Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 06.08.2007.

Španjolski građanski rat

Bitka za svetište Santa Maria de la Cabeza – drama u brdima Sierre Morene

Tako dok je Guernica zauzimala naslovnice svjetskoga tiska, gotovo jednako nešto strašno dogodilo se i u brdima Sierre Morene. Naime, na planinskim visovima oko svetišta Santa Maria de la Cabeza već se više od devet mjeseci hrabro držalo i odupiralo napadima republikanskih postrojbi oko 250 pripadnika Civilne straže iz Jaena, koji su potpomognuti s još oko 100 falangista, te uporno branili svoje položaje. S tim nacionalističkim vojnicima bilo je i oko 1000 civila redom pripadnika srednjeg stališa Andujara. U početnom razdoblju rata republikanske postrojbe gotovo da i nisu dirale te nacionalističke vojnike, no, sada su ih odlučili uništiti. Zašto ih Republikanci nisu dirali? Iz jednostavnog razloga, a on je što se pripadnici Civilne straže do dolaska falangista nisu ni izjasnili protiv Republike. Kako su neko vrijeme živjeli na miru, skupljeno je nešto zaliha hrane, a dolazak 100 falangista, napokon je pripadnike Civilne straže ohrabrio, te su oni odlučili 'crvenima' konačno pokazati na čijoj su strani. Tako je zapovjedništvu republikanske vojske iz svetišta Santa Maria de la Cabeza upućena pismena objava rata i neprijateljstava. Sada je počela opsada svetišta od strane republikanskih postrojbi. Zapovjednik tih Nacionalista u svetištu Santa Maria de la Cabeza bio je satnik Civilne straže Santiago Cortes. Nacionalističko zapovjedništvo iz Seville redovito je slalo opskrbu zrakom. Tako je nacionalistički zračni as bojnik Carlos de Haya izvježbao gotovo do savršenstva izbacivanje hrane i drugog potrebitog materijala opsjednutim Nacionalistima u svetištu Santa Maria de la Cabeza. Ukupno je poslano oko 80 tona opskrbnog materijala iz Seville, te još oko 70 tona iz Cordobe. Međutim, Athumanunhu nije nikada bilo jasno zašto nacionalističko zapovjedništvo nikada nije ni pomišljalo, a kamoli pokušalo deblokirati okružene u svetištu Santa Maria de la Cabeza. Tako je početkom travnja Republika odlučila konačno uništiti to nacionalističko uporište. Tu zadaću dobila je republikanska postrojba kojom je zapovijedao brigadir Martinez Carton. Razvile su se žestoke borbe, pa je svetište u prvom naletu Republikanaca podijeljeno na dva zasebna dijela. Manji dio nazvan 'Nuevo' uputio je svog posljednjeg goluba pismonošu, zapovjedniku satniku Santiagu Cortesu koji se nalazio u onom većem dijelu svetišta, s dramatičnom odlukom da više ne mogu držati svoje položaje, te da napuštaju svoj tabor. Čak je i sam general Franco odobrio satniku Santiagu Cortesu da ako ne može izdržati neka se preda. No, satnik Cortes bio je suviše raspaljen žarom da izdrži u okruženju, jer su to tražili njegovi vojnici. Athumanunh pak kao Athumanunh nema ništa protiv hrabrosti satnika Cortesa i njegovih vojnika, ali oni su u tom svom žaru potpuno zaboravili na civile koji su bili s njima (njih oko 1000 – po Athumanunhu). Satnik Cortes ipak je trebao kao zapovjednik i najodgovorniji časnik razmisliti malo i o tim civilima, odnosno, barem o djeci i ženama, pa s republikanskim časnicima ishoditi njihovu evakuaciju, a ovako dogodilo se to što se dogodilo. Naime, oko 20 000 republikanskih vojnika sada je čvrsto držalo okruženo svetište, a napadi su se brzo smjenjivali, pa je među braniteljima nastalo kolebanje. Potom je u jednom napadu ranjen i sam satnik Cortes. Svetište je bilo u plamenu, cijela je Sierra gorjela od projektila i granata. Nadnevka 1. svibnja Republikanci su prodrli u samo svetište. Cortesova posljednja zapovijed bila je: 'Ginite, ali ne popuštajte!' U strašnoj izmjeni vatre stradali su neki od civila, dok napokon Republikanci nisu zarobili preživjele Nacionaliste, te ženu i djecu evakuirali kamionima, no, za neke je tada već bilo suviše kasno. Satnik Cortes umro je od zadobivenih rana i sa sobom u grob odnio tajnu gdje je zakopao, sigurnosti radi, kip Djevice od La Cabeze koji još ni danas nije pronađen. Hrabri branitelji svetišta Santa Maria de la Cabeza nikada nisu dobili zasluženo priznanje za herojsko držanje kao što to ponekad i biva u povijesti – El cerro de los heroes (ništa za heroje – po Athumanunhu).

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!