Povod pisanju ovoga posta jest jučerašnja vijest na TV kako u sjevernom Jadranu iz podmorja izlazi plin kao posljedica istraživačkih bušotina za eksploataciju plina. U istoj vijesti rekli su da, prema mišljenju stručnjaka, opasnosti nema. Ta vijest vjerojatno nije ostala u svijesti mnogih ljudi kao nešto važno i bitno. No, ja bih volio da to ne ostane „nevažna vijest“. Mislim, da je istjecanje plina metana u atmosferu vrlo opasno zbog uvećavanja efekta stakleničkih plinova na globalno zagrijavanje.
Populacija čovječanstva uvećava se vrlo brzo a civilizirani način života ljudi zahtjeva sve veću upotrebu energije. S druge strane energija dobivena izgaranjem fosilnih goriva (pa i drveta) ima za nusprodukt ugljikov dioksid koji stvara učinak staklenika i opasno globalno zatopljenje. Izgaranjem metana ne proizvodi se ugljikov dioksid ali transport plina je takav da metan neposredno istječe u atmosferu a on ima 24 puta jači učinak staklenika od ugljikovog dioksida tako da je i plin štetan za globalno zatopljenje. Energija iz nuklearnih centrala ne proizvodi efekt staklenika ali su nuklerne elektrane tehnološki nepouzdane i opasne ako radioaktivna tvar pobjegne nadzoru. Dakle, najpovoljnija je električna energija, koja je i najprirodnija jer već u samom atomu između elektrona i jezgre atoma vlada jaka elektromagnetna sila, jedna od četiri poznate sile. Ostaje samo pitanje načina na koji se dobiva električna energija ali i način na koji se ona distribuira do potrošača. Upravo ovakvi pronalasci rješavaju te probleme i zato su jako važni za cilj da se upotrebljava što više električne energije a što manje drugih izvora energije.
Staklenički plinovi (uključujući i metan) proizvode efekt staklenika i globalno zatopljenje. Globalno zatopljenje dalje izaziva druge štetne posljedice po cjelokupan život na Zemlji. To su:
- značajne promjene u klimi na Zemlji (uragani, poplave, suše)
- topljenje leda i snijega na Zemljinim polovima, promjenu topline oceana i mora i podizanje razine vode u oceanima
- poremećaj u kretanju golfske struje koja bitno utječe na klimu u Europi
- velike poremećaje u eko sustavu oceana i mora kao i na kopnu (nestanak algi koje slobodno plutaju i zalaze u hladnija mora a njihovim nestankom prestaje značajna proizvodnja kisika neophodnog za život, kao i nerazumna isječa šuma, kisele kiše i umiranje drveća)
- globalno zatopljenje cijele biosfere pa tako i Zemljine kore i njene unutrašnjosti, dodatno povećano većim tlakovima koje izaziva veća količina vode u oceanima, izaziva potrese u podmorju osobito u pacifičkom pojasu a ovi uzrokuju velike rušilačke plimne valove
- ako bi se ovaj proces nastavio i još više ubrzao, postoji čak opasnost za poremećaj u magnetnom polju Zemlje, što bi moglo izazvati uništenje magnetne zaštite Zemljine atmosfere od Sunčevog vjetra i dovesti do otpuhavanja atmosfere
- poremećaji u kemijskom sastavu atmosfere utječe i na ozonski omotač koji sprječava ultraljubičastom zračenju da prodre kroz atmosferu i uništi život na Zemlji.
Ovo su samo neke od mogućih štetnioh posljedica globalnog zatopljenja koje je izazvao čovjek svojim neumjerenim korištenjem neprikladnih oblika energije. Štetnom djelovanju čovjekovih aktivnosti pripisujem i ovaj naoko sitan izgred istjecanja metana iz jadranskog podmorja. Kada se zbroje svi čovjekovi štetni postupci, tada dolazimo do vrlo krupnih štetnih rezultata.
Proces, koji je započeo, skoro je više nemoguće zaustaviti. Osobito se ne može zaustaviti tzv. održivim razvitkom. Buduće katastrofe možemo spriječiti jedino ODRŽIVIM UZMAKOM.