antun kauzljar

«Čak su i stvari koje su se smatrale svetima, bile podvrgnute istraživanju, kao primjerice ljudsko tijelo. U Bibliji stoji da je čovjek stvoren «na sliku i priliku Božju, Njemu nalik». Samo ljudi imaju dušu i samo oni mogu u raj, pa se zločinom smatralo već i samo crtanje ljudskog tijela. Možemo zamisliti koliko je crkvu zgrozila ideja da se istraživanju povrgne i stvarno ljudsko, golo tijelo.»
«Mnogo su od toga biolozi znali već početkom 19. stoljeća. Ipak se nisu mogli složiti što to zapravo znači, iako su već i imena nekih skupina, primjerice porodice roda, upućivala na to da su te životinje možda i stvarno srodne.
Svejedno je tada većina biologa vjerovala, da je Bog stvorio vrste takvima kakve jesu, a da one sliče jedna drugoj zato što je On tako htio. Vrste su uvijek bile kakve su danas, a takve će uvijek biti i opstati. Biblije, istina, ništa ne govori ni o kakvom sustavu u prirodi, no to se dade objasniti izrekom «Neshvatljivi su putovi Gospodnji», što će reći da čovjek ne može uvijek shvatiti volju Božju. Ako je volja Božja da sve velike mačke sliče jedna drugoj, onda se to jednostavno mora prihvatiti.»
«Uobičajeno je objašnjenje bilo da su se dinosauri utopili za potopa opisanog u Bibliji.»
«Pa ipak je Darwin oklijevao kod iznošenja rezultata svojih istraživanja u javnost. Znao je što bi na to rekla Crkva i mnogi njegovi kolege?
«Ako je svemir građen prema prirodnim zakonima, to onda znači da su oni stariji od svemira. Otkud dolaze prirodni zakoni? Kako je nastala kvantna fizika ?
Na ta pitanja kozmolozi nemaju odgovora. Ali neki drugi su to pokušali razriješiti. Tako je primjerice Katolička crkva vrlo spremno poduprla teoriju Velikog praska, što ne čudi jer ta divovska eksplozija pomalo sliči biblijskoj povijesti stvaranja. Zbog toga je crkva rekla: Znanost može objasniti što se zbivalo poslije Velikog praska, no o vremenu prije mi znamo ponešto – iza Velikog praska krije se Bog.
Sad, međutim, možemo postaviti još jedno pitanje:Kako je nastao Bog? Odgovor crkve glasi da Bog postoji oduvijek. Ali, odgovaraju kozmolozi, ako Bog postoji od vječnosti, zašto onda ne bi i prirodni zakoni? Umjesto vječnoga Boga tad imamo vječne prirodne zakone, koji stalno stvaraju sve nove i nove svemire.
Sasvim je moguće da istraživači nikada neće odgovoriti na pitanje što je bilo prije Velikog praska. Možda će kozmologija pokazati da i lov na istinu ima svoje granice.»

Ali mislim da je sasvim izvjesno da nijedna religija nema više šansu suprotstaviti znanosti, koja korak po korak otkriva sve više istina o svemiru i sve više religijskih zabluda. Poneki klerici se danas pokušavaju okoristiti dostignućima znanosti tvrdeći da znanost i religija nisu u suprotnosti, neki čak pišu velike naslove 'božja znaost' a za granu znanosti deterministički kaos kažu da je djelo božje igre, jer se bog voli igrati. Ha, ha!
Ova knjiga me je učinila sretnim. Vidim, i zbog toga mi je neopisivo drago, da nisam usamljen u svojim promišljnjima.

