29.10.2007., ponedjeljak

ekskurzija, dan II: praha

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Kad sam prvi put ugledala taj grad, ostala sam zapanjena. Zgrade su bile... Wow

Na slici je kazalište :)



Sav taj barokni kič i ukrasi na svim zgradama... Aaah...





Satni toranj je tako divan...


Znate li priču o gradnji?


Majstor Hanuš ga je izgradio. Vladaru se toliko svidjelo djelo da je dao oslijepiti majstora tako da nitko drugi ne može imati sat sličan njegovu (say Ivan Grozni, anyone?)


Međutim, majstor Hanuš nije htio ostaviti račun nesređen.


Tako slijep se sam popeo na toranj i potrgao sat!


Prošla su stoljeća i stoljeća dok ga je napokon netko uspio popraviti da sat opet proradi.


Pouka? Valjda da ne budete toliko lakomi i sebični ;)




Plesačica Freda Gehryja je također jedna od kontroverznih građevina ovog grada.
Nazvana je Fred i Ginger po Fredu Astairu i Ginger Rogerts.
Kada je bila izgrađena u 20. stoljeću, javnost je bila zgražena; "kako se ovakvo nešto čudno smije naći usred barokne arhitekture? Ovo je nečuveno, šokantno, ružno!"
Međutim, isto kao i kod Eiffelovog tornja u Parizu, kad se prašina slegla, javnost se navikla i uspjela ju prihvatiti kao jedan od simbola Praga :)




Veselio me pogled na drugu stranu Vlatave, na Hradčane :)



Noćni pogled na ulaz na Karlov most je oduzimao dah.



Ku već prije spomenuh, agencija nam je priredila zabavu. Kokteli su bili podosta popularno piće

Ah, da, cure su bile oduševljene Pražanima. Zgodni, te da se bolje oblače bi bili najčešće riječi kojima bi ih opisivale.



Naravno, posjetili smo i famozne Karlovy lazne. Bili smo redoviti gosti svih pet noći ;)

Posebno se nama curama svidio treći kat s retro glazbom ;) Odlična glazba, odlično društvo! Samo da se nismo trebali toliko pomrznut čim bismo izašli čekati prijevoz vanka... :(
- 21:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.10.2007., petak

my american scrapbook: čokolada

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤


Sjećam se kad me J. prije njenog puta na ljetnu školu engleskog u Americi pitala: "Što bi mi tamo moglo faliti?"
Pomislih; osim onog uobičajenog (ljudi i okolina), definitivno čokolada i labello.
Zašto?

Naime, možda ste već i mogli zaključiti da sam ovisnica o čokoladi i da volim jesti, jelte... Kad sam ja tek došla u Ameriku, host-obitelj me pitala koja su mi najdraža jela. Odgovorih: jabuka, salata od kupusa i čokolada. I kako su tako dragi, odmah su mi nakupovali jabuka i čokolada. Elem... čokoladica. Primijetila sam da Amerikanci nemaju baš puno ovakvih čokoladnih pločica kao u nas, nego preferiraju malene čokoladice u pojedinačnim pakovanjima (npr. Kit-Kat, mini Twix, m&m, Dove itd.). I tako su mi oni kupili čokoladice. Mislim, bile su dobre, one male Dove i sl., ali kako sam navikla na onu pravu čokoladu, ja to nisam mogla nazivati pravom chocolate (isto tako po meni ni njihov kruh u vrećicama isto nije pravi kruh. A bome ni jabuka, jabuka...). Kad sam prvom prilikom pošla kupovati svoju hranu, potražila sam pločicu tamne. I nađoh ju. Sjećam je se točno: Hershey's. U biti, kupila sam mliječnu i tamnu. Nekako je imala čudan okus. To sam pripisivala kulturološkim razlikama i da mi jednostavno treba vremena da se naviknem na nju. Jedna stvar koja je bila kristalno jasna jest da je bila PREslatka. Sam šećer. Onda sam probala tamnu. Još uvijek slatka, ali sad bar nekog okusa kakaa. Ja ju jedem i jedem, ali nikako da postignem onaj isti efekt kao doma s Dorinom ili čime već.
Za Božić sam između ostalog od host-family dobila i neke čokolade u obliku sardina koje su bile zapakovane u mreži pa su izgledale kao uhvaćene ribe :p Okus je bio... fantastičan. Sladak, kremast, blag i čokoladan. Pogledam omot i vidim da je proizveden u Francuskoj. Eh, naravno, kud čokolade nego europske :) Otada sam prestala jesti Hershey's (napokon, je li...) Jer shvatih da stvarno ne valjaju. Stvarno ne valjaju. Nemaju ni č od čokolade, a kamoli k od kakaa. Sama mast i šećer. Pa sam prestala kupovati Hershey's i prebacila sam se na malo luksuzniju stvar. Kalifornijski Girardelli. Punjenje od karamele je super, ne znam zašto ga u nas baš ne proizvode.
U svibnju je stigao paket od tate za moj rođendan. A što bi bilo unutra nego čokolade :) Dorinaaaa. Ja sam jednostavno bila preporođena. Kad sam okusila tu hrvatsku divotu, shvatila sam da sam već i počela zaboravljati što je to prava čokolada. Ja sam se jednostavno navukla na tu Dorinu i svaki dan bih nakon nastave uživala u barem retku te krasote. Čak i mliječne čokolade, koje inače nisam neki fan, su mi bile predivne... Otada čvrsto vjerujem da nema čokolade do europske čokolade. (Austrija, Belgija... rings a bell? ;p) Američke jednostavno ne valjaju. Osim možda divnih trufflesa :)) Te vrijedi probati u čokoladarnicama.

