Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

ponedjeljak, 14.08.2006.

Bitka za Megido – godina 1478. pr. K.

Moglo je to biti negdje 1478. godine pr. K. Snažna vojska koja se ustremila na drevni Megido, ovog prvog puta što odredi ga Athumanunh na samo sebi svojstven i razumljiv način, je drevna egipatska vojska. Vojska egipatskog faraona Tutmozisa III. Ah, da! Prisjetit će se Athumanunh da su u to predivno pustinjsko praskozorje konji tiho njištali i toptali nervozno osjećajući skori početak bitke. Zrak je u to pustinjsko jutro bio hladan, a pred egipatskim ratnicima bila je zapovijed njihova faraona: 'Zauzmite Megido čvrsto, čvrsto!' No, znali su oni da je to opasan pohod uz Wadi 'Aru i kroz uski klanac Musmus, a nakon toga čeka ih žestoki karijer preko Jizreelske doline i teška bitka s protivnikom koji nadzire drevni grad Megido, grad koji se smjestio visoko na brijegu iznad ceste koja vodi od drevnog Egipta prema drevnom Eufratu.
Dakle, da Athumanunh konačno počne s opisom bitke. Bila je to Dvadeset i treća godina, Prvi mjesec treće sezone, dan šesnaesti po drevnom egipatskom kalendaru što već prije jednom objasni ga Athumanunh. Pobunjenička vojska koju predvode kanaanski plemići iz drevne Sirije i Palestine skupila se u Jizreelskoj dolini mogla je brojiti negdje od 10 000 do 15 000 ratnika pristiglih iz područja od drevne Mezopotamije do područja drevne sjeverne Sirije i južne Anatolije. Bili su to ratnici pješaci i ratnici na bornim kolima. Egipatska vojska skupljala se kod drevne utvrde Silea u istočnoj delti Nila. Tutmoziseva vojska mogla je brojiti negdje od 10 000 do 20 000 ratnika. Usiljenom hodnjom egipatska vojska prešla je za samo dvadeset dana razdaljinu od gotovo 240 kilometara i stigla do grada Yemma. Do grada Gaze ostalo joj je još samo 128 km, ali je tu razdaljinu prelazila još dvadeset dana. Najvjerojatnije je Tutmozis III. gušio pobunu gradova Jaffe i Gazera kako bi si osigurao pozadinu. Nakon toga egipatska vojska odmarala se nekoliko dana, a tada su faraonu Tutmozisu III. bile tri mogućnosti na izboru: 1) krenuti krivudavim sjevernim putom koji se gubio u ravnici pokraj današnjeg Mishmar Haemeka; 2) krenuti krivudavim južnim putom kroz Dothansku dolinu koji se gubio u ravnici pokraj grada Tanaka; ili 3) krenuti ravno kroz klanac 'Aruna (Wadi 'Ara danas Nahal Iron, a nekada poznatiji pod imenom Musmus) koji izbija pred sami grad Megido. Dakle, faraon je trebao izabrati jedan od tri moguća smjera za napad svoje vojske na grad Megido. Tutmozisovi vojni savjetnici predlagali su sjeverni ili južni smjer, jer središnji direktan smjer prema drevnom Megidu bio je itekako pogodan za zasjede koje su mogli postaviti Kanaanci. Faraon Tutmozis III. na zaprepaštenje svojih savjetnika i zapovjednika izabrao je baš središnji i najopasniji smjer. Nadnevka 13. svibnja 1478. godine pr. K. egipatska vojska izvršila je hodnju do ulaza u klanac Musmus gdje se utaborila i započela pripreme za pohod na Megido. Rano ujutro 14. svibnja 1478. godine pr. K. Tutmozis III. krenuo je na čelu svoje vojske kroz klanac. Njegova vojska rastegnula se u kolonu dugu oko 22 km i trebalo joj je gotovo 12 sati da tako pređe opasan klanac. Gotovo nevjerojatno pobunjenička vojska nije očekivala prolaz egipatske vojske kroz klanac, pa se razvila za borbu na sjeveru i jugu od grada Megida. Tutmozis III. je zapovjedio odmor svojoj vojsci nakon što je prešao potok Qinu, a nakon odmora zapovjedio je bojni složaj za juriš na Megido. Lijevim krilom štitio se sa sjevera, a desnim krilom s juga, samo središte koje je jurišalo na Megido predvodio je osobno faraon. Branitelji Megida uspjeli su pobjeći, jer je egipatsko lijevo i desno krilo pljačkalo kanaanske tabore i tako zakasnilo u presudnu bitku pod zidine grada. To je omogućilo kralju Kadesha da pobjegne sa svojom pratnjom iz Megida, a Tutmozisu III. uskraćena je potpuna pobjeda. No, bogati plijen koji je zadobio ulaskom u Megidu donekle je ublažio tu nesreću faraonovu. Naime, zarobljeno je 340 kanaanskih ratnika, 83 radnika, 2 041 konj, 191 ždrijebe, 6 rasnih rasplodnih pastuha, 892 borna kola plus dvoja zlatna kola koja su pripadala kralju Kadesha i njegovom sinu, dva brončana oklopa (brončane ploćice) koja su pripadala kralju i njegovom sinu, te još 200-stotinjak kožnih oklopa kanaanskih vojnika, 502 luka i 7 srebrenih poluga, te mnogobrojni kanaanski šatori i sva oprema u njima. Tako je završena prva u povijesti zabilježena bitka i prva u Athumanunhovom nizu koja se odvijala kod Megida.

14.08.2006. u 23:07 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...


freevisitorcounterss Homepage

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!