utorak, 31.01.2006.

ABOUT MY BED...

...bio si tako neodoljiv i zavodljiv sinoc
...ne kao obicno, znak mog poraza i posustajanja
...bio si tako jednostavan i direktan
...tako cist
...tako izazovan.....mmmmmmmmmmmmmmmmmm
...tako je bilo jasno u jednom sekundu da ces veceras pobjediti nad citavom planetom i cjelim svjetom i imati moju paznju i moje vrijeme
...tako je bilo jasno da sam veceras tvoja
...tako je bilo jasno da sam veceras svoja
...nakon toliko vremena
...nakon toliko godina...
...bio si melem za dusu i tjelo


.......MOJ RODJENI KREVET ME USPIO OSVOJITI I OTISLA SAM SPAVAT MRTVA UMORNA U 22.00!!

subota, 28.01.2006.

an illusion of my own watching snow away from home

i can still remember when i was a child
that bleak decembre the show was falling...down
the first time i saw it i thought it was a sugar
descending down from angel's hands
on the world upon my head

i remember running i remember falls
it was nothing but it meant all
looking in the eyes saying goodbye
hiding tears about to drop
loving emotions tearing you inside
they are frozen by that

loved snow which reminds me of my home
and out there it used to be so damn cold
and i love snow 'cuz it reminds me of my home
out there it was cold, people's hearts, they were warm....

..i could imagine anything
playing create everything from nothing
with these two hands change the reality
hard to admit now it's changing me...

...and when i look to it from now
i'm surprised that i felt unhappy
though i know i did sometimes,
i was lone but i was free
when i look to it from now
i'm surprised i could feel unhappy
'cuz now it feels like paradise
no one's taking care of me...

i love snow, 'cuz there's no place where i can go
standing under windows of the rooms well known
and i love snow cuz it can bring to me my home
outside it is cold, in my heart i see my home...

.....an illusion of my own, watching snow away from home...

sneg i ja

juce je ovde padao sneg....moje najdraze malo slatko zadovoljstvo

cak je i ovaj sumorni italijanski grad lep tako... zanimljiv. moj.

obozavam sneg i obozavam njegov miris i obozavam tisinu koja zajedno s njim sidje svuda... ni auta se vise ne cuju, nema buke saobracaja, ljudi, zamora.... samo sneg, tiho i belo...
dovoljno je hladno i da ostane,da se zadrzi...

ponoc i 5 minuta.
vracam se iz biblioteke u kojoj ucim svakodnevno. mislim kako bi mi zivot bio jednako lep i da nikad nisam saznala za postojanje trostrukih integrala, iako moram priznati da daju odredjeno zadovoljstvo kad konacno izadjes s njima na kraj. kad tvoj um porazi matematiku.umom proleti ta misao: za koji mi to kurac treba... mogu i bez toga... i dok se ta msiao jos nije ni ohladila,stize odmah sledeca, negde od pozadi, govori kako si siromasniji bez znanja, umno, duhovno, fizicki...i kako bi mogla konacno potpisati primirije s tim kukavnim integralima...

kuca. konacno sam stigla. ruke ni ne osecam. 2 para rukavica s postavom nisu mnogo posluzile.a i kako ce- moje prevozno sredstvo je bicikl, moj verni tihi prijatelj, alie, koji zna sve moje tajne, tutte le strade proibite e nascoste che ho fatto... i cuti...
cujem kako sneg skripi pod tockovima. svez, tek napadao. nevin.
parkiram moj verni bajs iza kuce, vezem ga ogromnom lancinom (iako je star i oguljen i drndav i candrka svoju veselu putnu sinfoniju pri svakom okretu pedala... i koja je samo mojim usima muzika a za sav zivi svet buka... iako je takav sav - ORIGINALAN - vec su mi ga 2 put krali, remember, ovo je italijanski studentski grad...)... i onda ga spazim.
ogromno parce zemlje iza kuce, na kojoj je napadalo samo tako, i niti jedne ljudske stope na njoj!!

oh moje matore verne martinke iz '98!!! U NAPAAAAD!!!!!