A labello s početka priče? Ma ja nisam u njih našla nikakve lip-balmove koji su dorasli našim Rosalovim. Ne znam gdje takvih ima za kupit u njih, ali u svojoj okolici u Maineu ih nisam našla. Nego samo onaj Chap-stick (koji ne hrani baš kožu nego imate osjećaj kao da vam je neka plastika nalijepljena za usne) ili Burt's Bees (te su mentol s pčelinjim voskom, bolje od Chap-sticksa, ali još uvijek tvrde za moj ukus).
Po tome smatram da pri putovanju u Ameriku uvijek treba nositi svoju hrpu čokolade i labella iz domovine.
P.S. Moja se prijateljica oduševila na Dorinu. Jedna iz Japana koja je vidjela dosta svijeta i obožava Milku, a i Kraš :D
- 23:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.10.2007., četvrtak

ekskurzija, dan I: zagreb - beč

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.


¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Krenuli smo ujutro iz Dubrovnika prema Zagrebu avionom. Woah, nevjerojatno kako se svi ustrče i guraju oko izlaza! Kako sam inače navikla na starije ljude koji se koliko- toliko uljudno poslože za izaći, bilo mi je čudno biti u svoj toj strci i navali tko će prvi izaći. Woah.


Odredište nam je bio Prag, ali smo letjeli samo do Zagreba. Pa dalje autobusom...


Unutar zagrebačke katedrale




Poznato? ;)


Panorama


E, što ti je metropola! čak i egzotičnu, uzbudljivu hranu nude!


Kako nismo mogli ostati u Zagrebu do kraja dana, kako smo originalno planirali, morali smo u poslijepodnevnim satima napustiti grad i uputiti se za Beč. Sve to zbog utakmice Dinamo-Hajduk.

Kratka pauza u Sloveniji. Neizostavno pjevanje.


Austrijska granica je lijepa!

Tu smo čuli antologijsku Dinovu "Das ist nicht meine Kokošen!" kad ga je izvikala Austrijska teta nakon što je ovaj naganjao njene kokoši na granici.


Nakon večere u Austriji smo krenuli u noćni obilazak Hofsburga. Po kiši. I hladnoći. Jesam li spomenula da je većina nas nosila kratke majice i hlače dok je vani bilo manje od 10C?

Kip na ulazu u Hofsburg. Olivamga "Herkul" a.k.a. kip na koji se moja prijateljica napalila. "Sexy mišići i pločice", veli.

- 23:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

toefl IV

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.


¤¤¤¤¤¤¤¤¤

HA! In your face, TOEFL!!!

Jao, nakon tri mjeseca natezanja s ovim testom, ja napokon mogu uzviknuti da sam gotova s time. Done, finitio, the end! HA!!!
Večeras sam dobila svoje rezultate na netu i mogu reći da sam i više nego zadovoljila minimalni prag! :D
Jeeeeeej, a sad fokus na sljedeći u nizu testova: SAT II.
Awh...
Međutim, za sada mogu zaključiti:


"And they* lived happily ever after"



*Apple i TOEFL

:p
Wheeeeeee *manijačko plesanje u zanosu*
- 21:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.10.2007., srijeda

my american scrapbook: samopouzdanje

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.


¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Nešto sam shvatila prije nego što sam pošla na razmjenu.
Kad sam pogledala sve one učenike koji su pošli na razmjenu i vratili se, shvatila sam da im je jedno svima zajedničko; nekako se čine samopouzdanijima. Svi su mi nekako zračili tom aurom punom sigurnosti u sebe.
Pitah se zašto; Je li to zato što su morali biti daleko od svojih bližnjih na toliko dugo razdoblje? Je li to zbog novog društva? Je li to zato što su bili prepušteni sebi? Nisam baš uspjela potpuno dokučiti zašto, ali nije me toliko brinulo jer sam bila sigurna da ću to otkriti i sama. Jer, na posljetku, i ja sam trebala napraviti to što su i oni, zar ne?

