Preustroj (reforme) njemačkog stožera počinju nakon poraza kod Jene
Dakle, nakon što su pruske postrojbe pretrpjele težak poraz kod Jene 1806. koji su im nanijele francuske postrojbe, Nijemci su preustrojili (reorganizirali) svoj stožer. Rezultat je bio težak poraz francuskih postrojbi 1870. Nakon završetka 1. Svjetskog rata glavna briga njemačke vojne 'klike' bila je kako u životu održati stožer da ga Saveznici ne unište Versajskim ugovorom. Naime, Nijemci znaju itekako dobro da im mogu zabraniti vojsku, ali ako ostanu bez stožera onda bi to bio totalni poraz. Njemačkoj je tako ostavljen mali stožer uz podsmjeh, te totalno i krajnje opasno podcjenjivanje protivnika od strane tadašnjih Saveznika. Upravo taj stožer utjelovit će ono što se stoljećima usavršavalo i na nesreću milijuna ljudi opet će dokazati gorku istinu: vojska je upravo onakva kakav joj je i stožer. Nijemci su tragično dokazali da je stožer izuzetno djelotvoran čak i onda kada nema postrojbi kojima bi rukovodio. Da bi to bilo razumljivije treba se onda vratiti malo unatrag do godine 1895. kada je u Berlinu njemački general von Schelendorf izdao svoju knjigu pod nazivom 'Dužnosti Glavnog stožera (Generalštaba)'. U toj doista poučnoj knjizi general von Schelendorf pronalazi godinu 1635. u kojoj vidi prvu klicu njemačkog stožera i to u ustroju stožera Brandenburške vojske kojom zapovijeda Friedrich Wilhelm der Grosse Kurfürst (1620. – 1688.). Interesantno je da je general von Schelendorf uvjeren da su Šveđani kopirali pruski stožer i potom ga svojatali kao svoje djelo, te postali uzor svim kasnijim stožerima. Tako je prema generalu von Schelendorfu ustroj njemačkog stožera te davne 1657. godine slijedeći: zapovjednik (Master of Ordonnance), načelnik stožera koji je ujedno i glavni opskrbni časnik, pomoćnik načelnika stožera (General Wachtmaster) koji se brine za hodnje, taborovanje i bojni složaj tijekom bitke, dva pobočnika za opće poslove, glavni auditor (načelnik pravne struke), 2 generalna kvartirmajstora koji se brinu za inženjerijsko osiguranje, časnik za opskrbu, stožerni kvartirmajstor zadužen za taborovanje, blagajnik, svećenik, apotekar, liječnik, časnik za prijevoz, načelnik vojne policije i dva egzekutora (dželat). Pored njih u stožeru se nalazilo još 11 uredskih časnika pomoćnika i administratora. Vidljivo je da već tada Quartiermeister, odnosno njegova dužnost, trpi nužne i logične promjene. naime dok su glavni kvartirmajstori zaduženi za inženjerijske radove i poljsku fortifikaciju, stožerni kvartirmajstor bavi se temeljnom dužnosti kvartirmajstora, a to je smještaj i stanovanje vojnika, dočasnika i časnika. Kasnije tijekom perioda od 1670. do 1673. pojavljuje se dužnost general – feldmaršal koji je ujedno i zapovjednik vojske. Nestaje stožerni kavrtirmajstor i pojavljuje se pomoćnikgeneralnog kvartirmajstora (lieutenant quartiermeister general). Chieze koji je bio general quartiermeister od 1670. do 1673. bio je odgovoran za utvrđivanje Brandenburške utvrde, a uredio je i Milrozeski kanal, rukovodio izgradnjom palače u Potsdamu, kovnicom novca u Berlinu i 'izumio je kola s remenjem'. Prema generalu von Schelendorfu on je bio gotovo idealan inženjerijski stožerni časnik. Ipak, još će proći neko vrijeme prije nego quartiermeister preuzme svoju temeljnu dužnost – dužnost operativnog časnika. U to doba operativne dužnosti obnaša generalni ratni komesarijat ustrojen za svaki rat posebno.
Post je objavljen 04.10.2008. u 18:40 sati.