hodam polako oko kuce i uzivam u svakom koraku, slusam kako pucketa skripi i prsti pod mojim nogama. u isto vreme hladan i svez miris ulazi u pluca. ruke i stopala ne osecam. jos jedan korak i pali se vremeplov, i ovo nije italija vise, ovo je moja kuca, imam opet 12 godina i nista mi vise osim to malo snega ne treba da budem srecna u podrumu su sanke s limom iskrivljenim na zadnjem levom uglu, najdraza crivena kapa s kicankom poklon od tate, glas moje sestre koja me zove idemo na brdo na klizu... veselo brdo koje par godina kasnije otkriva svoju pravu namenu, postaje ono sto je u sustini uvek i bilo tj atomsko skloniste, ogromni putokaz koji govori ovde ti vise nije mesto idi bezi dok mozes ne okreci se, sine

lavez pasa.opet sam u italiji, na parkingu iza mog studentskog stana.cimeri gase svetlo u sobi. ja i dalje hodam oko zgrade. ponoc i 20 minuta. napolju samo sneg i ja.
vremenska prognoza govori da je zahladjenje u italiji doslo sa balkana...

i u tom trenutku samo je nama jasno da to meni neko salje pozdrav od kuce...
kaze cuvaj se, ja mislim na tebe i pazim te malena

petak, 27.01.2006.

DRIVE (INCUBUS)

u pitanju je ova stvar:

DRIVE

Sometimes I feel the fear of
uncertainty stinging clear
and I can't help but ask myself
how much I'll let the fear take the wheel and steer

It's driven me before, it seems to have a vague
haunting mass appeal
lately I'm beginning to find that I
should be the one behind the wheel


Whatever tomorrow brings, I'll be there
with open arms and open eyes yeah
whatever tomorrow brings, I'll be there
I'll be there

So if I decide to waiver my
chance to be one of the hive
will I choose water over wine
and hold my own and drive
, oh oh

It's driven me before, it seems to be the way
that everyone else get around

lately I'm beginning to find that when I drive myself
my light is found


Whatever tomorrow brings, I'll be there
with open arms and open eyes yeah
whatever tomorrow brings, I'll be there
I'll be there

Would you choose water over wine
hold the wheel and drive

utorak, 24.01.2006.

na 5 minuta od mene...

pomislim ponekad kako bi moj zivot bio drukciji da te nisam upoznala..
koliko bi bio smireniji, laksi, mirniji
koliko bi bila manje anksiozna
koliko bi vise i mirnije spavala

koliko bi bio prazniji i dosadniji
koliko ne bi znala sta propustam
kako nikad ne bi znala sta su butterflies in my stomach
kako bi prosle tolike godine a da ne saznam nikad da postoji jedno bice kao ti

na samu pomisao me hvata uzas, jeza...
...jednom je neko rekao: life may go on, i may be wrong... but i'm not the same without you...
i nisam...

a za sve je krivo jedno vece, jedno jako hladno ljetnje vece u beogradu...
kad vise nisam mogla da izdrzim
kad me uhvatio neki nemir
kad sam odlucila da krenem na put dan ranije

a za sve te godine prije toga... ti si bio na 5 minuta od mene

i za svo ovo vrjieme... ti si na 5 minuta od mene...

... i tako mi nedostajes

ponedjeljak, 23.01.2006.

prvo poglavlje... ilite kako sam prvi put dobila po glavi...

hm hm hm gde ja to stadoh s ovim mojim pisanijem???
ah da, pred put za usa.
dok sam bila u bg u provodu, porfa me zvao 200 puta i poslao jedno 10tak mailova.ok, u redu, brine se, koji ti jos student zapali u nepoznate divlje prostore 2 dana pred diplomu dok svi drugi dobijaju nervne slomove oko izbora papira za stampanje diplomskog??

do jaja. diplomirah, zurka za diplomski organizovana sa jod 20 ljudi sa faxa, oko 400 zvanica, iznajmljena citava farma van grada, brdo hrane i planina alkohola, trave svuda (al vise u dzepovima nego po travnjaku...)... narod koji je dipolomirao se razlikuje od zvanica po levku okacenom oko vrat s kojim naplacuje ulaznicu svakoj jebenoj zvanici, koja se sastoji u tome da kukavac klekne ili sedne (u mom slucaju, moze i da stoji uzimajuci u obzir prosecnu italijansku visinu u odnosu na nasu...), ti mu zabijes levak u usta i u njega sipas jedno ili vise alkoholnih pica bez ikakvog obzira na kolicinu ili smtronosni mix svega sto se uliva u taj levak, niti gledas dal se kukavni prijatelj(tvoj ili neciji drugi) davi 20cm ispod tebe ili ne. sta da vam kazem, vise je licilo na orgiju nego na zurku!! dodaj uz to dve prijateljice sa faxa koje su se savatavale jedno dobrih pola sata dok decko od jedne nije popizdio od ljubomore (??? koji peder, pa svi ostali momci koje znam bi ga izdrkali tu odma na takvu scenu!!! i ovako niko ne bi to konstatovao kao ista cudno...) i otisao sa zurke!!

ah... bei tempi sto bi rekli zabari, lepa vremena.