Sada kada sam se vratila, opet gledam na ljude koji su bili na razmjeni; da, definitivno se čine drukčijima. Pogotovo jedan dečko u mojoj generaciji. Kako bi moja mama rekla: "Drukčiji za 180 stupnjeva!" Ne znam je li to zato što su sad maturanti, ne znam je li to samo jer je prošla godina dana da malo sazriju, ali se definitivno čine samopouzdanijima.
Sad pogledam i sebe. Jesam li se promijenila? Je li ta godina ostavila tragove na meni? I u meni? Što mi se čini?
...
Da, definitivno. Mislim da sam drukčija na nekoliko načina. Sada imam jednu novu perspektivu na svijet oko sebe. Sad znam mnogo više o nekim stvarima nego prije. O nekim stvarima o kojima ne bih možda nikad ili tek kasnije shvatila.
Evo, na primjer;
Oduvijek sam se voljela smatrati tolerantnom osobom koja je otvorena za različitosti. Međutim, jednu sam godinu bila van ovog malog grada u kojem je žena drolja čim malo skrati dužinu suknje pa se, ne dao bog, usudi nositi minice i malo veći dekolte. Ili ako se netko pak odluči na neki veliki projekt unutar grada pa ispada megaloman. Ili ako se pak sazna nečija alternativna seksualna orjentacija ta osoba postane predmet svih tračeva pa čak i prozvan bolesnikom.
Jednu sam godinu živjela među curama koje su stalno nosile minice i dosta duboki dekolte i bivale opominjane od profesorice, a nitko u školi to nije doživljavao kao droljasto ili neobično osim ako netko ne bi stvarno pretjerao. Jednu godinu sam živjela među curama koje imaju tako lijepa lica, ali o svom tijelu ne vode nimalo računa i nije ih briga kad im debeli komadi sala ispadaju između pretijesne suknje i prekratke košulje. Jednu godinu sam živjela u školi u kojoj ljudi otvoreno priznaju svoju homoseksualnost ili biseksualnost i nikoga nije bilo briga.
Tako se sada vratim i sjednem na piće s nekim ljudima i bude mi tako neobično da se recimo homoseksualnost spominje kao nešto ultra-egozotično ili čak abnormalno. Bude mi neobično što drugi znaju bii dosta ograničeni i budem iznenađena što se ja uopće čudim tome. To sam sad uzela kao jedan primjer, ali ima toga još.
Zatim,
kako sam jednu godinu bila bez roditelja, ili vam ga bez onih kojima ste najvažniji i koji obavljaju puno stvari umjesto vas. Jest da sam bila čak i prezaštičena od škole i organizacije, ali one svakodnevne stvari su bile moja odgovornost. Više nitko neće doći provjeravati jesam li se probudila na vrijeme ili pobrinuti za sve detalje ili me podsjećati da nešto bude učinjeno. To sam sve morala ja. Još pogotovo kad odete u goste nekome i spavate pod njihovim krovom. Morate se nekako odužiti za to gostoprimstvo, zar ne? Pa pomagati u nekim sitnim kućnim stvarima, imati stalno tu neku želju da nešto napravite kao npr. pospremite suđe iz perilice ili pomognete u nekom kućanskom poslu. Iste one poslove koji bi mi kod kuće bili tako lijeni za napraviti. Onda se nakon takve godine vratim doma i nađem brata kako prigovara za neke sitnice o kojima sam se tamo trebala sama brinuti. Ili mu je čak teško napraviti neki sitni kućni poslić, kao, mama će. Sad mi postaje čak i neugodno kad mama radi neki kućni posao koji ja mogu napraviti.
Ne znam, skroz je drukčije kad isti prostor morate dijeliti s još mnoštvo drugih. Kad nemate dovoljno privatnosti i uvijek morate imati na umu da isti prostor, izvore, hranu koristi i mnoštvo drugih. Kad znate da jedino kroz sklad, kompromis i rad s obje strane možete sretno živjeti.
Vjerujem da se tako naučimo oslanjati sami na sebe i počinjemo shvaćati da jedino sami, kroz svoju snagu, moramo i možemo opstati. Makra živjeli s još mnoštvo ljudi i makar imali hrpu ljudi koja će se brinuti za vas 24/7, ipak nikome nismo toliko važni jer im nismo djeca, svi smo tuđa. Ipak su roditelji samo jedni i nitko se drugi neće nikad više ni htjeti brinuti i voliti nas toliko.
Također, kaže se da sebe najbolje spoznajemo tek kad izađemo iz poznate sredine. Mislim da mogu potvrditi tu uzrečicu. Tek sam u novim situacijama shvatila koliko trebam poraditi na nekim osobinama ili sam možda došla do iznenađujućih spoznaja o svom ponašanju i mislima. U susretu s novim izazovima sam shvatila što toliko volim što ovdje imam u Dubrovniku, a što nipošto ne bi trebalo biti tako kako jest ovdje. Kad smo sami imamo vremena promisliti o sebi samima i shvatiti svoje prioritete, ukuse i sklonosti. Zahvaljujući ovom iskustvu uspjela sam proširiti svoje vidike jer sam upoznala više drukčijih ljudi, više osobnosti, više o ljudskom ponašanju, više o sebi, više o tome što želim od svog života.
Kao što u mojoj školi nitko neće čitati misli i servirati sve na srebrnom pladnju, ali ako sama krenem s idejom i zatražim pomoć, vrata će bi se otvorila i dobila bih podršku. To se isto da primijeniti i u životu. Sami sebi stvaramo svoj život i sami sebi kreiramo budućnost. Bit će nam jedino onako kako mi prostremo. I nikako drugačije.
Možda nas ta spoznaja vodi s razmjene. Možda smo shvatili da trebamo poraditi na sebi pa i jesmo. Možda sad znamo mnogo više nego prije. Pa kad znamo možda smo i manje anksiozni. Pa samim time i sretniji. Pa se to i odrazi na našem pouzdanju.
Vjerojatno u takvim situacijama i u takvim sredinama bolje spoznamo svoju vrijednost i shvatimo da smo zapravo mnogo sposobniji nego što smo umislili.
E, pa hvala ti na tome.
- 23:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.10.2007., utorak

