ponedjeljak, 22.04.2019.
Extinction Rebellion
|
Prekrasno proljeće, pa je svjetina po javnom prijevozu već počela zaudarati.
Na izlog su jeftini čipkasti grudnjaci krive veličine iz kojih kipi meso. Crnačke obline izgledaju groteskno, bjelačke morbidno. Očito bi nam svima dobro došlo malo manje izobilja. No, Extinction Rebellion prosvjed protiv klimatskih promjena, koji se utaborio na Marble Archu, napominje kako nam, među ostalim strahotama, prijeti opasnost nemiloga glada.  Već je sumrak, ali ne skidam kapu ni sunčane naočale dok iz podaljega promatram karnevalska dogadjanja XR. Ne želim susresti nikog poznatog komu bih morao objašnjavati zašto me ne zanima njihova stvar ili, boš-sačuvaj, zašto se (više) ne slažem. Usprkos hladnoći koju osjećam prema njima, drago mi je da su tu: tokom godina nedjeljnih šetnji ovim putem, a naročito kada se popravi vrijeme, Hyde Park, te potez od Speakers' Cornera pa sve do Oxford Circusa, onakav je kakvim bih zamislio Saudijsku Arabiju ili tomu slično. Zelenilo parka je pokriveno beskrajnim familijama među kojima je gotovo nemoguće opaziti nezamotanu ženu. Sa Speakers' Cornera stižu pritužbe nemuslimana kako ih se ometa u javnim rapravama, zlostavlja i tjera, često i fizički, a postoje i video dokazi na društvenim mrežama. Na samom pak Marble Archu obično bude prikačen transparent koji veliča Islam, a zvučnici trešte slavu njihova proroka i boga. Arapski vozači rikši nafrlje svoje pjevaljke dok klize Oxford Streetom kao pobjednici. Čak su i prosjakinje Muslimanke, što je neuobičajeno... moguće da su to promućurne rumunjske Romkinje...             Drago mi je vidjeti original englesku omladinu koja se prelila iz XR kampa na travu parka, na ulice oko Marble Archa koje su zatvorene za promet, drago mi ih je vidjeti u nedjeljni suton gdje nailaze Oxford Streetom, makar nosili kartonsko cvijeće, perje kričavih boja i XR zastave... makar se razmimoilazimo u onomu što smatramo za emergency. Na rikše nailazimo tek oko robne kuće Selfridges i tu me prijateljica mora zaustaviti da ne zviznem vozača sa zastavom Bahraina koji je rasplištoljio svoju muziku kao da je usred pustinje, a ne Ulice Oxford. Kasnije ja nju moram zaustavljati blizu Bond Streeta, kada shvatimo da se nažalost tamo premjestio onaj bukač s transparentom i pojačalom. Nigdje kakvog policajca za upitati, potužiti se. Nije policiji ovih dana dozvoljen dopust, izgleda da su svi angažirani oko XR prosvjeda; mislim da je za sada bilo oko 1000 uhićenja. Uspjeli su očistiti Oxford Circus, što znači da ovdje možemo uhvatiti autobus. U našem je autobusu nekih 4, 5 momaka iz Meksika, otkud li, zbog čije nepodnošljive galame silazimo s gornjeg kata. Sve što čuješ je RRRAAA RRRAAA RRRAAA, svi viču, nitko nikog ne sluša, nijedan ne obraća pažnju na ostale putnike...  Oznake: društvo, XR, prosvjed, Extinction Rebellion, izumiranje, istrebljenje |