Žurio sam u knjižnicu vrati knjige i uzeti nove poslastice za čitanje preko vikenda,koji sam planirao provest u vikendici svojih roditelja.
Na ulasku u veliku dvoranu ,pažnju zaokupilo mi je mnoštvo okupljeno oko jednog čovjeka,čiji smijeh odavao je da se radi o mom starom poznaniku.
Nakon podjele nekoliko autograma, sjeli smo u interni caffe prepričavajući stare zgode iz studenskih dana.
Tada mi je ispričao priču...
Prije godinu dana otputovao je na seminar u inozemstvo.Bili su to prvi odvojeni dani od njegove najdraže u 18 godina sretnog braka.
Prvog dana nakon jutarnjeg seminara, odlučio je poslati sms najdražoj.Jer po prvi puta osjetio je nepotpunost,želio je izraziti ono što osjeća prema njoj.
Pokušava je to na nekoliko načina napisati u sms koji je sadržavao 120 znakova, ali mu nikako nije polazilo za rukom.
Odlučio se,napisat ću joj pismo!
Kad je osjetio bol u očima skinuo je naočale, bilo je četri sata ujutro.Ostala su mu smo tri sat sna do pripreme za novi seminar.Završetak pisma morao je odgodit za sutra.
Nakon tjedan dana seminara,negovo pismo sastojalo se od preko 200 stranica...
Izvoli, to je za tebe rekao mi je nudivši mi knjigu s njegovim potpisom. Knjiga se zvala: Voljeti nekog poput tebe 1. dio.
U posveti stajalo je: Ti draga i premali broj znakova u sms-u krivi ste za ovu knjigu....
Pitao sam ga, a kada izlazi drugi dio!? Na što se on samo lagano nasmješio i rekao.... koncem godine imam još jedan seminar....
Post je objavljen 19.09.2012. u 17:23 sati.