praha I

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.


¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Sad sam čitala neke strane blogove i opazih kako uopće nemam slika na blogu u posljednje vrijeme! :(
Ne morate obraćati puno pozornosti na njih, to samo onako. Zbog sebe :p

ekskurzija: Prag 29.08.-04.09.2007



Kipova baš svuda. Gotovo svaka zgrada je imala neki kip!
* Doduše, ova slika je slikana na ulazu u dvorac.



Nemate pojma koliko su se meni svidjele te zgrade. Tako šarene i prekrasne da sam jednostavno poželjela živjeti u jednom od njih! Da, nije mi važno jel' iznutra grozno, samo neka je fenci vani :D


Jedan od mnogobrojnih kipova na katedrali. Bubin citat sve govori: "Vidjela sam i Notre-Dame, ali ovo je daleko spektakularnije." Svi kipovi upiru prstom na vas pri tom vas mrko gledajući. Cijela katedrala vam utjera strahopoštovanje u kosti. Divota.


Zanimljiv kip, zar ne?


Orange Party hosted by naša turistička agencija


Jeste li znali da je Karlov most najukrašeniji most na svijetu? Toliko kipova sa svake strane! :) Ova slika predstavlja mjesec sa siluetom prsta koji pripada jednom od kipova.
- 23:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.10.2007., subota

my american scrapbook: web shopping

Na početku posta ću uvijek podsjećati da je natječaj za razmjenu otvoren od 09.10. do 25.11. posjetite stranicu FSO-a ili pogledajte moj post.


¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Nije li internet divna stvar?

Kad sam bila u Americi, shopping bi stvarno bio zabavan. Da, ja sam cura i kao takva priznajem da volim razno-razne stvarčice. Moja me prijateljica često smatra da sam naporna što se tiče kupovine ili čak naručivanja u kafićima, međutim, ja za to volim govoriti da znam točno što želim i ako već plaćam, imam pravo naručivati i na kraju krajeva i dobiti što tražim.
Dok sam bila preko bare bilo mi je super što svaka trgovina koju volim ima svoju web stranicu s izloženim artiklima. Tako sam mogla unaprijed istražiti ponudu i cijene i usporediti sve i svašta. Uvelike su mi pomogli i osvrti kupaca i rankiranje proizvoda. Tako sam uostalom uspjela naći i svoj Zen player :3 Onda sam mogla samo poći u trgovinu i kupiti željenu stvar (ok, neki se mogu kupiti samo na netu, ali ipak). Ili na primjer traženje knjiga po Amazonu. Fantastično. Mom bratu je bilo jako drago što sam u Americi jer je to onda značilo da on može naručiti nešto na moju adresu, a onda ću mu ja to naknadno poslati.
Tako sam u Americi otkrila jedan divan proizvod za kosu. Oni koji imaju kovrčavu kosu znat će da ju je jako teško obuzdati i da svako malo neki uvojak skače. Pošto u Americi dosta paze da svima kosa bude glatka, imaju razne proizvode za obuzdavanje takve kose. Neke će djevojke vjerojatno znati da u Hrvatskoj isto postoji silikonski serum za kosu (inače jako koristan za zaglađivanje i njegu kovrčave kose. One čine kovrče urednijima, ljepšima i sjajnijima) od 30ml koji košta 47kn. Međutim, masovna proizvodnja i kapitalizam valjda čine svoje u Americi i tamo postoji silikonski serum od 100ml za 8$ (recimo da je 1USD=cca 5HRK, znači 8$=cca 40kn!) koji je jednostavno fantastičan~
Kako se ja, smotana kao i uvijek, nisam sjetila nakupovati zalihe te divote prije povratka, dođoh doma praznih ruku i krenuh u potragu na internetu.
Naravno, našla sam ga! ;) I to na ebayu. Prodavali su ga u paketu od 10! I to za duplo nižu cijenu! Zabunom sam kliknula "Kupi proizvod" i na brzinu isprosila dopuštenje od mame i voila! Zamislite, čak me i uz prekooceansku poštarinu došlo jeftinije po boci nego da sam kupovala pojedinačno. Da, još uvijek jeftinije nego da sam kupovala 30-mililitarski precijenjeni proizvod ovdje...
Da stvar bude još bolja, stiglo mi je točno za tjedan dana od dana narudžbe! :D
Yaaay, sad će mi kosa biti glatka i sjajna ;))
- 23:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

