Lepantska bitka – 07. listopada 1571. godine
Lepantska bitka vođena je između flote Svete lige (kršćanske države zapadnog Sredozemlja) i turske flote. Bila je to posljednja bitka i posljednji veliki sudar galija u Sredozemnom moru. Do Lepantske bitke došlo je nakon turskog napada na otok Cipar 1570 godine. Na inicijativu pape Pia V. u svibnju 1571. obnovljena je Sveta liga u namjeri da se kršćanski svijet ujedini i suprotstavi turskoj ekspanziji. Kršćansku flotu činili su bojni brodovi slijedećih zemalja: Venecija, Španjolska, Malta, Vatikana i nekih drugih talijanskih gradova. U sastavu Venecijske flote našle su se i neke galije iz hrvatskih gradova Raba, Trogira i Hvara, a bilo je i nekoliko brodova iz grada Kotora. Prikupljanje kršćanske flote trajalo je cijelog ljeta, a završeno je tek krajem kolovoza kada je u Mesinu stigao Huan Austrijski koji je bio određen za zapovjednika kršćanske flote. Turski sultan Selim II. za zapovjednika turske flote postavio je kapudana Ali-pašu, a turska je flota (oko 250 galija) krenula već početkom srpnja u svoj ratni pohod. Umjesto da traži još uvijek razjedinjene flotne sastave kršćanskih brodova koji su plovili prema Mesini, te ih tuče svaki posebno, Ali-paša se upustio u manje važne akcije po istočnom Jadranu. Tako je od 09. do 16. kolovoza bezuspješno opsjedao grad Kotor. Kada je Ali-paša izvješten da se kršćanska flota koncentrira u Mesini, on se prebacuje sa svojom flotom u utvrđenu luku Lepant (Naupaktos) usputno opljačkavši otok Krf. Huan Austrijski pomaknuo je kršćansku flotu 16. rujna i uplovio 06. listopada u Patraski zaljev (Patraikos kolpos), te bacio sidra. Kršćanska flota brojila je 232 galije i 6 galeasa, a na brodovima je pored 44 000 mornara i veslača bilo ukrcano oko 28 000 vojnika. Turci su tada imali 210 galija i 66 galijica na kojima je bilo oko 50 000 mornara i veslača, te oko 25 000 ukrcanih vojnika. Kršćanski brodovi bili su jači po broju topničkih oružja (2,5 : 1), po broju vojnika na brodovima i njihovoj kvaliteti oružja (kršćanski vojnici naoružani su s više vatrenog oružja od turskih. Mnogi kršćanski vojnici imaju arkebuze – prema Athumanunhu to je puška koja više liči na mali top). Ujutro 7. listopada obije flote počele su s manevrima za zauzimanje bojnog složaja. Kršćanska flota zauzela je već uobičajen složaj: poredak vrste s nešto izbačenim krilima. Lijevo krilo kršćanske flote ustrojilo je oko 63 galije pod zapovjedništvom venecijanskog admirala Barbarige, a desno krilo činilo je 64 galija pod zapovijedanjem đenovskog admirala Gian Andrea Doria. Središtem kršćanske flote, 63 galije, zapovijedao je osobno Huan Austrijski, a iza središta u pričuvi nalazio se španjolski admiral Basan s 35 galija. Tijekom zauzimanja bojnog složaja zaostao je sicilijanski admiral Cordona s 8 galija. Kako bi iskoristio snažno topništvo galejasa Huan Austrijski poslao ih je ispred složaja galija i rasporedio ih uzduž cijele bojišnice. Turska flota također se posložila u poredak vrste s izbačenim krilima. Desnim krilom turske flote zapovijedao je serasker Petrev-paša, lijevim krilom od 93 broda zapovijedao je poznati gusar, alžirski begler-beg Uludž Ali. A središtem od 96 broda pak osobno Ali-paša. Turska pričuva od 31 broda kretala se iza središta. Sve je bilo spremno i posloženo za okršaj, pa je okršaj i počeo.
Post je objavljen 02.10.2005. u 20:01 sati.