Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
nedjelja, 25.05.2008.
Athumanunhova promišljanja
'Vergeltungswaffe' V – 1 i V - 2 (oružje za odmazdu)
Operativna uporaba radarskih blizinskih upaljača u PZO pri samom kraju 2. Svjetskog rata sigurno je bio početak nove faze u taktičkoj PZO, ali Athumanunh je u svojim promišljanjima vidio i drugu stranu 'medalje'. Naime, ponekad su jata prestrašenih ptica uletjela u radarski snop baš u trenucima kada se čekao nalet protivničkih zrakoplova, a posade PZO, 'zapete kao puška', prerano bi otvorile paljbu. Zatim, dobroćudni oblaci ponekad bi opet izgledali kao protivnički zrakoplovi na radarskom zaslonu, pa bi i oni bili dočekani ubitačnom paljbom, a najžalosnije, po Athumanunhu, je ipak trenutak kada bi u tu paljbu uletjeli britanski bombarderi koji su se vraćali s pretrpljenim gubicima i teškim oštećenjima nakon opasnih upada u Njemačku. Dobro, vojni stručnjaci to nazivaju kolateralna šteta, a zapovjednici 'prijateljska' paljba, a Athumanunh pak jednostavno sramota. (Najveća je vojnička sramota otvoriti 'prijateljsku' paljbu – po Athumanunhu) Nego, vratimo se mi temi, odnosno 'Vergeltungswaffe'.Od jeseni 1944. njemački zrakoplovi tipa 'Heinkel He' nose i lansiraju leteće bombe tipa 'V – 1' čija je bojna glava punjena s oko 1000 kg snažnog i razornog eksploziva. Njezina maksimalna brzina je svega 580 km na sat, nije vođena, već leti pomoću automatskog pilota na konstantnoj visini i nepromjenjivim kursom. U početku te visine su nedostižne za britanska oružja PZO, a brzina je nešto veća od britanskih lovaca tipa 'Spitfire'. Britanski piloti prema bombama 'V – 1' ponirali bi iz velikih visina i tako dobivali na brzinama, a PZO topnici naučili su visine i elemente leta tih bombi, pa su i svoje blizinske upaljače podešavali po istom. Tako je svega 20 posto 'V – 1' stizalo do svojih ciljeva. No, baš kao što je blizinski upaljač na vagi prevagnuo u korist PZO, tako su sada ti leteći projektili vratili vagu na stranu napadača. Iako je slijedeća njemačka bomba 'V – 2' bila proizvedena u samo 4300 komada od kojih čak 40 posto promašilo tako veliki grad kao što je London i iako je ta bomba imala domet svega 480 km imala je nešto što nikada PZO toga vremena nije mogla riješiti. Naime, 'V – 2' letjela je brzinom preko 5600 km na sat, a u svom letu sagorijeva osam i pol tona tekućeg i skupog goriva koje je mješavina tekućeg kisika i alkohola. Iako je tijekom 1945. cijela vojska britanskih i američkih znanstvenika, točnije matematičara, proračunavalo točke pada raketa i smišljali načine presretanja gdje bi se granate rasprsnule na potrebitoj visini pred raketom, to tada nije bilo moguće. Ubrzo u godinama nakon 2. Svjetskog rata upravo te dalekometne rakete koje traže samo malo tvrdog tla (15 četvornih metara), iako skupe pokazat će se ipak jeftinije kada se izračunaju ukupni troškovi za proizvodnju bombardera, obuku i trenažiranje posada, izgradnja hangara i uzletišta za iste. No, po Athumanunhu, strateški bombarderi za bombardiranje na velike daljine ostat će još dugo nezamjenjivi. Nadalje, ako Athumanunh zakorači malo dublje u svoja promišljanja, Britanci su ipak mogli doskočiti njemačkim raketama. Naime, radi se o ofenzivnoj (napadačkoj) uporabi lovaca i lovaca bombardera koji bi letjeli nad protivničkim područjima u 'slobodnom lovu' i tražili lansere tih raketa ('V – 2'). Tijekom godina 2. Svjetskog rata obije strane kao da su se natjecale u zanemarivanju baš tog 'slobodnog lova'. Primjer prvi Njemački, tijekom 1940. njemačko zrakoplovstvo ustrojilo je postrojbu noćnih lovaca od zrakoplova tipa 'Junkers Ju 88' kojima su malo izmijenili prednji dio trupa i naoružali ih topovima 20 mm. Slali su ih na noćna slobodna krstarenja iznad V. Britanije kako bi činili štetu na zapriječnim balonima i napadali britanske bombardere na uzletištima tijekom polijetanja ili slijetanja. No, bilo ih je vrlo malo, a potom su 1941. prebačeni na Siciliju kako bi napadali Maltu, a onda se umiješao Hitler i poslao ih na zadaću pratnje konvoja i obnašanje izvidničke zadaće iznad Sredozemlja. Primjer drugi Britanski, izuzetno mali broj britanskih slobodnih lovaca djeluje na nebu iznad Francuske, Belgije i Nizozemske. Tijekom najtežih napada na London britanski lovci uopće nisu ni pokušali potražiti mjesta s kojih su lansirane njemačke leteće bombe. Drugi put nešto o njemačkoj PZO tijekom 2. Svjetskog rata.
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!