12.10.2007., petak

natječaj za Ameriku i Englesku se otvorio!

Evo, i ove godine se po trinaesti put otvorio natječaj razmjene učenika Foruma za slobodu odgoja:

Posjetite web! :)

Evo, zahvaljujem Angel_Girl_Ajetam na ideji za post!

e sjetila sam se o cemu da pises... mislim da nisi jos pisala... a mozes mi poslati i mail s odgovorima ( adresa mi je ista kao i msn - na mom blogu ima adresa)... vise o financijama, da li si morala sto platiti jer sam gledala na stranici FSO i tamo je pisalo da stipendija to sve podrzava ali i da sudjelujemo u placanju troskova pa bas to ne kuzim pa te molim za pomoc ;) i kako ide to sa financijama i tako.... A i vidla sam da se ove godine natjecaj vec otvorio 9.10. i traje do 25.11. a troskovi su ove godine 2 000 USD...
joj ovo mi je vec cetvrti komentar na ovaj post lol .... by

Ovo otvaranje natječaja mi je uvijek nekako uzbudljivo jer se sjetim samog svog procesa. Ah, bude mi lijepe uspomene :) Nekako mi je uzbudljiva i sama ideja da će sad neki drugaš prolaziti sav taj radostan proces i da će se veseliti i iščekivati rezultate, a onda i poći na jako važan put. I nekako bih voljela znati da li je ovo moje reklamiranje FSO-a urodilo ikakvim plodom i da li se tko uopće i prijavio zbog mog poticaja pa čak i prošao! Pa znate što vam je činiti... ;)

Uglavnom, da se vratimo temi: Financije.

Da, taj dio je i mene dosta brinuo. Bilo mi je krivo što ću svojim roditeljima stvarati veliki trošak i isprva nisam znala kako će reagirati na sve to i pripremala svakakve scenarije o tome kako im predočiti ovu moju želju... Na svu sreću, pružili su mi ogromnu podršku i veoma me lako pustili. I dan danas sam im jako zahvalna na tome.
Dakle, kad sam se ja prijavljivala, poslala sam mail s upitom "Zašto bih platila taj novac". Sad sam pogledala taj mail i veli da se to odnosi na dodatne troškove nepokrivene u stipendije kao npr. ekskurzije i put koji priređuju organizatori programa u SAD-u. Rekli su mi da je program u prijašnjim godinama imao veći fond, međutim, da se svake godine smanjuje.
Nadam se da to pomaže? Naravno, novac se može platiti u ratama, a nakon što ste primljeni na natječaj, kazat će vam i mogućim načinima uplate itd. Na primjer, neki je dečko cjelokupan iznos pokrio pomoću sponzora. Tako da se samo valja raspitati okolo po tvrtkama ili u poduzetnika ili kod poznanika i možda ne budete trebali sami platiti ni novčića! ;) To se uvijek da riješiti zato nemojte da vas to sprječava.

Za one koji ne znaju, stipendije se dodjeljuju za jednu godinu školovanja u privatnim američkim ili britanskim školama (najčešće internate, ali ima i home-stay-a). U slučaju da prođete za Ameriku, nećete moći produžiti tu stipendiju na dulje od godinu dana, ali ako prođete u Englesku, produžetak vaše stipendije ovisi o volji vaše škole. Tako da ima dosta Britanaca koji su završili srednje u Engleskoj preko ovog programa ;) Na primjer, Traveller je prošao za Britaniju i trenutno pohađa drugu godinu za redom u Engleskoj i čini se da uživa. O nekim njegovim doživljajima i događajima možete čitati na njegovom zanimljivomblogu.

