Bitka kod Issa – 333. godina pr. K.
Issa (Issus) grad je u drevnoj Kilikiji u istonarečenom zaljevu (danas Iskenderuski zaljev – Iskenderun körfezi) gdje je Aleksandar III. Mekedonski nanio poraz perzijskom kralju Dariu III. Kodomanu. Točno mjesto gdje se odigrala ta veličanstvena bitka sporno je i proturječno u postojećim povijesnim izvorima. Athumanunh se priklanja izvorima koji govore da se bitka najvjerojatnije vodila na rječici Pinar (danas Deli Čaj – Deli Cay). Približno Makedonci su brojili oko 30 000 pješaka i oko 5000 konjanika, a Perzijanci približno isti broj. Do bitke je došlo nakon što su se prvi put protivnici promašili, zapravo su se grješkom mimoišli. Kad su se napokon susreli obije strane morale su najprvo okrenuti svoja čela (frontove), a to je bilo izuzetno nepovoljno za Makedonce. Prateći prirodne značajke desne obale rječice Pinar Perzijanci su svoju glavninu konjaništva posložili na desnom krilu odmah do ruba obale mora, bojni složaj Perzijanaca nastavili su grčki teški pješaci hopliti, a nizvodno od njih složaj su gradili Kardaci (najvjerojatnije Kurdi - po Athumanunhu) koji su također bili teški pješaci. Manji dio perzijskog pješaštva prešao je rijeku i posložio se stršeći u ravnicu s namjerom da ugroze Makedoncima desni bok kada ovi krenu u napad. Sve u svemu prema Athumanunhu perzijanci su zauzeli klasični obrambeni položaj oslanjajući se na rječicu Pinar i obalu mora i bilo je dostatno samo da izdrže i odbiju napad Makedonaca koji bi se potom našli u vrlo teškom položaju, gotovo bezizlaznom. Međutim Aleksandar III. Makedonski prvo je odbacio perzijsko istureno pješaštvo, pa je potom sa svojim teškim konjaništvom krenuo u nasilni prijelaz preko rijeke, dok je njegovo pješaštvo ustrojeno u falangu krenulo naprijed u namjeri da također pregazi rijeku Pinar. Na makedonskom lijevom krilu bitka je započela nešto kasnije tek kada je perzijsko konjaništvo prešlo rijeku i dovelo tesalijsko konjaništvo u vrlo težak položaj. U tom trenutku bitka je bila u kakvoj takvoj ravnoteži jer su obije strane imale gotovo idealnu priliku da udare u otkriveni bok protivnikovog središta. Perzijanci to nisu učinili, a po Athumanunhu najvjerojatnije što je obrambena koncepcija perzijskog zapovjednika zapravo sputala inicijativu perzijskom konjaničkom zapovjedniku. Međutim, Aleksandar III. odmah je uočio i iskoristio nastalu situaciju. Privukao je dvije takse teških pješaka (pezetera) (taksa broji 128 ratnika – po Athumanunhu, dakle ukupno 256 ratnika ili jednu sintagmu prema Athumanunhu) i uputio ih je ravno na lijevi bok perzijske falange teških pješaka. Iako ovim njegovim potezom bitka još nije bila rješena, iz neobjašnjivih razloga Darie III. napustio je bojišnicu i time priznao poraz.
< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!