2 dana kasnije sam u avionu. moj profesor odlucio da putuje sa mnom. mene poduzima neka jeza od svega toga ali ajde vec smo krenuli, u govnima smo sad valja plivati!!!!

mama me ispraca na aerodromu gleda ga gleda me i mase glavom, onda me gleda uspaniceno, a ja mislim, mama znam da imam facu kao ovca ona najgora brdsko planinska sto nista osim slicnih sebi ovaca nije videla i koja nikad opasnost lukavost i ljudsku zlobu nije okusila ali mama duso pa znas me, to je samo fasada... umem ja da pazim na sebe, vidim ja i sama.

i dok to mislim, pitam se ko ce da prozivi narednih 20 sati puta sa smorom s preko 5 banki... da budem precizna, 54 godine...

o letu necu ni da pricam, glumim da spavam iako je svaka celija na meni budna, glumim da sam zaistanenormalnoudubljenaunajinteresantnijidubokoumnifilmnasvetu (monster in law....), isl, dok ova budala pocinje da prica price o svojim velelepnim planovima, kako ga je smorila italija i kako oce da se seli u kanadu....

...ah pa koji kurac bi to mene trebalo da zanima.
slecemo u boston. do jaja. lik je ladno iznajmio OGROMNI CRVENI JEEP, cisto da vidis koliko pati od kompleksa sto je niski mali zabar u americi, znaci katastrofa.moj moto je uvek bio NIKAD ALI NIKAD DECKA S VELIKIM BESNIM KOLIMA, SIGURNO NJIMA LECI NEKU DRUGU VRSTU KOMPLEKSA INFERIORNOSTI tj mali mu je znaci zajebi to!!! (znam ja da na balkanu u zadnje vreme devojke i zene imaju drugu vrstu merila, sto su veca kola i deblji novcanik, to je bolje, al meni je bolji baja s 5 para u dzepu koji zna da se zabavi bez da dinar potrosi, i koji moze da me voli celu noc svake noci, neko neki nalickani kreten u tatinom mercedesu koji je uz to ubedjen da je ne znam kakav ljubavnik jer ga je horda najgorih sponzorusa savrseno lagala da svrsava 15 puta u jednom odnosu, a u biti je lik dole kao slina. oprostite momci ako ikoga vredjam ovde, ali zaista mi je pun kurac italije s te strane, svi su takvi,AKO IMATE SESTRU ILI PRIJATELJICU KOJA SE JOS LOZI NA ITALIJANE, MOLIM VAS PROSVETLITE JE S OVIM BLOGOM....balkanci su zakon!!!)

anyway, da se vratimo mi americi.....
sedamo u taj jebeni jeep, air conditioning upaljen na maximum (ne znam iz kog razloga kad je avgust mesec i napolju si u jeans + t shirt je normalno da u kolima bude 15 stepeni da umres od zime i da nosis jaknu sa sobom al ajde....), i znam da mi ovde spasa nema, treba voziti bar 2 sata do connecticut-a....
....i slusati baljezganje profe....

...i tu se moj najgori strah ostvaruje. krece lik da prica o svom propalom braku, o tome kako sa zenom vise ne ide, i kako se uopste ne vidjaju jer on i subotom i nedeljom radi kako je ne bi sreo (dakle, 54 na papiru a 14 u glavi jebem te glupog u tu sugavu tikvu s doktoratom, debilu ako izbegavas da vidis svoju zenu sto se onda zalis da se nikako ne vidite i nema komunikacije????aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa)
ja skrecem s teme svaki put kad me upita za misljenje, dok na kraju posto on nikako ne odustaje, ne pocnem da se vadim na razloge psihosomatske prirode (totalno izmisljene, naravno) zbog koga posto su meni roditelji razvedeni ne mogu zaista da slusam o tome, da je to tema o kojoj s nikim ne pricam i sl.
poslala bi ja nejga davnih dana u tri lepe pizde materine samo da smo mi bili u miloj mi evropici, ne bi taj skot imao jos sekund mog strpljenja a kamoli 2 sata, da, da, ali ne zaboravite, ovde smo u sred americke vukojebine (ko je video crtani madagaskar razumece, THERE'S NOTHING IN CONNECTICUT!!!!!!!), crveni jeep juri kroz sumu, znaci savrsen scenario u kom jedna buduca naucnica nestaje tokom prve misije na drugom kontinentu, u biti ostaje da truli u takvoj nekoj sumi jer je zaradila uzasan prelom prilikom pokusaja skoka iz kola u pokretu.... u understand what i mean, right?