Kao ona koja je prošla kroz program, mogu reći da je organizacija stvarno odlična i da će se uvijek pobrinuti za vas. Često čak i previše, haha. Tako da se ne morate brinuti da ćete biti prodani u ropstvo ili štoveć. Rijetko ćete čak i biti izgubljeni što se tiče orijentiranja ili rasporeda. Nema šanse ;)

Više informacija o ovome možete naći ovdje ako kliknete pod link "United States Scholarship Information"


Zato ako imate volje, samo hrabro! :D
Sretno svima!
- 22:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.10.2007., subota

škola - prilagodba

Škola je počela prije mjesec dana i još nisam napisala dojmove.
Prvi dan sam bila dosta radosna što sam ponov okružena svojim dragim razredom i bilo mi je drago kako su me svi lijepo primili natrag. Profesori su me isto lijepo dočekali pa je i to bilo lijepo od njih. Taj sam dan bila dosta euforična što sam se ponovo vratila na tu nepraktično filozofsko-apstraktnu razinu mišljenja i što opet slušam (većinom) pametne dosjetkesvojih kolega.
Međutim, već sljedeći dan sam se počela dosađivati; nema one bliskosti među učenicima i profesorima, ne dolazi svaki učenik do riječi, profesore upoznaju samo oni glasniji koji sjede u prvim klupama... Zatim, same nastave su mi bile nezanimjive i dosadne. Nema više onog; ako ne shvaćaš, pitaj i odmah će ti biti objašnjeno. Već se uglavnom svodi na: ma što ne shvaćaš, pa sad sam objasnio/la!, Ajme, ma neka mu netko to objasni, Ajme, što to opet pitaš... Nekad ne bi bilo izrečeno nego bi bio dovoljan sam pogled, pa mi je u tu ruku malo žao.
Za sada još nisam dobila rješenje od ministarstva natrag i još ne znam imam li što za polagati i ako da, onda koje predmete. Kako sam čula da jedan dečko u mojoj generaciji, također povratnik iz Amerike, nije trebao ništa polagati i ja se nadam da bude isto takvo rješenje! No, vidjet ćemo...
Za sada, ovako slobodna od tih "zaostalih" predmeta, nije mi toliko teško. Natrag starom tempu, natrag ka više detalja, natrag na zapisivanje brda bilješki tijekom sata i natrag teškim torbama koje ne mogu odložiti ili ostaviti između satova. Ne kažem da su mi profesori tu loši. Ma nisu, ali fale mi moji američki profesori. Oni su satove činili zabavnijima i zanimljivijima. Pogotovo satovi znanosti. Nije bila samo teorija već i praksa i primjeri iz prakse. Fizika je bila fenomenalna :D Trebala sam uzeti više Honors predmeta jer sad shvaćam da ne bih uopće imala problema s njima. Bilo me strah uzimati ih jer sam mislila da će engleski biti zahtjevniji, međutim, trebala sam. No, kako već.
Da, satovi lektire su drukčiji. U njih smo ulazili dublje u analize likova i osnovne teme teksta i simboličkih značenja. Ovdje, na žalost nemamo toliko vremena posvećenu lektiri i ne stignemo.
Matematika, elem... U njih je profesorica bila katastrofa pa sam jedva dočekala imat moju staru profeosoricu natrag. Kako sam se nešto zafrkla u vezi selekcije matematike u njih, zabunom sam preskočila cijelu godinu matematike i učila matematiku četvrtog razreda. Sada učimo neke stvari, npr. trigonometriju koju sam ja skroz preskočila pa mi je to drago. Međutim, satovi idu tako sporo. U njih je bio puno brži tempo. Tamošnja profesorica se ne bi znala tempirati pa bismo stalno rješavali domaće na satu i objašnjenje novih lekcija dobivali tek u zadnjih pet minuta...
Kako god bilo, i da sam mogla produljiti boravak u tamošnjoj školi na četvrti razred, možda bih malo razmislila zbog profesora, ali mislim da ipak ne bih ostala jer je društvo ovdje mnogostruko bolje. Drago mi je da sam opet sjedinjena sa svojim dragim razredom i opet prolazim stare školske muke :)
- 21:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

toefl III

Jučer sam pisala taj TOEFL i iskreno se nadam da sam više završila s tom pričom. U biti, iskreno se nadam da će mi ovaj put uspjeti ocijeniti test i da ću zadovoljiti prag potreban za moj faks!

