Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

četvrtak, 22.05.2008.

Athumanunhova promišljanja

Zaključak i pouke o napadima na pomorske i cestovne komunikacije

Dakle, neka pouka koju bi moglo iznjedriti Athumanunhovo promišljanje o bombardiranjima protivničkih putova (cestovnih i pomorskih) opskrbe u uvjetima ekonomije zračne nadmoći sigurno je obuka specijalnih zračnih snaga za provedbu tih zadaća. Tako je njemačko ratno zrakoplovstvo (Luftwaffe) protiv lako ranjive sovjetske željeznice imalo specijalno obučene posade ustrojene u zračne postrojbe bombardera tipa 'Heinkel' i 'Junkers' koji su bili naoružani topovima velikog kalibra kojima su gađali sovjetske lokomotive. Potpuno slično američkom ustroju zrakoplova tipa 'B – 25' i 'B – 26', te britanskom ustroju zrakoplova tipa 'Mosquito' i njemački piloti bili su majstori u bombardiranjima iz brišućeg leta (Brišući let – eng. altitude flight, nje. Tiefstflug je let borbenog zrakoplova na najmanjoj stvarnoj mogućoj visini leta, odnosno visina cilja odgovara visini leta. To je izuzetno opasno za pilota i to stvarno mogu samo pravi 'majstori', jer na toj visini teško je uočiti i gađati zrakoplov PZO oružjem – po Athumanunhu) koji je itekako bio efikasan u napadima na brodove, željezničke kompozicije koje imaju PZO zaštitu, kolone bojnih i nebojnih vozila, branjene mostove, tunele, vijadukte, brane … Najdalje u ustrojima tih specijalnih bombarderskih postrojbi došli su ipak Britanci ustrojem svoje nadaleko poznate 617. eskadrile kodno nazvane 'Rušitelji brana'. Athumanunh posjeduje knjigu koju je napisao Pol Brikhil (The Dam Busters) i u njoj postoje nevjerojatne i izuzetno lijepo opisane suradnje na relaciji civilno-vojna (znanstvenici i vojni stručnjaci) i vojno-vojna (zapovjednici i podređeni piloti) koje nakon zajedničkih djelovanja uvijek urode u doprinosu zajedničkom cilju – povećanje efikasnosti i pobjeda nad protivnikom. Jedan pak je britanski zrakoplovni general zapisao o 617. eskadrili u njezinu knjigu sjećanja: - 'Vrijedite kao deset drugih bombarderskih eskadrila i vi ste jedna od najefikasnijih postrojbi svoje vrste koje je Britanija ikada imala.' Athumanunh je doista uvijek nanovo ushićen kada pročita tu knjigu i opise djelovanja te zračne postrojbe, te je uvijek rado potraži na svojoj polici. No, nisu samo specijalno obučene posade zrakoplova ekonomične i efikasne. Piloti su bitni, ali oni trebaju odgovarajuće i efikasne bombe, a proizvodnja američkih i britanskih bombi u periodu između dva svjetska rata bila je žalosna, pa Athumanunh uvijek kada o tomu nešto piše ne može vjerovati da se to doista i događalo. Athumanunh se opet ne može načuditi ljudskoj gluposti, naime piloti i tehničko osoblje (časnici za oružje) gotovo panično izvještavali su nadređene da su zrakoplovne bombe više opasne za njih nego za protivnika i da imaju veliki broj izvanrednih događaja s bombama već tijekom opremanja i naoružavanja zrakoplova na zemlji. Što se dogodilo? Kao i uvijek, a kako to biva u želji za masovnom proizvodnjom, proizvođači su, doista Athumanunh vjeruje da je to bilo u najboljoj namjeri, sami modificirali konstrukciju bombi i pri tomu narušili temeljne operativne zahtjeve. Nadalje, američke bombe punjene su slabim i neprikladnim eksplozivom. Tako je od ukupnog broja američkih bombi dopremljenih britanskom zrakoplovstvu do 1943. njih 50 posto zatajilo ili prouzročilo nesreću među tehničkim osobljem za naoružavanje zrakoplova. Ako Athumanunh krene još dublje otkriva se još nevjerovatnija priča o samouvjerenosti, nemarnosti i nepovjerljivosti. Tijekom 1939. godine britanski bombarderi imaju najtežu bombu koja teži tek smiješnih 226 kg, a ciljanje njome bilo je toliko neprecizno da su britanski zrakoplovni časnici, bez obzira što i nisu imali dostatan broj bombi, dopuštali pilotima da provode 'serijska bombardiranja' – masovna izbacivanja bombi na cilj od kojih možda tek petina pogađa. Zapravo, po Athumanunhu, časnici za bombe bili su zadovoljni i ako bi cilj pogodili barem jednom bombom. Nadalje, eksploziv amatol kojim su punjene bombe bio je kudikamo slabiji od ciklonita (RDX), a proizvodnja ciklonita je neobjašnjivo prekinuta (RDX – Research Department Formula X). Doista, postojala je narudžba za bombom težine 450 kg, ali njezina proizvodnja počela je tek 1939. Dakle, možda je besmisleno ako Athumanunh podsjeti da je bomba zadnja u kariki lanca bombardiranja i ako ona ne odradi svoj dio uzalud dobar zrakoplov, vrhunski obučen pilot i pogodak. Gotovo slične probleme imali su i njemački piloti tijekom bombardiranja u Norveškoj kada su oni pogodili direktno britanske brodove, ali bombe nisu eksplodirale, a još gore moralo je biti njemačkim pilotima kada bi vidjeli da se njihove bombe poput lopti odbijaju od čeličnih paluba britanskih ratnih brodova i završavaju u moru. No, njemački proizvođači brže su reagirali na primjedbe pilota, pa su sve do 1943. njemačke bombe bile efikasnije od Savezničkih. Tek nakon 1943. bude se američki i britanski proizvođači i ubrzo slijedi čitav niz efikasnijih bombi koji završava, nažalost, atomskom bombom. Američke zapaljive (napalm) bombe koje su rabljene tijekom napada na japanske gradove imale su strašno i razarajuće djelovanje. Te bombe punjene želatinastom masom koja se punila u aerodinamične limene kanistere zapremine od 416 litara izazvale su strašne požare u oko 60 japanskih gradova na koje je izbačeno u periodu od 1944. do 1945. oko 100 000 tona zapaljivih bombi. Nakon 1943. i britanske bombe sve su efikasnije, a izbačene na njemačke gradove težile su 1800 kg na Emden, 3600 kg na Düseldorf i Karlsruhe, a 1944. uporabljena je i bomba težine 5400 kg. Još teže britanske bombe bile su tip 'Talboy' i tip 'Grand Slam' koje su pale na vijadukt kod Bilefielda. Drugi put nešto o PZO tijekom 2. Svjetskog rata.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!