«Za lov na istinu renesansa je bila silno važna. Kao prvo, crkva je izgubila svoju negdašnju važnost. U Europi su se, istina, i dalje gradile crkve, ali su se ljudi divili i znanosti poganih Grka. Makar je crkva i dalje nastojala prirodoslovcima i filozofima zabraniti slobodno razmišljanje, ipak njezin stisak nije bio tako jak kao u srednjem vijeku.»
«U središtu svemira ne stoji Zemlja, smatrao je Kopernik, nego Sunce oko kojega kruži Zemlja, a također i planeti Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Iako stari grci nisu bili kršćani, ipak je crkva vjerovala da njihova slika svemira podupire kršćanstvo.Zbog toga je napad na grčke filozofe bio ujedno napad i na kršćanstvo.
U početku su Kopernikovu knjigu pročitali tek malobrojni.»
«Nikola Kopernik studirao je teologiju , a živio je kao svećenik u službi Crkve....»
«Kako je on mogao u svojoj knjizi iznijeti tvrdnje koje su se protivile nauku Crkve? Riječ je, međutim, bila o istini. Kopernik nije želio prihvatiti istinitom tvrdnju da se Zemlja nalazi u središtu Sunčeva sustava, jer je njemu istina bila važnija od dobrih odnosa s Crkvom.»
«Međutim, Katolička crkva tu novu misao nije znala cijeniti. Godine 1611. zaputio se Galileo u Rim, da papu i druge moćnike uputi u svoja otkrića. Pozvao ih je da i sami provire kroz teleskop, pa se vlastitim očima uvjere u sve što je opisao. Mnogi su to odbili učiniti. U tom su novom instrumentu vidjeli svojevrsnu smicalicu. Kler je u Galileu vidio heretika, protivnika kršćanstva.
Zbog toga se Galileo zabrinuo i pokušao uvjeriti papu da je i dalje pobožni kršćanin. Galileo je vjerovao da zbog toga što Biblija tako malo govori o prirodi, znanstvanik sam može otkrivati, a da se pri tom ne sukobi s njom. Ali papa se nije dao uvjeriti, pa je 1616. godine zabranio Galileovu knjigu, a sve njezine pobornike proglasio hereticima.»
«Obećao je (papa) Galileu oprost ako svoje djelo prestane javno iskazivati. Ipak mu je dopustio da napiše knjigu o geocentričnoj i heliocentričnoj slici svijeta, ali pod uvjetom da bude sasvim neutralna.»

«Kada je 1632. godine knjiga napokon ugledala svjetlost dana, čitava ju je Europa ocijenila kao pravo remek-djelo. Samo je katolička crkva na to gledala drugačije. Papa je bio izvan sebe od bijesa zato što je Galileo sve uvjerljivije argumente stavio u usta pobornicima Kopernika.»
«Sad se, međutim, uključila i inkvizicija. Inkvizicija je bila crkveni sud, na kojem su suci bili svećenici. Bila je osnovana u 13. stoljeću da se sudi ljudima zbog hereze. Kad optuženi nije htio priznati, mučili bi ga sve dok ne bi rekao sve što su njegovi mučitelji željeli čuti. Nakon priznanja , često bi ga dali živog spaliti na lomači. Tijekom stoljeća inkvizicija je, zbog uvjerenja koja im nisu odgovarala i koja su bila suprotna njihovim gledištima, bacila u tamnicu, podvrgla torturi i pogubila na tisuće ljudi.
Jedna od njezinih najpoznatijih žrtava bio je Giordano Bruno, spaljen 1600. u Rimu. Bruno je počinio zločin tvrdnjom da je svemir beskrajno velik, da je Zemlja tek jedan od mnogih planeta, te da se i oko drugih zvijezda okreću planeti. Njegovo je pogubljenje bilo opomena svima kojima se po glavi vrte slične misli. S inkvizicijom nije bilo šale: jedan drugi filozof, koji je dijelio Brunove poglede, bio je također spaljen na lomači, a u Frankfurtu je sud zaprijetio smrtnom kaznom svima koji tvrde da je Sunce središte planetnog sustava.
Godine 1633. Galileo je zbog hereze bio pozvan pred inkviziciju u Rim. U svoju je obranu iznio da mu je papa dopustio da napiše knjigu o obje slike svijeta. Ipak, kad bi inkvizicija nekog odlučila osuditi, onda optuženi ne bi imao baš nikakve izglede. Crkva je protiv Galilea kao dokaz iznijela lažne dokumente, a zaprijetili su mu i torturom ako ne prizna. No, kako je Galileo bio star i bolestan, odmjerena mu je blaga kazna: Mora se javno odreći svoje «zablude» i ostatak života provesti u kućnom pritvoru.»
«U kućnom pritvoru Galileo je napisao i jednu od svojih najvažnijih knjiga. Nju su morali potajno iznijeti iz Italije i tiskati u Nizozemskoj, gdje inkvizicija nije imala nikakvu moć.»
„Katolička je crkva tek 1992. priznala da je Galileo osuđen nevin i da je Kopernik imao pravo. Ponekad istini treba dugo vremena da pobijedi, ali u pravilu ne ovoliko dugo.» (360 godina)

