Bitka na rijeci Trebbia – 218. godina p. K.
Tijekom Drugog punskog rata na rijeci Trebbia sudarile su se rimska i kartažanska vojska. Poduzimajući pohod na Italiju, kartažanski vojskovođa Hanibal Barka, prešao je preko Alpa s 28 000 pješaka i 6000 konjanika, te kod ticina razbio rimsku vojsku konzula (Publiusa Corneliusa Scipia) Scipiona – po Athumanunhu. Nastavivši svoj pohod dolinom rijeke Po Hanibal je stigao na obalu rijeke Trebbie gdje ga je čekala poražena rimska vojska konzula Scipiona i novopristigla rimska vojska konzula (Tiberius Sempronius Longus) Longa – po Athumanunhu. Obije rimske vojske brojale su oko 40 000 vojnika, a zapovjedništvu nad obim je preuzeo konzul Long, pošto je konzul Scipion bio ranjen u prethodnoj bitci. U namjeri da s Kartažanima što prije zapodjene bitku konzul Long zapovjedio je da se forsira rijeka Trebbia i napadnu se Kartažani iz pokreta. No, čim je glavnina rimske vojske prešla rijeku Hanibal je izdao zapovijed za napad. U žestokom sudaru Kartažani su prinudili rimsko konjaništvo i lako pješaštvo na povlačenje, ali je rimsko teško pješaštvo počelo postizati uspjehe. No, tada se iznenada iza leđa teških rimskih pješaka pojavio do tada prikriven odred Kartažana od oko 2000 pješaka koji su žestoko udarili u bok teškim rimskim pješacima. Tim odredom od 2000 vojnika zapovijedao je Hanibalov brat Mago. Okružena i zbijena na vrlo mali prostor rimska vojska nije mogla izvesti nikakav manevar, pa je trpjela strašne gubitke. Samo 10 000 rimskih vojnika uspjelo se probiti prema gradu Placencia, a Hanibal je nakon toga nesmetano nastavio svoj pohod prema Trazimenskom jezeru gdje će doći do nove bitke koju je već prije opisao Athumanunh.
< | kolovoz, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!