- 20:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off


***04/06/2007 Vratih se u Hrvatsku, ali sam prelijena promijeniti sadržaj boxa.***


Ovaj blog prvenstveno pišem sebi za uspomenu na ovo iskustvo i kao doživljaj iz prve ruke svim učenicima (poput mene) koji se spremaju na ovaj pothvat i zanimaju ih detalji. Zbog toga će tekstovi često biti duži, čak predugi i s naizgled previše detalja, ali meni važnih i dragih detalja. Nadam se da će ovo nekome biti od pomoći i da ću uspjeti potaknuti ili ohrabriti bar nekoga da se odluči na razmjenu.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Jedno optimistično žensko biće koje je dobilo priliku poći u SAD na godinu dana pohađati treći razred srednje škole. Ostat će tamo 10 mjeseci od sredine kolovoza 2006. godine i jako je sretna zbog toga.
Inače nosi dioptrijske naočale ili kontaktne leće, sumnja da može živjeti bez njih jer joj omogućuju da svijet oko sebe vidi u punom sjaju. Taj sjaj voli i fotografirati.
Hobiji su joj fotografija, Photoshopiranje, putovanje, upoznavanje zanimljivih ljudi, pričanje na engleskom, prejedanje čokoladom, jabukom i salatom od kupusa te pranje kose. I baš ju briga što vi mislite o tome.
Postavila je novi dizajn nakon skoro godinu dana i ni sama ne vjeruje da će mijenjati ovaj dizajn do kraja njena života u Americi. Eventualno banner povremeno. Misli da je ubacila možda previše motiva američke zastave... hm.
Kad ju pitaju koju glazbu voli, diplomatski odgovara: "Bilo koju dobru glazbu", što je i istina, jer voli sve od Britney, Jamesa Blunta, Blinka, Nelly Furtado pa sve do Die Toten Hosena, irskog folklora, Bacha i oldiesa (posebno 50.-e i 60.-e), ali ne može slušati previše heavy metala niti techno pjesama odjednom, malo su prežestoki za njen ukus.
Ne voli biti u društvu koje mora komentirati svakoga koga znaju. Smatra da takvo društvo nije ni zapravo društvo jer svatko svakoga trača. To joj nema smisla jer ne voli zadirati u tuđu intimu, a i zalaže se za toleranciju i razumijevanje.
Nešto najdraže ne svijetu joj je pogled. Nešto sitno i neverbalno, ali ima toliku moć i snagu. Nevjerojatno kako jedan poseban pogled uljepšava dane, tjedne ili čak mjesece.
Divota.

Najdraži film: Moulin Rouge.

Što mora obvezno napraviti u SAD-u:
- kupiti bratu country CD (DONE!!!), kupiti Conversice, umočiti noge u neki od Oceana, poći na koncert nekog garage-banda, napraviti snješka :)
- poći na misu u gospel crkvu :))
- umočiti noge u Atlantik, ako može htjela bi i u Tihi Ocean
- poći na koncert!
Htjela bi još i:
- posjetiti Kanadu i obići dosta djelova SAD-a
- snowboardati

Što je dosad napravila:
- kupila bratu odvratan country CD :p
- kupila sebi Moulin Rouge double disc DVD :)) i Britney live koncerte Las Vegas i Hawaii :)
- vidjela Atlantik, noge još noije umočila, ali su u planu
- divila se zgradama svoje škole
- obišla Freedom Trail u Bostonu, imala turu brodom, bila u shopping centru
- boravila u Connecticutu i Maineu, posjet Bostonu, vožnja od Connecticuta do Mainea (znači autobusom prešla Novu Englesku :p)
- odigrala sezonu field hockeya
- pronašla mnoštvo azijske hrane :)
- igrala se u Photoshopu za vrijeme nastave zvane Digital Imaging
- prošla prvi trimestar

Što je za sad u planu:
- dizajniranje vozila za lunapark u proljeće na satu Honors fizike
- mačevanje
- volonterski put u Louisianu da pomogne izgraditi kuće uništene u uraganu
- proljeće na Floridi
- sat grafičkog dizajna
- yoga
- pletenje
- selidba u novoizgrađeni dom

Škola joj je u saveznoj državi Maine koja je poznata po jastogu, morskim plodovima, snijegu, hladnoći i prelijepoj jeseni. Ima samo dva mjeseca ljeta, a svo ostalo doba je dosta hladno. U biti, jako hladno.
Misli da će joj godina biti jako zanimljiva :) (iako će morati polagati sve predmete koje nije imala u Americi po povratku u domovinu. No zna da će se već nekako snaći :D)

Što sad veli:
Kolovoz:
U Maineu je hladno. Moraju se nositi dva sloja majica uvečer, a po danu zna biti toplo ako je sunčano, ako je oblačno i ne baš. Obvezni komad odjeće: sweatshirt s natpisom "Maine" :)
Studeni:
U Maineu je hladno. Jakna se morala nositi od 9. mjeseca, vjetar nekad zna puhati kao duborvačka bura u siječnju. Više nema ni prelijepog lišća nego samo gola stabla. Jutro često zna biti obavijeno maglom i jedva se nešto vidi na dalje od 40 metara. Međutim, naš dom je često pregrijan tako da mogu bez problema šetati u ljetnom topiću i kratkim hlačicama. Obvezan komad odjeće: sweatshirt s logom moje škole i natpisom "Field Hockey" :)

Contacts
Prijedlozi, komentari...