Moralo je proći 360 godina da bi Katolička crkva priznala svoje grijehe učinjene u prošlosti. Tek 2000. godine papa i kardinali «zazivali» su oprost za učinjene crkvine grijehe. Istovremeno su (istog dana) učinili nove grijehe proglasivši siromaštvo i ateizma najvećim zlima današnjice. Tako su oni postupali i u prošlosti. Zlo je ono što oni smatraju zlim a ne ono što je doista zlo.
Ateizam je za crkvu zlo zato što drugačije misli od crkve, a umjesto neopravdanog bogaćenja pojedinaca, koje je uzrokom siromaštva vrlo velikog broja ljudi na drugoj strani svijeta, crkva zlom proglašava siromaštvo a ne neopravdano bogatstvo. I to unatoč učenju utemeljitelja iste te crkve koji je rekao da “će prije deva kroz iglene uši, nego bogataš u kraljevstvo nebesko“.
Današnji Papa, dok je još bio kardinal izjavio je da „inkvizicija i nije bila tako loša stvar jer je bolje nekome suditi za njegovo nedjelo, nego ga kažnjavati bez suđenja“. Koja su to bila nedjela po inkviziciji osuđenih ljudi? Koje licemjerje!

„(William Ockham)“ «Nije nimalo slučajno što je umro u vrijeme kad je milijune ljudi u Europi napala bolest zvana crna smrt ili kuga. Tada nitko nije znao kako ta bolest nastaje i kako se prenosi. Ljudi su samo znali da izaziva crne kvrge po čitavom tijelu i vrućicu, te da gotovo beziznimno završava smrću. Njezinom je žrtvom bila trećina žitelja Europe, ali i milijuni ljudi u drugim dijelovima svijeta. Bolest je kosila sve jednako, bogataše kao i sirotinju, a ondašnji su liječnici mogli samo bespomoćno gledati kako im pacijenti umiru. Pomoć nisu donijele ni molitve na koje su pozivali svećenici:»
«... Možemo zaista pretpostaviti da je takva katastrofa sasvim razorila društvo. Umrli su brojni radnici i seljaci, djeca su izgubila roditelje, a samostani i sveučilišta mnoge svoje najučenije glave. Kad su se, međutim, nakon nekoliko desetljeća prilike napokon ustalile, počela se zapažati zapanjujuća promjena.» (započela je renesansa)»

Da crkva nije branila istraživanje i seciranje ljudskog tijela, možda kuga ne bi odnijela toliko života. Tako je crkva suodgovorna za sve te živote. Suodgovorna je i zato što je podržavala ekploatatorsku vlast koja je stvarala mnoštvo siromaštva, bijednog i nehigijenskog života.

