Prokleta nedjelja

Nježnim pokretom prsta zarotirao sam bubanj, paleći spokojno cigaretu.Moj pogled zastao je na upaljaču ukopan,zaleđen.
Prisjećajući se kako sam ga tražio u tvojoj torbi onog posljepodneva na kupanju.Dok je tvoje preljepo tijelo ležalo pokraj mog.
Iluziju prekinuo je plamen koji je nemilosrdno žario moje prste,mada istina je da me više zaboljelo koliko mi nedostaješ.
Nikotinski dim izdahnio sam u mračnu i hladnu noć.
Naslonjen tako na betonsku ogradu kao i mnogo puta kad sam iščekivao tvoj dolazak,maštao sam o filmskim scenarijima u kojima češ se pojaviti iza ugla...

Očito moj kvart nije Hollywood....

Ugasivši cigaru,osvrnio sam se još jednom po stanu,uzeo prtljagu i zatvorio vrata. Na ulici vladala je neka čudna ljetna harmonija, odlučio sam se prošetati do luke.
Možda samo zato,jer sam htio pročistiti svoje misli.Na tren zaboraviti stvarnost i vratiti se u mladost kad sam tim putem prolazio bezbroj puta neopterećen nikakvim životnim problemima.
Do centra trebalo mi je dvadesetak minuta ležernog hodanja,razgledavajući okolinu shvatio sam da se grad podosta izmjenio.Pitao sam se kako prije nisam zamjetio pojedine izloge i građevine...

Možda zato, jer sam živio u nekom drugom svijetu u kojem nisam previše obraćao pažnju na sporedne stvari...

Prelazeći gradski most čula se neka melodija koja je ispunjavala noć, ulični svirač emotivno je prepričavao svoj nesretni život kroz note...

Pomislih, srodna duša...

Gradsku gužvu zaobišao sam sporednim uličicama i stigao na pred klupu skrivenu od tuđih pogleda.Klupicu koje je nekad nesto značila, sad stajao sam pred njom pitajući se koliko podsvijest može upravljati nama a da na to i ne obraćamo pažnju.
Nisam se htio zadržavati...vrijeme je bilo odem, brod je ubrzo polazio...

Dok se brod udaljavao od grada moj pogled se oprašatao sa njim a moje misli bile su sa tobom...

Negdje duboko u meni opraštale su se sa tobom...


A.