glavni auditor (načelnik pravne struke), 2 generalna kvartirmajstora koji se brinu za inženjerijsko osiguranje, časnik za opskrbu, stožerni kvartirmajstor zadužen za taborovanje, blagajnik, svećenik, apotekar, liječnik, časnik za prijevoz, načelnik vojne policije i dva egzekutora (dželat). Pored njih u stožeru se nalazilo još 11 uredskih časnika pomoćnika i administratora. Vidljivo je da već tada Quartiermeister, odnosno njegova dužnost, trpi nužne i logične promjene. naime dok su glavni kvartirmajstori zaduženi za inženjerijske radove i poljsku fortifikaciju, stožerni kvartirmajstor bavi se temeljnom dužnosti kvartirmajstora, a to je smještaj i stanovanje vojnika, dočasnika i časnika. Kasnije tijekom perioda od 1670. do 1673. pojavljuje se dužnost general – feldmaršal koji je ujedno i zapovjednik vojske. Nestaje stožerni kavrtirmajstor i pojavljuje se pomoćnikgeneralnog kvartirmajstora (lieutenant quartiermeister general). Chieze koji je bio general quartiermeister od 1670. do 1673. bio je odgovoran za utvrđivanje Brandenburške utvrde, a uredio je i Milrozeski kanal, rukovodio izgradnjom palače u Potsdamu, kovnicom novca u Berlinu i 'izumio je kola s remenjem'. Prema generalu von Schelendorfu on je bio gotovo idealan inženjerijski stožerni časnik. Ipak, još će proći neko vrijeme prije nego quartiermeister preuzme svoju temeljnu dužnost – dužnost operativnog časnika. U to doba operativne dužnosti obnaša generalni ratni komesarijat ustrojen za svaki rat posebno.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!