«Za lov na istinu renesansa je bila silno važna. Kao prvo, crkva je izgubila svoju negdašnju važnost. U Europi su se, istina, i dalje gradile crkve, ali su se ljudi divili i znanosti poganih Grka. Makar je crkva i dalje nastojala prirodoslovcima i filozofima zabraniti slobodno razmišljanje, ipak njezin stisak nije bio tako jak kao u srednjem vijeku.»
«U središtu svemira ne stoji Zemlja, smatrao je Kopernik, nego Sunce oko kojega kruži Zemlja, a također i planeti Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Iako stari grci nisu bili kršćani, ipak je crkva vjerovala da njihova slika svemira podupire kršćanstvo.Zbog toga je napad na grčke filozofe bio ujedno napad i na kršćanstvo.
U početku su Kopernikovu knjigu pročitali tek malobrojni.»
«Nikola Kopernik studirao je teologiju , a živio je kao svećenik u službi Crkve....»
«Kako je on mogao u svojoj knjizi iznijeti tvrdnje koje su se protivile nauku Crkve? Riječ je, međutim, bila o istini. Kopernik nije želio prihvatiti istinitom tvrdnju da se Zemlja nalazi u središtu Sunčeva sustava, jer je njemu istina bila važnija od dobrih odnosa s Crkvom.»
«Međutim, Katolička crkva tu novu misao nije znala cijeniti. Godine 1611. zaputio se Galileo u Rim, da papu i druge moćnike uputi u svoja otkrića. Pozvao ih je da i sami provire kroz teleskop, pa se vlastitim očima uvjere u sve što je opisao. Mnogi su to odbili učiniti. U tom su novom instrumentu vidjeli svojevrsnu smicalicu. Kler je u Galileu vidio heretika, protivnika kršćanstva.
Zbog toga se Galileo zabrinuo i pokušao uvjeriti papu da je i dalje pobožni kršćanin. Galileo je vjerovao da zbog toga što Biblija tako malo govori o prirodi, znanstvanik sam može otkrivati, a da se pri tom ne sukobi s njom. Ali papa se nije dao uvjeriti, pa je 1616. godine zabranio Galileovu knjigu, a sve njezine pobornike proglasio hereticima.»
«Obećao je (papa) Galileu oprost ako svoje djelo prestane javno iskazivati. Ipak mu je dopustio da napiše knjigu o geocentričnoj i heliocentričnoj slici svijeta, ali pod uvjetom da bude sasvim neutralna.»
«Kada je 1632. godine knjiga napokon ugledala svjetlost dana, čitava ju je Europa ocijenila kao pravo remek-djelo. Samo je katolička crkva na to gledala drugačije. Papa je bio izvan sebe od bijesa zato što je Galileo sve uvjerljivije argumente stavio u usta pobornicima Kopernika.»
«Sad se, međutim, uključila i inkvizicija. Inkvizicija je bila crkveni sud, na kojem su suci bili svećenici. Bila je osnovana u 13. stoljeću da se sudi ljudima zbog hereze. Kad optuženi nije htio priznati, mučili bi ga sve dok ne bi rekao sve što su njegovi mučitelji željeli čuti. Nakon priznanja , često bi ga dali živog spaliti na lomači. Tijekom stoljeća inkvizicija je, zbog uvjerenja koja im nisu odgovarala i koja su bila suprotna njihovim gledištima, bacila u tamnicu, podvrgla torturi i pogubila na tisuće ljudi.
Jedna od njezinih najpoznatijih žrtava bio je Giordano Bruno, spaljen 1600. u Rimu. Bruno je počinio zločin tvrdnjom da je svemir beskrajno velik, da je Zemlja tek jedan od mnogih planeta, te da se i oko drugih zvijezda okreću planeti. Njegovo je pogubljenje bilo opomena svima kojima se po glavi vrte slične misli. S inkvizicijom nije bilo šale: jedan drugi filozof, koji je dijelio Brunove poglede, bio je također spaljen na lomači, a u Frankfurtu je sud zaprijetio smrtnom kaznom svima koji tvrde da je Sunce središte planetnog sustava.
Godine 1633. Galileo je zbog hereze bio pozvan pred inkviziciju u Rim. U svoju je obranu iznio da mu je papa dopustio da napiše knjigu o obje slike svijeta. Ipak, kad bi inkvizicija nekog odlučila osuditi, onda optuženi ne bi imao baš nikakve izglede. Crkva je protiv Galilea kao dokaz iznijela lažne dokumente, a zaprijetili su mu i torturom ako ne prizna. No, kako je Galileo bio star i bolestan, odmjerena mu je blaga kazna: Mora se javno odreći svoje «zablude» i ostatak života provesti u kućnom pritvoru.»
«U kućnom pritvoru Galileo je napisao i jednu od svojih najvažnijih knjiga. Nju su morali potajno iznijeti iz Italije i tiskati u Nizozemskoj, gdje inkvizicija nije imala nikakvu moć.»
„Katolička je crkva tek 1992. priznala da je Galileo osuđen nevin i da je Kopernik imao pravo. Ponekad istini treba dugo vremena da pobijedi, ali u pravilu ne ovoliko dugo.» (360 godina)
Moralo je proći 360 godina da bi Katolička crkva priznala svoje grijehe učinjene u prošlosti. Tek 2000. godine papa i kardinali «zazivali» su oprost za učinjene crkvine grijehe. Istovremeno su (istog dana) učinili nove grijehe proglasivši siromaštvo i ateizma najvećim zlima današnjice. Tako su oni postupali i u prošlosti. Zlo je ono što oni smatraju zlim a ne ono što je doista zlo.
Ateizam je za crkvu zlo zato što drugačije misli od crkve, a umjesto neopravdanog bogaćenja pojedinaca, koje je uzrokom siromaštva vrlo velikog broja ljudi na drugoj strani svijeta, crkva zlom proglašava siromaštvo a ne neopravdano bogatstvo. I to unatoč učenju utemeljitelja iste te crkve koji je rekao da “će prije deva kroz iglene uši, nego bogataš u kraljevstvo nebesko“.
Današnji Papa, dok je još bio kardinal izjavio je da „inkvizicija i nije bila tako loša stvar jer je bolje nekome suditi za njegovo nedjelo, nego ga kažnjavati bez suđenja“. Koja su to bila nedjela po inkviziciji osuđenih ljudi? Koje licemjerje!
Post je objavljen 20.09.2007. u 20:23 sati.