«U 12. stoljeću su Arapi počeli poslovati s europskim trgovačkim svijetom. Dotad se Europa služila samo rimskim brojevima. Europljani su vjerojatno vrlo brzo shvatili da arapski brojevi uvelike olakšavaju računanje, ali se s tom novom tehnikom nisu smjeli upoznati, jer je kršćanska Europa Arape smatrala sotoninim učenicima i vjerovala da njihova znanja dolaze iz pakla. Zbog toga su arapski brojevi uvedeni u čitavu Europu tek u 16. stoljeću.»
«Arapi su svojim ženama branili da se bave istraživanjima, a kako su imali robove, nisu osjećali potrebu za izumima koji olakšavaju i štede rad. S vremenom je njihova vjera postajala sve strožom, te se stalno povećavao broj zabranjenih pitanja. Događaji su se u tom pogledu u arapskom svijetu razvijali kao i u Europi. Religija ih je uvela u srednji vijek, u kojem se istinom smatralo ono što stoji u Kuranu, njihovoj svetoj knjizi.»
«U srednjem su vijeku Arapi i Europljani bili u ratu. Zbog toga su se redovnici, da bi došli do knjiga, morali prerušiti u muslimane ili čak promijeniti vjeru. A takva se promjena vjere ponekad kažnjavala smrću.
Kad bi arapske knjige stigle u samostan, ne bi ih prevodili na engleski ili talijanski, nego na latinski, jezik starih Rimljana. Latinski je preživio slom Rimskog Carstva zato što je bio ( i ostao) službeni jezik crkve. Biblija je već odavno bila prevedena na latinski, a istim se jezikom služila i misa. Ljudi su izgovarali molitve koje većina nije razumjela!»
«Knjige su mogle biti i opasne. Mnogi su redovnici i redovnice, koji su čitali grčke filozofe, počeli razmišljati na nov način. Njih su učili da je u Bibliji sadržana sva istina. No, sada su u Aristotelivim djelima mogli pročitati da ljudi mogu i sami doći do istine, i to proučavanjem prirode.»
«....kod glavara Kršćanske crke najveću tjeskobu izazvalo je Baconovo zalaganje za istraživanje.»
«Teolozi su, primjerice, razbijali glavu pitanjem ide li ljudska duša poslije smrti odmah u raj ili prije mora pričekati na posljednji sud. Raspravljali su o tome imaju li žene uopće dušu, te pokušavali izračunati koliko anđela može plesati na vršku igle.»
Kršćanska religija, osim što se suprotstavljala znanosti i onemogućavala drugačija razmišljanja, ona se nije slagala ni s drugim religijama osobito ne s islamskom religijom. Arapski način života bio je opasnost za kršćanstvo i ono je moralo onemogućiti tadašnji arapski napredak.
'Mudrovanje' bajnih teologa o tome imaju li žene dušu i koliko anđela može plesati na vršku igle bilo je smiješno i za tadašnju razinu znanja. Danas nema nikoga tko se tomu ne smije.
Ljudi vjernici danas izgovaraju riječi molitve na vlastitom jeziku ali ih, također, ne razumiju kao ni nekada kada su ih izgovarali na nepoznatom latinskom jeziku. Kada bi pokušali razumjeti što govore u molitvama, primjerice u Očenašu ili Zdravomariji, uvidjeli bi besmislenost tih molitvi. To nisu molitve, to su veličanja bogova i svetaca.
Mnogi vjernici ne razumiju značenje riječi koje se službeno upotrebljavaju u crkvi ili se namjerno upotrebljavaju riječi koje zbunjuju jer nisu primjenjene u svakodnevnom govornom jeziku (pogledajte veliki hrvatski riječnik):
Poroditi (koga, se)
Porodilja
Porođenje
Naroditi (se)
Svet
Posvetiti (što ili koga)
Uskrisitelj
Uskrisiti (koga)
Bog
Blagopokojni
Blažen
Blaženik
Krepost
Krepostan
Aleluja
Hosana
Duh
Sveti duh
Duhovnik
Duša
Uzašašće
Teizam
Ateizam
Anđeo
Vrag
Pakao
Raj
Velečasni
Pomazati
Pomazanik
Pomazanje
Procesija
Otajstvo
Zagovornik
Mesija
Kalež
Euharistija
Ispovijed (ispovijest)
Ispovijediti (koga)
Grijeh
Grešan
Smilovati se (komu)
Uslišiti
Žrtva
Pokoriti (koga, što)
Pokora
Pokornik
Skrušen
Kajati se
Kajanje
Utjeloviti
Nebesa
„Oče naš koji jesi na nebesima sveti se ime Tvoje....“ 'Nebesa' je množina od nebo. Koliko ima nebesa i gdje su? 'Sveti se ime tvoje'. Što znači „svet, sveti se“? Itd, itd.