19
srijeda
rujan
2012
Zgode iz knjižnice 1.dio
Žurio sam u knjižnicu vrati knjige i uzeti nove poslastice za čitanje preko vikenda,koji sam planirao provest u vikendici svojih roditelja.
Na ulasku u veliku dvoranu ,pažnju zaokupilo mi je mnoštvo okupljeno oko jednog čovjeka,čiji smijeh odavao je da se radi o mom starom poznaniku.
Nakon podjele nekoliko autograma, sjeli smo u interni caffe prepričavajući stare zgode iz studenskih dana.
Tada mi je ispričao priču...
Prije godinu dana otputovao je na seminar u inozemstvo.Bili su to prvi odvojeni dani od njegove najdraže u 18 godina sretnog braka.
Prvog dana nakon jutarnjeg seminara, odlučio je poslati sms najdražoj.Jer po prvi puta osjetio je nepotpunost,želio je izraziti ono što osjeća prema njoj.
Pokušava je to na nekoliko načina napisati u sms koji je sadržavao 120 znakova, ali mu nikako nije polazilo za rukom.
Odlučio se,napisat ću joj pismo!
Kad je osjetio bol u očima skinuo je naočale, bilo je četri sata ujutro.Ostala su mu smo tri sat sna do pripreme za novi seminar.Završetak pisma morao je odgodit za sutra.
Nakon tjedan dana seminara,negovo pismo sastojalo se od preko 200 stranica...
Izvoli, to je za tebe rekao mi je nudivši mi knjigu s njegovim potpisom. Knjiga se zvala: Voljeti nekog poput tebe 1. dio.
U posveti stajalo je: Ti draga i premali broj znakova u sms-u krivi ste za ovu knjigu....
Pitao sam ga, a kada izlazi drugi dio!? Na što se on samo lagano nasmješio i rekao.... koncem godine imam još jedan seminar....
komentiraj (0) * ispiši * #
17
ponedjeljak
rujan
2012
Prokleta nedjelja
Nježnim pokretom prsta zarotirao sam bubanj, paleći spokojno cigaretu.Moj pogled zastao je na upaljaču ukopan,zaleđen.
Prisjećajući se kako sam ga tražio u tvojoj torbi onog posljepodneva na kupanju.Dok je tvoje preljepo tijelo ležalo pokraj mog.
Iluziju prekinuo je plamen koji je nemilosrdno žario moje prste,mada istina je da me više zaboljelo koliko mi nedostaješ.
Nikotinski dim izdahnio sam u mračnu i hladnu noć.
Naslonjen tako na betonsku ogradu kao i mnogo puta kad sam iščekivao tvoj dolazak,maštao sam o filmskim scenarijima u kojima češ se pojaviti iza ugla...
Očito moj kvart nije Hollywood....
Ugasivši cigaru,osvrnio sam se još jednom po stanu,uzeo prtljagu i zatvorio vrata. Na ulici vladala je neka čudna ljetna harmonija, odlučio sam se prošetati do luke.
Možda samo zato,jer sam htio pročistiti svoje misli.Na tren zaboraviti stvarnost i vratiti se u mladost kad sam tim putem prolazio bezbroj puta neopterećen nikakvim životnim problemima.
Do centra trebalo mi je dvadesetak minuta ležernog hodanja,razgledavajući okolinu shvatio sam da se grad podosta izmjenio.Pitao sam se kako prije nisam zamjetio pojedine izloge i građevine...
Možda zato, jer sam živio u nekom drugom svijetu u kojem nisam previše obraćao pažnju na sporedne stvari...
Prelazeći gradski most čula se neka melodija koja je ispunjavala noć, ulični svirač emotivno je prepričavao svoj nesretni život kroz note...
Pomislih, srodna duša...
Gradsku gužvu zaobišao sam sporednim uličicama i stigao na pred klupu skrivenu od tuđih pogleda.Klupicu koje je nekad nesto značila, sad stajao sam pred njom pitajući se koliko podsvijest može upravljati nama a da na to i ne obraćamo pažnju.
Nisam se htio zadržavati...vrijeme je bilo odem, brod je ubrzo polazio...
Dok se brod udaljavao od grada moj pogled se oprašatao sa njim a moje misli bile su sa tobom...
Negdje duboko u meni opraštale su se sa tobom...
A.
komentiraj (0) * ispiši * #
