Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
četvrtak, 05.05.2005.
Boj za Čakovec
… Knez svrne pogledom po svojim ljudima. Okrene se seljacima pješacima koji su načičkani na bedemima tvrdoga grada Čakovca. Dočeka ga i sretne stotinu upitnih pogleda u kojima se zrcalila zebnja i rastao grč. Sve su palisade i branič kule načičkane kopljima, štitovima, bombardama i drugim oružjem. Tu je sada sve što se na brzinu prikupiti moglo, a koliko je samo tih mirnih međimurskih seljaka težaka pristiglo na poziv bana i kneza svojega. Ostavili su svoje plugove na njivama plodnim i sitnu djecu u potleušicama svojim, pa iako nisu vični oružju došli su na poziv bana Zrinskoga kojeg silno poštuju i vjeruju mu na njegovu bansku riječ. Odjednom na travnate livade Buzovca izbiju turski janjičarski odredi koji su pristigli iz Nađkaniže i odmah počnu slagati svoj bojni red uz zaglušujuću buku zurli i talambasa. Svi se pogledi ponovno zaustave na hrvatskome banu i knezu Čakovca Nikoli Zrinskom. Zrinski samo puhne kroz nos i pogladi svoje lijepe smeđe brkove, te dubokim glasom umiri svoje ljude: 'Ja ću s konjaništvom van grada na Trnavu i budite bez brige neće Turčin dalje! Zastavniče neka trubači trube zbor, prikupi mi moje banderije!' Stasiti časnici u crvenim odorama otprate bana do svojih satnija koje su se užurbano strojile i zauzimale bojni red. Bila su to dva hrvatska banska banderija, postrojbe zlaćanih husara izvrsno opremljenih i dobro uvježbanih za bitke s turskim odredima. Za nekoliko časaka u kratkom galopu, pod zlatno plavom banskom zastavom izlete banski banderiji van grada i svoja bojna krila rašire prema Turcima koji su samo to i čekali. Vidjevši ih, Turci poput poplave navale na banske zlaćane husare uz nepodnošljivu viku i ciku, no, banski husari mirno sjašu i iz svojih samokresa otvore paljbu po turskim prvim redovima. Strašna se tuča sruči na janjičare i mnogi od njih padnu pokošeni. Husari brzo uzjašu na konje i izvuku svoje britke sablje kojima stanu vitlati zrakom i u žestokom se konjaničkom karijeru zalete prema turskim bojnim redovima. Bitka se otegla do pred sam smiraj dana, a husari ni za pedalj popuštali nisu. Travnjak je već bio prekriven tijelima mrtvih Turaka, a onda u tili čas zrno pogodi konja banu Zrinskom. Veliki zelenko se zanese, zanjišti i tresne prsima u razrovanu zemlju travnjaka. Zrinski se vješto dočeka na lijevo rame, te se hitro prevrne ne ispuštajući sablju iz ruke. U trenutku njegovi ga zlaćani husari okruže želeći ga zaštititi tijelima svojim. Među seljacima koji su čuvali bedeme grada nasta zebnja i zavlada težak muk: Ta Zrinski je pao! 'Ovamo bane moj, jašite!' – odnekud se tu stvori mlađahni husarski zastavnik Jurica. Skoči on hitro sa svoje njemačke kobile i pomogne banu Zrinskom da uzjaše. Turci zaurlaju vidjevši da će im izmaknuti bogati plijen, pa se okome na Juricu. No, ban Zrinski se u okretu okomi na njih i sabljom posiječe dvojicu Anadolaca, a tada se tu stvore husarski satnik Vlatko s još nekolicinom svojih husara koji rastjeraju Turke. Jurica spretno skoči u sedlo iza Vlatka, a Zrinski ponovno krene naprijed. Njegovi ga banovci ponovno ugledaju da jaše, te se brzo okupe oko njega i poput klina zabiju se u pomiješane redove Turaka. Sada se tu stvori Budak beg Sandžački, propne konja i skrene Zrinskom pozornost na sebe dovikujući mu na hrvatskom: 'Hej, hej! Kako ti je ime junačino?!' Zrinski mu snažnim glasom odgovori: 'Ime mi je Zrinski, beže!' Pozdravi mi Ali pašu vojvodu svojeg i njega pitaj za mene!' – nasmije se Zrinski i ponovno stane okupljati svoje crvene banovce i zlaćane husare…
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!