Antiglobalizamby Vinko K.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Lipanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (5)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (7)
Siječanj 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Antiglobalistička misao za 21. stoljeće

pišite mi na e-mail pglobalist@gmail.com

Sadržaj / Contents:
Možemo li pobjeći od problema naše države, prijeteći demografski, sociološi i gospodarski problemi mnoge nas navode na želju za bijegom u okrilje Europske unije ili nekom drugom svjetskom savezu. Nade polažemo u njihov sustav upravljanja, da će nas njihovi pametni ljudi izvući iz mulja. Ali što više prolazi vrijeme to više mulja izlazi na vidjelo i iz njihovih redova. Ljudi su naprosto svugdje slični, u Bruxullesu ili u Zagrebu, poslije osvajanja vlasti zaborave na opće dobro i marketinška obećanja koja su izrekli, te tada počnu provoditi svoje sitne političke igre. Dva bitna čimbenika koja mogu izroditi dobru vlast su kućni odgoj i konkurencija. Kućni odgoj, jer se pouke o poštenju i objektivnosti koje roditelji malom djetetu usadi u srce prve prihvate i ostaju u pravilu do kraja života. Što više dobro odgojene djece imamo to imamo više dobro ogdojenih lidera, političara i biraća. Druga stvar, konkurencija među ljudima, među roditeljima, među političarima, među državama daje nam način da se mjerimo i tako uvijek pomalo korigiramo i napredujemo. Ono što doista zabrinjava je da Europska unija obje ove stvari sustavno, namjerno ili nenamjerno zatire. Odgoj djece žele iz kuće prebaciti na sustav, razni obiteljski zakoni Europske unije sustavno žele umanjiti utjecaj roditelja na svoju djecu. Drugu stvar, konkurenciju u politici, Europska unija po svojoj definiciji poništava - jer što je manje samostalnih država koje samostalno razmišljaju i donose samostalno svoje zakone to je manje konkurencije među državama i među političarima; a što je manje konkurencije to je potencijalna samovolja Europskih birokrata iz Bruxullesa veća, a to zabrinjava. Naši djedovi koji su uspjeli ovaj narod sačuvati kroz stoljeća pod okriljem raznih tuđinskih vlada sigruno taj trud nisu radili zato da bi mi danas sve to nabrzinu predali nekoj novoj tuđinskoj vlasti na upravljanje ali ovaj put i u vlasništvo. To je samo maleni djelić razloga zašto sam protiv Hrvatskog ulaska u EU.
Ovdje ćete naći i drugih tekstova o promašajima globalizacije, bilo ekonomske, kulturološke i političke.

Paradoks našeg vremena
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade, no kraće živce, šire putove, no uža gledišta. Trošimo više, no imamo manje, kupujemo više, no uživamo manje.

Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, televiziju gledamo previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti.

Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu.

Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.(...)
--George Carlin


The good society is the society in which a principal goal is the well-being of those worst off.
--John Rawls


---ponešto antiglobalizma na ovim blogovima---
Nova Politika - inicijativa euroskeptičnih blogera
jura sve zna
ramona
rockroll
don blog
francisca
tragicna misao


----zamjećeni blogeri----

angažirani:
don blog
radical element
monsoon
pulicer
zvone radikalni - provokator :)
freedomfighter
Cpt. Insane-o


osobni sa dozom socijalne tematike:
mala sanja
honorina
njofra
pucanj na mjesec
znam da nista ne znam
lost man


sa probranom temom:
ličanka lelana opisuje stare običaje
borgman's cube, sf dnevnik
okeco, slike iz prirode
folklorni blog


nesvrstani:
aaa digresije
run riot
stefica
indian women
nikolina29
manga
majaa
proširene vene
littleone.blog.hr
madeinholland.blog.hr
jocker
atlantida
irida
dvs
(...)

Linkovi

Hrsvijet - portal sa vijestima i euroskeptičnim komentarima

Civitas: razlozi protiv EU

Blog "ekonomskog kolapsa" - fokusiran je na zbivanja u SAD-u


Lisabonskim ugovorom k europskoj diktaturi

--o globalizaciji--
Kratke izjave o globalizacijskim procesima

Sweatshop FAQ

Fashion crimes

demography-matters - utjecaj demografskih kretanja na ekonomiju i gospodarstvo



Neka roditelji biraju!


kupujmo hrvatsko

fora!


kineski biznis

--moji značajniji tekstovi--

Čemu žurba u EU?, pričekajmo!

Europska Unija poništava demokraciju

Medijska manipulacija zbog EU

Kvazi-sloboda u EU

Nekoliko razloga protiv EU

Agresivno nametanje GMO hrane

Protekcionizam na pravi način?

Trajna kriza?

Zašto ekonomisti ne misle zdravim razumom

Standard života je u opadanju unatoč svim "naporima"

Previsoke cijene stanova

Jedna korisna varijanta protekcionizma u EU

Zašto bi bilo bolje da je država vlasnik infrastrukture mobilne komunikacije

Prirodni gospodarski rast ostvaren pomoću prirasta stanovništva

Negativna strana studiranja

Minus na tekućem računu kao instrument orobljavanja

Demografija: u Europi nema života




---HR web--
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Za&Protiv
--Za--
-Za moralni kapitalizam, socijalno osjetljiv
-Za radnička prava, (radno vrijeme, minimalna plaća, godišnji odmori, trudnice)
-Za carine na proizvode iz država u kojima nema radničkih prava
-Za carine proizvodima iz tvornica sa ropskim uvjetima rada
-Za očuvanje nacionalnog identiteta
-Za nacionalnu televiziju kojoj nije imperativ profit

--Protiv--
-Protiv raslojavanja društva na bogate i siromašne
-Protiv ropskih uvjeta rada
-Protiv rada Nedjeljom
-Protiv raskalašenog reklamiranja
-Protiv raskalašenih filmova, serija, časopisa

07.05.2007., ponedjeljak
Svoje najbolje godine provesti u sanjarenju…

I ovaj put je riječ o mladosti i studiranju…pa bi se prvo osvrnuo na neke komentare od prethodnog posta. Na primjedbu da generaliziram i da trpam sve pod isti koš, odgovaram time da ja ne govorim o pojedincima i njihovim sudbinama, nego o kompletnom sustavu tro, četvero ili petero godišnjeg studija koji se oduži za dodatnih nekoliko godina, govorim o današnjem sustavu studiranja bez jasne svrhovitosti, sa puno pukog teoretiziranja. Osim toga i odnos društva prema studiranju je poprilično generaliziran. Naglašava se samo da je bitno studirati, kao svrha samom sebi, a ne govori se ništa o posljedicama, ne preispituje se način studiranja, kako smanjiti teoriju i povećati praktičnost, kako smanjiti prosječnu duljinu studiranja, jeli moguće studije svesti na jedno-godišnje tečajeve, jeli cijena ovakvog sustava, gdje se mladog čovjeka praktički stavlja izvan stroja na nekoliko godina, ipak malo previsoka, dali se sustav srednjoškolskog obrazovanja može bolje iskoristit za stjecanje konkretnih vještina i znanja,…? Studiranje nije zasebna cjelina za sebe…sve ovo o čemu pričamo na ovoj stranici se prožima…i studiranje je samo još jedan kotačić koji se u ovoj formi kakvoj se provodi, odlično uklapa u sve ostale aspekte našeg konzumerističkog neo-liberalnog društva.

Neki se u komentarima pravdaju da to što oni studiraju, da ih to zanima… e pa super … i mene zanima puno stvari… ali to ne znači da time doprinosim ozdravljenju našeg društva…tj. to ne znači da automatski zato-što-me-nešto-zanima da to postaje i korisno! I naposljetku, to kako će se konkretni student-pojedinac odnosit prema svojem gradivu i dalje ne može promijeniti opipljivu činjenicu da je za to morao dati svoju mladost…na što ću se u ovom postu osvrnuti.

Kažu da je mladost = ludost, jedna je od opće prihvaćenih krilatica rasprostranjena među našim pukom. Dok se slažem da za mlađe od 20 to još može imati smisla, ali oni sa 20+ ipak bi trebali početi zrelije razmišljati. Mislim da čovjek najviše elana ima u svojim ranim 20im godinama, kasnije ili previše zna, ili previše razmišlja ili je previše iskusan…Ljudi su danas iz nekog razlogu u uvjerenju da se mladost može produžiti studiranjem….tvrdim da nije tako…tvrdim da se mladost studiranjem može izgubiti i ovaj post je o tome. Da, studiranjem mladi čovjek svoje najbolje godine – godine kada ima najviše elana, potroši na beskorisnost…tj. studiranje kao što sam objasnio u prošlom postu. Vidite, studiranje mi je također na piku u mojim antiglobalizacijskim razmišljanjima – tvrdim da studiranje u ovom obliku, potiče mladog čovjeka na bijeg iz realnosti u fantaziju – fantaziranju o karijeri «eh, jednog dana kad završim faks», fantaziranju o statusnim simbolima, fantaziranju o ljubavi bez obaveza, fantaziranju o lagodnom životu…Jeli to taj «način razmišljanja» o kojem čitam u komentarima prethodnog posta? Jeli ikakav način razmišljanja može opravdati mladost-provedenu-u-lutanju…?

Pitam vas: dali je dobro da čovjek provede svoje najbolje godine u sanjarenju? Ili je bolje da ju provede u realnosti: naučiti raditi, stvarati svojim rukama, naučiti živjeti u skromnosti, obavezati se za doživotnu ljubav, veseliti se malim stvarima,…i sve to u sadašnjosti u realnosti, sad i ovdje kada je mlad i pun elana. Da ljudi moji, tvrdim vam da je cijeli sistem «nema dobrog posla ako nemaš faks» – «zato odi nekoliko godina studirat» - «tada pak možeš biti menedžer/poslovođa» potaknuo nas mlade na fantaziranje i bježanje od odgovornosti. Nebih htio biti toliko radikalan i reći da studiranje treba potpuno ukinuti, jer vjerujem u bolju organizaciju studija, te vjerujem da u zdravom društvu kakvom težim, studiranje gubi na značaju…o tome će biti malo riječi slijedeći put.
- 19:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #