Bitka kod Artemizija – treći perzijanski pohod na Grčku
Pretrčavši 42, 2 km, umoran od borbe i skroz tjelesno iscrpljen, grčki glasnik uzviknuo je 'nenikekames' (Pobijedili smo!) i izdahnuo od iscrpljenosti. Svima je bilo kristalno jasno da Perzijancima ni drugi pohod na Grčku nije uspio. Iako su im oba pohoda donijela nove posjede, mnogo ratnoga plijena i mnogo roblja, Perzijanci su u oba pohoda, vojnički gledano, zapravo doživjeli neuspjeh. To je bilo jasno i samom Dariju, perzijanskom caru, pa je on odustao od daljnjih pohoda na Grčku. No, nakon njegove smrti, njegov sin Kserkso, odlučio je učiniti ono što njegovom ocu dva puta nije uspjelo. (Kserkso uopće nije podcjenjivao protivnika, naprotiv izuzetno ga je vojnički cijenio i poštivao, pa su tako pripreme za pohod na Grčku trajale gotovo četiri godine – po Athumanunhu) U dolini grada Sarda prikupila se do tada nezapamćena po brojnosti vojska. Vojska kakovu Svijet do tada još nije zapamtio. Pored perijanske vojske tu su pristigle i vojske ostalih naroda koji su živjeli u velikom carstvu, a predvodili su ih njihovi kraljevi i moćnici. Na moru se okupila veličanstvena flota. Točno deset godina nakon bitke kod Maratona ova moćna vojna sila opetovano se pokrenula i krenula prema obalama Grčke. (Bilo je to 480. godine p. K. – po Athumanunhu) Athumanunh je pronašao podatke koje je ispisao Herodot, te oni kazuju da je perzijanska flota brojila 1200 ratnih i 3000 prijevoznih brodova s ukupno 1 700 000 vojnika i mornara, a takova flota mogla je ukrcati još 500 000 ljudi. Lako je moguće da je brojčanost samo Herodotovo nagađanje, ali Perzijanci su u pohod morali uključiti od 900 do 1000 ratnih brodova, jer Gčka u to vrijeme raspolaže s oko 350 trijera. (Ako se u razmišljanje uzme ono prastaro pravilo da napadač mora imati bar tri puta više snaga, to je onda to – po Athumanunhu) Nadalje stari zapisi kazuju da je perzijanska flota bila ustrojena od 350 feničanskih ratnih trijera, pa 200-tinjak egipatskih, oko 150 ciparskih, oko 150 trijera Kiličana, 30-tak trijera iz Pamfilije, 60 trijera iz Likije, 30 trijera iz maloazijske Dorije, 70-tak trijera iz Karije, potom 120 jonskih trijera, pa 60-tak eolijskih, međanskih, skitskih i drugih trijera. Pokraj svih tih velikih trijera perzijanske flote bilo je još mnogo monera i dijera koje su opet bile puno veće od najvećih grčkih trijera. Cijela perzijanska flota bila je ustrojena prema nacionalnim flotama, te su s istima zapovijedali i nacionalni zapovjednici. Athumanunhu je najzanimljivije to što je jednim flotnim odredom zapovijedala tridesetogodišnja kraljica Artemizija od Halikarnasa. Zapravo brodovi te mlade kraljice pokazali su se tijekom bitke kao najbolji, a posade su im bile izuzetno dobro uvježbane. (dakako, ne smije se zaboraviti da su to zapravo bili unovačeni likijski gusari iz Halikarnasa – po Athumanunhu)
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!