Antiglobalizamby Vinko K.

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Lipanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Svibanj 2007 (5)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (7)
Siječanj 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Antiglobalistička misao za 21. stoljeće

pišite mi na e-mail pglobalist@gmail.com

Sadržaj / Contents:
Možemo li pobjeći od problema naše države, prijeteći demografski, sociološi i gospodarski problemi mnoge nas navode na želju za bijegom u okrilje Europske unije ili nekom drugom svjetskom savezu. Nade polažemo u njihov sustav upravljanja, da će nas njihovi pametni ljudi izvući iz mulja. Ali što više prolazi vrijeme to više mulja izlazi na vidjelo i iz njihovih redova. Ljudi su naprosto svugdje slični, u Bruxullesu ili u Zagrebu, poslije osvajanja vlasti zaborave na opće dobro i marketinška obećanja koja su izrekli, te tada počnu provoditi svoje sitne političke igre. Dva bitna čimbenika koja mogu izroditi dobru vlast su kućni odgoj i konkurencija. Kućni odgoj, jer se pouke o poštenju i objektivnosti koje roditelji malom djetetu usadi u srce prve prihvate i ostaju u pravilu do kraja života. Što više dobro odgojene djece imamo to imamo više dobro ogdojenih lidera, političara i biraća. Druga stvar, konkurencija među ljudima, među roditeljima, među političarima, među državama daje nam način da se mjerimo i tako uvijek pomalo korigiramo i napredujemo. Ono što doista zabrinjava je da Europska unija obje ove stvari sustavno, namjerno ili nenamjerno zatire. Odgoj djece žele iz kuće prebaciti na sustav, razni obiteljski zakoni Europske unije sustavno žele umanjiti utjecaj roditelja na svoju djecu. Drugu stvar, konkurenciju u politici, Europska unija po svojoj definiciji poništava - jer što je manje samostalnih država koje samostalno razmišljaju i donose samostalno svoje zakone to je manje konkurencije među državama i među političarima; a što je manje konkurencije to je potencijalna samovolja Europskih birokrata iz Bruxullesa veća, a to zabrinjava. Naši djedovi koji su uspjeli ovaj narod sačuvati kroz stoljeća pod okriljem raznih tuđinskih vlada sigruno taj trud nisu radili zato da bi mi danas sve to nabrzinu predali nekoj novoj tuđinskoj vlasti na upravljanje ali ovaj put i u vlasništvo. To je samo maleni djelić razloga zašto sam protiv Hrvatskog ulaska u EU.
Ovdje ćete naći i drugih tekstova o promašajima globalizacije, bilo ekonomske, kulturološke i političke.

Paradoks našeg vremena
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade, no kraće živce, šire putove, no uža gledišta. Trošimo više, no imamo manje, kupujemo više, no uživamo manje.

Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, televiziju gledamo previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti.

Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu.

Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.(...)
--George Carlin


The good society is the society in which a principal goal is the well-being of those worst off.
--John Rawls


---ponešto antiglobalizma na ovim blogovima---
Nova Politika - inicijativa euroskeptičnih blogera
jura sve zna
ramona
rockroll
don blog
francisca
tragicna misao


----zamjećeni blogeri----

angažirani:
don blog
radical element
monsoon
pulicer
zvone radikalni - provokator :)
freedomfighter
Cpt. Insane-o


osobni sa dozom socijalne tematike:
mala sanja
honorina
njofra
pucanj na mjesec
znam da nista ne znam
lost man


sa probranom temom:
ličanka lelana opisuje stare običaje
borgman's cube, sf dnevnik
okeco, slike iz prirode
folklorni blog


nesvrstani:
aaa digresije
run riot
stefica
indian women
nikolina29
manga
majaa
proširene vene
littleone.blog.hr
madeinholland.blog.hr
jocker
atlantida
irida
dvs
(...)

Linkovi

Hrsvijet - portal sa vijestima i euroskeptičnim komentarima

Civitas: razlozi protiv EU

Blog "ekonomskog kolapsa" - fokusiran je na zbivanja u SAD-u


Lisabonskim ugovorom k europskoj diktaturi

--o globalizaciji--
Kratke izjave o globalizacijskim procesima

Sweatshop FAQ

Fashion crimes

demography-matters - utjecaj demografskih kretanja na ekonomiju i gospodarstvo



Neka roditelji biraju!


kupujmo hrvatsko

fora!


kineski biznis

--moji značajniji tekstovi--

Čemu žurba u EU?, pričekajmo!

