Bitka kod Kurska – Operacija kodnog imena 'Zitadelle'
Bitka kod Kurska zauzela je svoje mjesto u povijesti najvećih bitaka iz nekoliko razloga, ali najviše se pamti po najvećem sukobu oklopništva tijekom II. Svjetskog rata, možda čak i nakon njega. Taj 'status' zadržala je sve do sukoba Izraela i Egipta tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Gledano vojnički, u operativnom pogledu, ona je nastavak bitke za Staljingrad gdje je njemačka vojska s porazom izgubila strategijsku inicijativu na Istočnoj bojišnici.
Crta razdvajanja njemačke i sovjetske vojske bila je relativno nova, a zahvaljujući uspješnom njemačkom napadu kod Harkova tijekom veljače i ožujka 1943. godine, te sovjetskim protunapadom u kojem je oslobođen grad Kursk. Dakle crta razdvajanja kod Kurska ima oblik izbočine, a to je strategijski vrlo važan prostor koji je Hitler želio zauzeti ne bi li time skratio dužinu bojišnice, te time stvorio toliko potrebitu pričuvu njemačkim postrojbama. Istodobno bi se i onemogućili napadi sovjetskih armija na njemačke grupe armija Jug i Centar. Njemačka temeljna zamisao bila je da upravo te dvije grupe armija (Jug i Centar) koncentričnim napadima s prostora Orela i Belgoroda potisnu što dalje na istok sovjetske postrojbe i time stvore novu crtu razdvajanja Orel – Kursk – Belgorod – Harkov. Da pojednostavim, armije Jug i Centar trebale su probiti sovjetsku obranu i jedna drugoj krenuti u susret s točkom spajanja Kursk, te time okružiti sovjetske armije na tom području. Plan je dobio kodno ime 'Zitadelle' (citadela – posljednji oslonac (redvi) obrane u utvrdi, a ujedno i uporište vlasti u gradu koje pod nadzorom drži gradsko stanovništvo). Međutim, plan nije bio dovršen i do kraja isplaniran u trenutku kada je za njega saznalo sovjetsko zapovjedništvo. Bolesno želeći osvetu za poraz kod Staljingrada, Hitler unatoč upozorbama svojih generala (koje on naravno ne sluša) zapovijeda provedbu napada. No, Guderian više nije mogao trpjeti Hitlerove bedastoće, pa ga je odjednom zapitao: ' Je li doista potrebito da ove godine napadamo na grad Kursk i nastaviti rat ove godine? Vjerujete li Vi da uopće tko od naših vojnika zna gdje se nalazi Kursk? No, 'kronični betežnik' hladno mu je odgovorio: 'Znam ja gdje je Kursk i od njega mi se okreče želudac!', te je definitivno donio odluku o napadu. Dakle opet Hitlerov bolesni ego još će jednom njemačku vojsku odvesti u poraz od kojeg se nikada više neće oporaviti, a sve to će rezultirati njezinim povlačenjem iza granica Trećega Reicha, a možda i još dalje.
< | kolovoz, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!