«U 12. stoljeću su Arapi počeli poslovati s europskim trgovačkim svijetom. Dotad se Europa služila samo rimskim brojevima. Europljani su vjerojatno vrlo brzo shvatili da arapski brojevi uvelike olakšavaju računanje, ali se s tom novom tehnikom nisu smjeli upoznati, jer je kršćanska Europa Arape smatrala sotoninim učenicima i vjerovala da njihova znanja dolaze iz pakla. Zbog toga su arapski brojevi uvedeni u čitavu Europu tek u 16. stoljeću.»
«Arapi su svojim ženama branili da se bave istraživanjima, a kako su imali robove, nisu osjećali potrebu za izumima koji olakšavaju i štede rad. S vremenom je njihova vjera postajala sve strožom, te se stalno povećavao broj zabranjenih pitanja. Događaji su se u tom pogledu u arapskom svijetu razvijali kao i u Europi. Religija ih je uvela u srednji vijek, u kojem se istinom smatralo ono što stoji u Kuranu, njihovoj svetoj knjizi.»
«U srednjem su vijeku Arapi i Europljani bili u ratu. Zbog toga su se redovnici, da bi došli do knjiga, morali prerušiti u muslimane ili čak promijeniti vjeru. A takva se promjena vjere ponekad kažnjavala smrću.
Kad bi arapske knjige stigle u samostan, ne bi ih prevodili na engleski ili talijanski, nego na latinski, jezik starih Rimljana. Latinski je preživio slom Rimskog Carstva zato što je bio ( i ostao) službeni jezik crkve. Biblija je već odavno bila prevedena na latinski, a istim se jezikom služila i misa. Ljudi su izgovarali molitve koje većina nije razumjela!»
«Knjige su mogle biti i opasne. Mnogi su redovnici i redovnice, koji su čitali grčke filozofe, počeli razmišljati na nov način. Njih su učili da je u Bibliji sadržana sva istina. No, sada su u Aristotelivim djelima mogli pročitati da ljudi mogu i sami doći do istine, i to proučavanjem prirode.»
«....kod glavara Kršćanske crke najveću tjeskobu izazvalo je Baconovo zalaganje za istraživanje.»
«Teolozi su, primjerice, razbijali glavu pitanjem ide li ljudska duša poslije smrti odmah u raj ili prije mora pričekati na posljednji sud. Raspravljali su o tome imaju li žene uopće dušu, te pokušavali izračunati koliko anđela može plesati na vršku igle.»

Kršćanska religija, osim što se suprotstavljala znanosti i onemogućavala drugačija razmišljanja, ona se nije slagala ni s drugim religijama osobito ne s islamskom religijom. Arapski način života bio je opasnost za kršćanstvo i ono je moralo onemogućiti tadašnji arapski napredak.
'Mudrovanje' bajnih teologa o tome imaju li žene dušu i koliko anđela može plesati na vršku igle bilo je smiješno i za tadašnju razinu znanja. Danas nema nikoga tko se tomu ne smije.
Ljudi vjernici danas izgovaraju riječi molitve na vlastitom jeziku ali ih, također, ne razumiju kao ni nekada kada su ih izgovarali na nepoznatom latinskom jeziku. Kada bi pokušali razumjeti što govore u molitvama, primjerice u Očenašu ili Zdravomariji, uvidjeli bi besmislenost tih molitvi. To nisu molitve, to su veličanja bogova i svetaca.
Mnogi vjernici ne razumiju značenje riječi koje se službeno upotrebljavaju u crkvi ili se namjerno upotrebljavaju riječi koje zbunjuju jer nisu primjenjene u svakodnevnom govornom jeziku (pogledajte veliki hrvatski riječnik):
Poroditi (koga, se)
Porodilja
Porođenje
Naroditi (se)
Svet
Posvetiti (što ili koga)
Uskrisitelj
Uskrisiti (koga)
Bog
Blagopokojni
Blažen
Blaženik
Krepost
Krepostan
Aleluja
Hosana
Duh
Sveti duh
Duhovnik
Duša
Uzašašće
Teizam
Ateizam
Anđeo
Vrag
Pakao
Raj
Velečasni
Pomazati
Pomazanik
Pomazanje
Procesija
Otajstvo
Zagovornik
Mesija
Kalež
Euharistija
Ispovijed (ispovijest)
Ispovijediti (koga)
Grijeh
Grešan
Smilovati se (komu)
Uslišiti
Žrtva
Pokoriti (koga, što)
Pokora
Pokornik
Skrušen
Kajati se
Kajanje
Utjeloviti
Nebesa
„Oče naš koji jesi na nebesima sveti se ime Tvoje....“ 'Nebesa' je množina od nebo. Koliko ima nebesa i gdje su? 'Sveti se ime tvoje'. Što znači „svet, sveti se“? Itd, itd.