Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 02.10.2005.

Lepantska bitka – 07. listopada 1571. godine

Lepantska bitka vođena je između flote Svete lige (kršćanske države zapadnog Sredozemlja) i turske flote. Bila je to posljednja bitka i posljednji veliki sudar galija u Sredozemnom moru. Do Lepantske bitke došlo je nakon turskog napada na otok Cipar 1570 godine. Na inicijativu pape Pia V. u svibnju 1571. obnovljena je Sveta liga u namjeri da se kršćanski svijet ujedini i suprotstavi turskoj ekspanziji. Kršćansku flotu činili su bojni brodovi slijedećih zemalja: Venecija, Španjolska, Malta, Vatikana i nekih drugih talijanskih gradova. U sastavu Venecijske flote našle su se i neke galije iz hrvatskih gradova Raba, Trogira i Hvara, a bilo je i nekoliko brodova iz grada Kotora. Prikupljanje kršćanske flote trajalo je cijelog ljeta, a završeno je tek krajem kolovoza kada je u Mesinu stigao Huan Austrijski koji je bio određen za zapovjednika kršćanske flote. Turski sultan Selim II. za zapovjednika turske flote postavio je kapudana Ali-pašu, a turska je flota (oko 250 galija) krenula već početkom srpnja u svoj ratni pohod. Umjesto da traži još uvijek razjedinjene flotne sastave kršćanskih brodova koji su plovili prema Mesini, te ih tuče svaki posebno, Ali-paša se upustio u manje važne akcije po istočnom Jadranu. Tako je od 09. do 16. kolovoza bezuspješno opsjedao grad Kotor. Kada je Ali-paša izvješten da se kršćanska flota koncentrira u Mesini, on se prebacuje sa svojom flotom u utvrđenu luku Lepant (Naupaktos) usputno opljačkavši otok Krf. Huan Austrijski pomaknuo je kršćansku flotu 16. rujna i uplovio 06. listopada u Patraski zaljev (Patraikos kolpos), te bacio sidra. Kršćanska flota brojila je 232 galije i 6 galeasa, a na brodovima je pored 44 000 mornara i veslača bilo ukrcano oko 28 000 vojnika. Turci su tada imali 210 galija i 66 galijica na kojima je bilo oko 50 000 mornara i veslača, te oko 25 000 ukrcanih vojnika. Kršćanski brodovi bili su jači po broju topničkih oružja (2,5 : 1), po broju vojnika na brodovima i njihovoj kvaliteti oružja (kršćanski vojnici naoružani su s više vatrenog oružja od turskih. Mnogi kršćanski vojnici imaju arkebuze – prema Athumanunhu to je puška koja više liči na mali top). Ujutro 7. listopada obije flote počele su s manevrima za zauzimanje bojnog složaja. Kršćanska flota zauzela je već uobičajen složaj: poredak vrste s nešto izbačenim krilima. Lijevo krilo kršćanske flote ustrojilo je oko 63 galije pod zapovjedništvom venecijanskog admirala Barbarige, a desno krilo činilo je 64 galija pod zapovijedanjem đenovskog admirala Gian Andrea Doria. Središtem kršćanske flote, 63 galije, zapovijedao je osobno Huan Austrijski, a iza središta u pričuvi nalazio se španjolski admiral Basan s 35 galija. Tijekom zauzimanja bojnog složaja zaostao je sicilijanski admiral Cordona s 8 galija. Kako bi iskoristio snažno topništvo galejasa Huan Austrijski poslao ih je ispred složaja galija i rasporedio ih uzduž cijele bojišnice. Turska flota također se posložila u poredak vrste s izbačenim krilima. Desnim krilom turske flote zapovijedao je serasker Petrev-paša, lijevim krilom od 93 broda zapovijedao je poznati gusar, alžirski begler-beg Uludž Ali. A središtem od 96 broda pak osobno Ali-paša. Turska pričuva od 31 broda kretala se iza središta. Sve je bilo spremno i posloženo za okršaj, pa je okršaj i počeo.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!