Jako mi je drago čuti dojmove od ljudi koji me čitaju :) Bilo preko komentara ili maila. Slobodno mi se javite ;)




Blog.hr
Moulin Rouge forum
Moulin Rouge official site
James Blunt
Britney's fan-page


Organizacije za stipendiranje razmjena:
- prijave u drugom razredu, za razmjenu u trećem:
[Forum za Slobodu Odgoja]
[ASSIST, Amerika] - jednogodišnja razmjena
[HMC, Ujedinjeno Kraljevstvo]

- prijave u drugom i/ili trećem razredu za školovanje u trećem i četvrtom u jednoj od 13 svjetskih lokacija:
[United World Colleges (UWC) - Hrvatska]
[United World Colleges - općenito]
- UWC je isključivo dvogodišnji program

Team England:
stipendist Traveller @ Bloger
Zvrk
PinkDress
Hayley

Team gimnazija:
Bubi

Team USA:
na razmjeni, The Eleven
Postsecret
Michi

Team Hrvatska:
Angel Girl Ajetam
Ivan_1_1
Kylie
Lavander
Madonna
Mia
Mikelangelus
...One Tree Hill...
Ribafish
Sasha
Silv3r
So emo it hurts
Sunshine
Teeja
Tender memories
Zrinsko pismo

Team Australia:
Karen Cheng

A kad se jednom nađete u Americi ili Engleskoj ili gdje god vas put ponese, obvezno se registrirajte na
Facebooku



Prijavljujete se na faks u Americi?

1. potražite upute i smjernice
Institut za Razvoj Obrazovanja

- pretražite fakseve
Princeton Review*
(*nije povezan sa sveučilištem Princeton)

- saznajte "insider" novosti
College Confidential forum

2. započnite prijavu na većini fakseva
Common App

3. testovi:
TOEFL (test engleskog)
SAT I & SAT II

4. potražite stipendije!
Fastweb






moj banner :) ako me netko hoće na svom blogu



Arhivar
desktop icons
[apple]
[hamtaro head]

Apple govori o stipendijama:
- 2011 -
[]
[]
[]
[]
[Benjamin Franklin Transatlantic Fellows Summer Institute - ljetna stipendija za SAD]
- 2010 -
[Natječaj stipendija za SAD i UK se otvorio - brzo na FSO! ]
[stipendije za SAD i UK za srednjoškolce]

- 2009
[where I have been, what I have been doing...]

Apple comes home (2008):
[online ili pošta?]
[FSO stipendisti 2008/2009]
[senioritis & interview]
[moj interview]
[college interview]
[rock šalabahter]
[college ili university?]

- 2007
[common app]
[12. mjesec & college app]
[svjedodžba]
[keyword activities]
[my american scrapbook: čokolada]
[toefl IV]
[my american scrapbook: samopouzdanje]
[my american scrapbook: web shopping]
[natječaj za Ameriku i Englesku se otvorio - 2007]
[škola - prilagodba]
[toefl III]
[toefl II]
[my american scrapbook: facebook]
[toefl I]
[faks i tako to]
[aftermath]
[pogled s visina]
[my american scrapbook: kilaža]
[holiday? ka-ching!]
[shop 'till you drop]
[my american scrapbook - visina]
[home, sweet home]

Apple in USA (2006-2007):
[pie throw]
[OC: kad sve ode naopako]
[graphic design]
[zar već?]
[juniorska groznica]
[prom]
[look what I've designed! :D]
[o zimskom trimestru I]
[a odakle si?]
[OD etc.]
[long weekend]
[snježno poslijepodne]
[nakon 5 mjeseci u SAD-u]
[post nakon dugo vremena]
[raspored II]
[4 mjeseca u SAD-u]
[Profesori]
[busy as a bee]
[...let it snow...]
[kruh naš svagdašnji...]
[gadget tale]
[panorama & kino]
[thanksgiving]
[javor all around]
[3 mjeseca u SAD-u]
[the exams are over!]
[otvoren natječaj za razmjenu!]
[TOEFL&američka hrana]
[viekend u Bangoru (slike)]
[američki studij]
[nakon 2 mjeseca u SAD-u]
[najava natječaja]
[škola i raspored]
[događaji u 2 tjedna
dio prvi&dio drugi]
[iz sjećanja: aerodromi]
[kako razmijeniti novac u Americi i zadržati zdrav razum]
[dio drugi. Farma?]
[Na putu za Maine]
[Boston]
[:D (ono, sletila sam u Boston :p)]

Apple goes to USA:
[o lektiri (2)]
[round round]
[kako ćete i vi do Amerike ili Velike Britanije?]
[faq]
[dress code]
['cause we are living in a material world...]
[sve u svemu... danas o cjepivu]
[my brand new American schedule]
[o američkim lektirama]
[Američki Beograd?]
[moje amerikanstvo]
[Opa! Novi post? O da, americki ;)]
[American dream]

Wallpapers:
[BITE ME!]
[hamtaro balcony]
[I Love APPLES]
[Moulin Rouge x6!!!]
[Zelenilo BiH]

Slike:
[ekskurzija, dan II: praha]
[ekskurzija, dan I: zagreb - beč]
[praha I]
[Dubrovnik, 04.08.2006.]
[Pula]
[Azzurri]
[Zagreb]
[Božićni Dubrovnik]
[Sun and Raindrops]
[Crno-bijelo u boji]
[Crveni Dubrovnik]]
[Photoshop rules 8)]

29.05.2006