i konacno stizemo, ah al je lep ovaj svet ovde potok onde cvet...... tamo njiva ovde sad, evo sunce, evo hlad, evo daj boze da ima bar nekoji kurac u ovoj vukojebini ponekad!!! ali neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, welcome to the new continent, samo suma suma suma suma suma, priroda zaista divna, leptirici lete, veverice skakucu, mali rakuni te gledaju njihovim lopovskim ocima, opaja te miris drveca, hiljade ptica pevaju, kolibri ludacki lete oko drveca, jeleni skakucu po livadama, u daljini zavija i poneki kojot. ma, poezija. divota. kao sa razglednice. ima tako neverovatno da se opustim od dzungle ljudske i uzivam u ovoj prirodnoj, ma raj na zemlji!do jaja. strava. ludilo. IMA DA UMREM OD DOSADE OVDE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

nakon srdacne dobrodoslice u kuci americkog profe, vode me u kucu u kojoj cu provesti naredna 2 meseca. kucerina ogromna, 2 krila, svako sa 2 sprata i kasnije saznajem, apartmanom u podzemlju koji je vecno iznajmljen nekoj putujucoj pozorisnoj trupi (putujuce pozoriste u sred te divljine??dobro ajde da ti verujem.........).do jaja. kuca je u sumi. mislim, zvanicno je uz put, ali kurac, imas i jedan predivni driveway od 50 metara koji vodi od tog puta koji je inace sporedni, do kuce, a to je ovde sasvim dovoljno da tu kukavu ulicu i ne vidis od drveca. prve komsije su tacno preko puta nas, ali toliko je jebenih stabala izmedju te dve kuce da bi mogla slobodno gola da setam po dvoristu urlajuci ko sumanuta, niko ne bi to primetio. do jaja.
jeleni dolaze da kradu jabuke ispod mog prozora,ma poezija, sta tu ima jos da se doda. inace ta kuca je posebno poglavlje mog boravka u usa... o tome cu kasnije.

smestim se ja tu, i odmah sutradan dobijem poziv na kampovanje u roundy mountains od profesora, koji je inace vukao svu kamp-opremu u torbi jos od italije. naravno, odbijem i izvucem se na neki rostilj kod jedne devojke iz laboratorije u kojoj bi trebala da radim, kao da malo upoznam ljude.
moram li pominjati da je profa naravno odma poceo da prica kako cemo mi da kupimo (mi?? mi??? mi??? zar postoji ovde jedno mi pizda ti materina matora ljigava???ufffffff) t-bones tj snilce ili kremenadle (ili kako se vec kaze na jednom od nasih mnogobrojnih jezika pomozite jer toga u mom recniku vise nazalost nema :((( evo stidim se pokrila sam se usima), kako cemo mi to da pecemo na vatri gore u planini, kako nije bitno ako nemam vrecu za spavanje, mogu da je IZNAJMIM (???!!?!?!), nije to nikakav problem, i sl. naravno, meni ni na kraj pameti ne pada.
onda prebacuje ponudu da idemo na more u petak (znaci nakon 3 dana sto sam tamo) sa americkom profom. ma bezi bre od mene mrcino.fuj.

tako, dodje vikend, a taj italijanski profa ne ode na kampovanje. inace je prvi motiv dolaska bilo istrazivanje koje je tokom leta u usa postalo odmor i kampovanje, koje se na kraju pretvorilo u kampovanej u kuci od americkog profe inace njegovog prijatelja... dakle, lik je dovuko opremu s drugog kontineta da je na kraju ne bi ni izvadio iz jebene torbe zato sto moja malenkost nije htela da ide!!!! aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!
u svemu tome, americki profa u subotu uvece zakaze veceru za sve iz laba ne bi li upoznali novog clana tj najveceg genija sto je iz italijanskog faxa ikada izasao tj mene.

i nakon vecere, oko 11pm, treba mene da odvezu kuci... i naravno ponudi se kavaljer u crvenom jeepu, ameri mu svi daju prednost i niko ne hvata moje ocajnicke poglede koji su vapaj: ne pustajte me s njim samu gotova sam!!!!

dakle, sedam u jeep, pali motor, vozi me kuci po tim sporednim putevima po kojim ni jednog svetla nema (ko je jos video ulicna svetla u sumi???), i pun ili polumesec pravi OGROMNU RAZLIKU u rasveti...
...nisam ni stigla da pomislim kako mi se povraca od muke jer je prostor previse skucen (naravno, klaustrofobicar sam), kad onaj idiot pocinje monolog u trajanju od 5-7 minuta koji su se meni cinili prava vecnost...
"moram ti reci nesto, ali hocu da ti to shvatis na pravi nacin. dakle, nema smisla pricati o ovome, i ima bezbroj mogucnosti, i znam da nije moguce, da sam ja mladji, da nisam ozenjen i da ti nemas decka, da, da ,da, e, pa da je moguce, trebao bi mi samo jedan sekund, tacnije jedan NANOSEKUND da se zaljubim u tebe. ovo je jedna prva stvar koju sam hteo da ti kazem, ima jos jedna druga stvar koju ti moram reci,i koju sam rekao Johnu i Patty (americki profa i njeova zena),naravno, ovu prvu stvar im nisam rekao, ok to sto sam im rekao je da ja nemam dece ali kad bi mogao da zamislim kcerku, pa bila bi kao ti, ti bi bila savrsena kcerka. Znas, tako kad te zove tvoj tata i kad se cesto cujete ja mu zavidim i oni moraju biti jako ponosni na tebe, jer si fantasticna i cudesna kao zena u svakom smislu, i kao devojka i kao osoba i kao kcerka, zaista ti bi bila savrsena kcerka. i ima jos jedan razlog osim ovih koje sam nabrojao zbog kog zelim da uradim najvise sto mogu za tebe, zato sto si ti kao ja, u najgorem slucaju kao ja kad sam bio tvojih godina, i posto razlika u godinama to ne dozvoljava (a nije rekao sta to ne dozvoljava...), ti si meni kao kcer, ili kao necakinja. u svakom slucaju osecam great affection za tebe.... bla bla bla i slicne gluposti i onda.... znas, zvao sam te na kampovanje , znam da nisi mogla jer imas puno posla sad ovde, mogao sam da idem i sa John-om, ali nisam, jer sam hteo da podelim osecanja i osecaje koje sam prvi put osetio na takvim mestima kao so su roundy mountains sa jednom osobom koja bi mogla da me razume, kao ti.
na kraju je zavrsio monolog: razlog zbog kog si ti ovde nije slucajan, jer ovde ima ljudi koji se medjusobno vole i paze jedno na durgo, kao Jonh, itd, bla bla na kraju srocivsi recenicu bez pocetka kraja i naravno bez smisla.

sve to zaustavljajuci kola i gaseci motor u sred te jebene sume, nakon 4 dana u americi, na meni jos nepoznatim putevima, oko kola samo mrak, i moja ruka na rucki od vrata, spremna da izletim u sumu, mrak i medju kojote ako bi on ma i prst digao na mene.

na kraju je ipak upalio kola i odvezao me kuci.

ne znam da li je potrebno pisati o samoci ocaju gadjenju prema svemu cim sam usla u sobu, hilajdama kilometra daleko od kuce, sa 6 sati vremenske razlike od svakoga ko mi je blizak i s kim bih mogla bar da popricam, znajuci da nas deli zid avionskog leta, njegovog troska i naravno viza. i da niko ne moze da mi pomogne.
zamislite sebe sami tako u jednoj sobi u sred sume, mrkli mrak, zamislite samo da je u mozgu pripitog coveka nesto drugo kvrcnulo pa da umesto da upali motor od kola i odveze me kuci nije pokusao nesto drugo. sad me ne bi bilo ovde da ovo pisem.


- 09:27 - Deder bolan napis'mi nesto, ne mora bit pametno! (4) - Isprintaj ovaj biser mudrosti!!Papir trpi sve.. - #
nije me bilo dugo ode, sorry...sad bash neman vrimena ovo sve prochitat...doshla san samo da te nakratko pozdravim.... :) uzivaj! (angie 21.02.2006. 10:54)

da rezimiramo.... pametna si,duhovita si,zanimljiva si i želiš se upoznati sa mnom!!!!!sigurno si ružna kao lopov,jer se inače ovako nešto ne bi događalo meni nego nekome drugom:))))))))))))))))))))))) ))) (sumohrvat 22.02.2006. 01:16)

ček malo,jel to reče matori prdonja da imaš dečka:((((e pa onda se ipak događa meni:))))) :(((((( (sumohrvat 22.02.2006. 03:25)

eh da evo svaratih ja malo i do tebe, pusaččča, i mas dobre teme.. pozzzd.. čitamo se.. (klocko 22.02.2006. 10:24)

Sljedeći mjesec >>

All content © 7.culo i 4.oko... - Designed by: Braco