Zapisi iz Englandistana

Možda je do mene, ali u gradu se ovih dana osjećala trumpovska visoka energija.

Na dan dolaska, Trump se zahvalio kraljici na lijepom vremenu. Možda se dan kasnije trebao zahvaliti i na ružnom vremenu, jer je pokisli prosvjed protiv njegove posjete tako izgledao još jadniji.

Propustio sam prošli put Trump balon, pa sam si dao truda na dan prosvjeda, no prekasno. Naime, nailazeći preko Westminsterskog mosta, spazim gdje trpaju u maricu poznatu buntovnicu BasedAmy. Kaže mi netko da će ona sutra biti na naslovnicama, jer je upravo probušila čuveni balon.


Kasnije će se ljudi sprdati s gradonačelnikom Sadiqom Khanom: izgleda da je ovo jedini od silnih londonskih napada nožem koji Khana zabrinjava.

Gradonačelnik Khan je već podulje u ratu riječima s Trumpom, a dan prije ove Trumpove posjete pojačao je retoriku, nazvavši Trumpa fašistom, ništa manje. (Ovo nedugo nakon što se obrušio na Johna Cleesea, jer se ovaj usudio izjaviti da London više nije engleski grad.)

Kad čačkaš trumpovsku mečku, očekuj tweet. Trumpova je svježa karakterizacija Khana kao hladnokrvnog gubitnika odmah zaživjela kao mem.
Tokom višegodišnje svađe, Trump je Khanu već poručivao kako bi mu bolje bilo usredotočiti se na svoj posao, nego na njegov. Doista, nedavno ispitivanje je našlo da se u posljednje tri godine, otkad je Khan sjeo u fotelju gradonačelnika, stopa kriminala u Londonu znatno povećala: broj zločina noževima povećao se za 52%, provala u stanove za 37%, a pljački za 59%. Prošle godine bilo je 135 ubojstava - 26% više nego 2016.

Pa ipak sam negdje nedavno pročitao gdje samozvani ljevičari pozivaju na podršku Khanu u slijedećim izborima, jer on razumije multikulturalnost.
A noževi, napadi kiselinom, stambena kriza, zakrčenost gradskih ulica ili sakaćenje ženskih genitalija - to je za očekivati kao tek dio života u velikom gradu... tako je naime Khan kontorverzno komentirao terorizam, kada se 2016. zatekao u New Yorku za vrijeme terorističkog napada.

Obrukaše se samo tako prosvjednici protiv Trumpa...

Daj, curo, stani i udahni, matere ti!
(Navodno joj je sada žao, ispričava se gorko...)

Oznake: društvo, trump, prosvjed, Khan, nasilje, netrpeljivost

Prekrasno proljeće, pa je svjetina po javnom prijevozu već počela zaudarati.

Na izlog su jeftini čipkasti grudnjaci krive veličine iz kojih kipi meso. Crnačke obline izgledaju groteskno, bjelačke morbidno.

Očito bi nam svima dobro došlo malo manje izobilja. No, Extinction Rebellion prosvjed protiv klimatskih promjena, koji se utaborio na Marble Archu, napominje kako nam, među ostalim strahotama, prijeti opasnost nemiloga glada.

Već je sumrak, ali ne skidam kapu ni sunčane naočale dok iz podaljega promatram karnevalska dogadjanja XR. Ne želim susresti nikog poznatog komu bih morao objašnjavati zašto me ne zanima njihova stvar ili, boš-sačuvaj, zašto se (više) ne slažem.
Usprkos hladnoći koju osjećam prema njima, drago mi je da su tu: tokom godina nedjeljnih šetnji ovim putem, a naročito kada se popravi vrijeme, Hyde Park, te potez od Speakers' Cornera pa sve do Oxford Circusa, onakav je kakvim bih zamislio Saudijsku Arabiju ili tomu slično. Zelenilo parka je pokriveno beskrajnim familijama među kojima je gotovo nemoguće opaziti nezamotanu ženu.

Sa Speakers' Cornera stižu pritužbe nemuslimana kako ih se ometa u javnim rapravama, zlostavlja i tjera, često i fizički, a postoje i video dokazi na društvenim mrežama.

Na samom pak Marble Archu obično bude prikačen transparent koji veliča Islam, a zvučnici trešte slavu njihova proroka i boga.

Arapski vozači rikši nafrlje svoje pjevaljke dok klize Oxford Streetom kao pobjednici.

Čak su i prosjakinje Muslimanke, što je neuobičajeno... moguće da su to promućurne rumunjske Romkinje...

Drago mi je vidjeti original englesku omladinu koja se prelila iz XR kampa na travu parka, na ulice oko Marble Archa koje su zatvorene za promet, drago mi ih je vidjeti u nedjeljni suton gdje nailaze Oxford Streetom, makar nosili kartonsko cvijeće, perje kričavih boja i XR zastave... makar se razmimoilazimo u onomu što smatramo za emergency.

Na rikše nailazimo tek oko robne kuće Selfridges i tu me prijateljica mora zaustaviti da ne zviznem vozača sa zastavom Bahraina koji je rasplištoljio svoju muziku kao da je usred pustinje, a ne Ulice Oxford.

Kasnije ja nju moram zaustavljati blizu Bond Streeta, kada shvatimo da se nažalost tamo premjestio onaj bukač s transparentom i pojačalom.

Nigdje kakvog policajca za upitati, potužiti se. Nije policiji ovih dana dozvoljen dopust, izgleda da su svi angažirani oko XR prosvjeda; mislim da je za sada bilo oko 1000 uhićenja.
Uspjeli su očistiti Oxford Circus, što znači da ovdje možemo uhvatiti autobus.

U našem je autobusu nekih 4, 5 momaka iz Meksika, otkud li, zbog čije nepodnošljive galame silazimo s gornjeg kata. Sve što čuješ je RRRAAA RRRAAA RRRAAA, svi viču, nitko nikog ne sluša, nijedan ne obraća pažnju na ostale putnike...

Oznake: društvo, XR, prosvjed, Extinction Rebellion, izumiranje, istrebljenje