....rasplakala si me....a to nije lako...lo sai....
ne postoji nista sta toliko mrzim i volim istovremeno kao svoju zelju za slobodom...ono nesto boemsko u meni sta me tjera da uvijek odlazim...da se ni za sta ne vezem ali to je samo cista gluma...nismo nikad otisle a da u dubini sebe nismo zaplakale...ogromna je cijena slobode..prevelika! i cesto se pitam je bila vrijedna ovog svega...i istina je da je bilo drugacije mozda ne bih upoznala tebe...a mozda i bi....
ti si moj komadic balkana...ti me podsjecas na ono tko sam i odakle dolazim....i valjda je istina da bez obzira bilo to nama jasno ili ne, svemir se odvija upravo onako kako treba....nadam se da nas nitko i nista nece promjeniti..nikada..i gdje god bile da ces nac vremena da dodjes kod mene na sarme i da se nasmijemo prisjecajuc se ovih godina u ovom ludom gradu jer se nadam da cemo bit daleko odavde...kazu da covjek dobije prije ili kasnije bas onoliko koliko zasluzuje...imajuc tebe i jos neke ljude(ti znas koje) uz sebe pomaze mi da nikada ne posumnjam u samu sebe jer previse vrijedite i ne biste bili tu da i ja ne vrijedim....i znam da sam se raspisala..i nije me briga.zelim da znas da me imas zauvijek.voli te tvoja lontana
29.01.2006. (05:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Il prezzo della liberta'
....rasplakala si me....a to nije lako...lo sai.... ne postoji nista sta toliko mrzim i volim istovremeno kao svoju zelju za slobodom...ono nesto boemsko u meni sta me tjera da uvijek odlazim...da se ni za sta ne vezem ali to je samo cista gluma...nismo nikad otisle a da u dubini sebe nismo zaplakale...ogromna je cijena slobode..prevelika! i cesto se pitam je bila vrijedna ovog svega...i istina je da je bilo drugacije mozda ne bih upoznala tebe...a mozda i bi.... ti si moj komadic balkana...ti me podsjecas na ono tko sam i odakle dolazim....i valjda je istina da bez obzira bilo to nama jasno ili ne, svemir se odvija upravo onako kako treba....nadam se da nas nitko i nista nece promjeniti..nikada..i gdje god bile da ces nac vremena da dodjes kod mene na sarme i da se nasmijemo prisjecajuc se ovih godina u ovom ludom gradu jer se nadam da cemo bit daleko odavde...kazu da covjek dobije prije ili kasnije bas onoliko koliko zasluzuje...imajuc tebe i jos neke ljude(ti znas koje) uz sebe pomaze mi da nikada ne posumnjam u samu sebe jer previse vrijedite i ne biste bili tu da i ja ne vrijedim....i znam da sam se raspisala..i nije me briga.zelim da znas da me imas zauvijek.voli te tvoja lontana
29.01.2006. (05:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...