Europska Unija poništava demokraciju

Medijska manipulacija zbog EU

Kvazi-sloboda u EU

Nekoliko razloga protiv EU

Agresivno nametanje GMO hrane

Protekcionizam na pravi način?

Trajna kriza?

Zašto ekonomisti ne misle zdravim razumom

Standard života je u opadanju unatoč svim "naporima"

Previsoke cijene stanova

Jedna korisna varijanta protekcionizma u EU

Zašto bi bilo bolje da je država vlasnik infrastrukture mobilne komunikacije

Prirodni gospodarski rast ostvaren pomoću prirasta stanovništva

Negativna strana studiranja

Minus na tekućem računu kao instrument orobljavanja

Demografija: u Europi nema života




---HR web--
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Za&Protiv
--Za--
-Za moralni kapitalizam, socijalno osjetljiv
-Za radnička prava, (radno vrijeme, minimalna plaća, godišnji odmori, trudnice)
-Za carine na proizvode iz država u kojima nema radničkih prava
-Za carine proizvodima iz tvornica sa ropskim uvjetima rada
-Za očuvanje nacionalnog identiteta
-Za nacionalnu televiziju kojoj nije imperativ profit

--Protiv--
-Protiv raslojavanja društva na bogate i siromašne
-Protiv ropskih uvjeta rada
-Protiv rada Nedjeljom
-Protiv raskalašenog reklamiranja
-Protiv raskalašenih filmova, serija, časopisa

31.07.2006., ponedjeljak
U Europi nema života

Postoji jedan toliko jak argument protiv europske unije i općenito protiv zapadne civilizacija, pa ipak taj argument niti jednog našeg političara nije naveo na preispitivanje njihovog neshvatljivog entuzijazma u pristupanju europskoj uniji u kojoj nema života. S tolikim ushićenjem govore o svakom uspjehu vezanog za europsku uniju, a najvažnije pitanje pri tome nisu postavili: ima li tamo života?

Kada kažem život, tada mislim doslovno na život. Naime, demografska slika Europe je katastrofalna, na tom kontinentu sve manje mladog radno sposobnog stanovništva treba uzdržavati sve više penzionera. Europa svake godine izgubi 2 milijuna ljudi. Trebala bi godišnje uvoziti barem tri milijuna imigranata koji bi mogli uzdržavati sve mnogobrojnije penzionere. Pitam se samo koliko će imigranti biti voljni raditi za te penzionere koji im nisu u nikakvom srodstvu i koji se u životu nisu odrekli nikakve komocije; jesu li oni zaslužili da se itko brine o njima? (globalenvision.org arconics.com)

Ne kažem da je druga krajnost, kakvu imamo u Africi puno bolja gdje svojoj mnogobrojnoj djeci njihove jadne majke ne mogu ponuditi dovoljno hrane, ali opet, pomiriti se sa time da mi nestajemo i dapače još da budemo i sretni zbog svakog novog koraka kojeg napravimo k civilizaciji koja stari i izumire, zvuči mi u najmanju ruku kao pomirenje s time da nas treba istrijebiti.

Glavni uzrok vidim u globaliziranom i slobodnom tržištu koji pred današnjeg čovjeka radnika stavlja sve veći pritisak i sve veće mogućnosti da profitira više, obrazuje se više, posjeduje više, zadužuje se više, radi više.

No bez obzira na uzroke problema, samo odbacivanje zapadne civilizacije i europske unije mi se čini već dovoljno jakim korakom naprijed, dovoljno jakim riješenjem problema. Mislim, oprostite mi što zvučim tako banalno i radikalno, ali očuvanje života bi valjda trebao biti primarni cilj za što gradimo ovaj svijet.
- 12:08 - Komentari (21) - Isprintaj - #

25.07.2006., utorak
Nedostatak pravih političkih alternativa

Koliko nam je demokracija skromna, više teoretska nego praktična, vidimo i po ponudi političkih stranaka na sceni. Svaka od tih stranaka je opsjednut time koliko je ona lijeva, desna ili centar. Uporno se koriste lijevom-desnom osovinom koja potječe još iz vremena drugog svjetskog rata koji je odavno završio. To je osovina koja je i u teoriji toliko daleko od problema današnjih malih ljudi, a u praksi je još i dalje, jer u praksi su lijeve i desne stranke postale toliko slične jedna drugoj da je teško naći pravu razliku među njima. Doslovno moraju izmišljati međusobne razlike kao pitanje seksualnih manjina, pitanje lakih droga, pitanje vjerskih manjina,... kakve to veze ima sa zadovoljstvom malog čovjeka?

Pravo pitanje je gdje je ona druga osovina na političkoj scena. Ona koja bi se mogla oduprijeti neoliberalizmu i globalizaciji? Dali postoji politička stranka koja se protivi globalizaciji, koja se protivi izrabljivanju jeftine radne snage, koja se protivi preseljenju tvornica u zemlje bez radničkih prava. Stranka koja se zalaže za zakone kojima bi se poduzetnicima pomoglo da njihovo poduzetništvo bude na svačije zadovoljstvo a ne samo na zadovoljstvo nekolicine menedžera i bankara. Gdje su stranke koje se bave bitnim pitanjima po malog čovjeka, dali će se tvornica preselit u inozemstvo ili neće, dali će poduzetniku nametnuti jeftinu konkurenciju iz inozemstva ili će ga zaštiti od toga da tjera svoje radnike na minimalac.

Situacija je takva da političke opcije koja se bavi problemima malog čovjeka nema. Svaka stranka je opsjednuta samo time kako privući veliki kapital, velika ulaganja. Ma oslobodite nas tih velikih ulaganja, dopustite malome čovjeku da radi bez pritiska da se mora natjecati sa jeftinom konkurencijom.

Ne ljudi, ne očekujem da će se pojaviti tako skoro prava alternativa. Pa takvu stranku nema tko ni sponzorirati. Niti jedan «veliki» menedžer neće sebi rezati granu na kojoj sjedi. A inteligentni i sposobni ljudi su previše sebični da bi htjeli sudjelovat u takvoj stranci, jednostavnije je se prikloniti struji kapitala, u kojoj postoji već uhodani sistem za odvraćanje pozornosti ljudima lijevo–desnim baljezganjem, i u pozadini provoditi svoju volju, dajući krupnom kapitalu sve veća prava i slobodu, na štetu radnika i njihovog dostojanstva
- 13:19 - Komentari (17) - Isprintaj - #

05.07.2006., srijeda
Čovjek se pretvara u računalo,

ne govorim ovdje o novom znanstvenom dostignuću spajanja čipa sa ljudskim mozgom, već o jednoj pojavi koja se može zamijetit među sveopćim stanovništvom da ljudi sve više svoje odluke donose na osnovu računice, uglavnom na osnovu financijske računice. U školi nas od malena podučavaju egzaktnim znanostima, kao matematika, fizika, ekonomija, statistika, od malena nas uče racionalno razmišljati. Nekada smo mislili da je upotreba tih znanstvenih disciplina prije svega namijenjena znanosti samoj, za daljnji napredak tehnologije. Ipak racionalno razmišljanje je sve više ulazilo u svakodnevni život. Naš vrijednosni sustav sve je više okrenut brojkama, svakodnevno se zatrpavamo najrazličitijim golim podacima, propitkujemo o njima, razmišljamo o njima, razgovaramo o njima, uspoređujemo ih te cijene, te tarifni modeli, te sniženja, statistike pouzdanosti, brzine, trajanje, količine,...

Sve preciznije mjerne jedinice koje pri tome koristimo, nimalo ne popravljaju situaciju. Jedan starac mi je rekao da su ljudi prije do Beča putovali 4 dana dok danas putuje 4 sata pa ipak zakasne. Prosudite sami na ovome primjeru, koliko mistike i nedorečenosti nosi podatak da putovanje traje 4 dana, a koliko istoga nedostaje u egzaktnom podatku da putovanje traje 4 sata i 30 minuta. Još je gore ako na konkretnom putovanju postanemo i opsjednuti time dali ćemo uspjeti stići za planirana 4 sata i 30 minuta, pa preračunavamo kilometre sa putokaza, brzinu vožnje, potrošnju...glumimo putno računalo.

Nesumnjivo da se određena doza brojki i racionalnog razmišljanja ne može izbjeći, pogotovo u poslu, ali kada nam računice i brojke postane dominantni smjerokazi u našemu životu tada počinjemo nalikovati sve više strojevima, a sve manje ljudima. Što to čovjek dobiva pretvarajući se u računalo, nešto više materijalnog bogatstva? zar je to vrijedno odbacivanja svake romantike i nedorečenosti, svatko neka sam za sebe prosudi.
- 10:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #