< | srpanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
28.07.2009., utorak
|
Što je svrha novog kriznog poreza i što se njime želi postići? Neki će reći krpanje proračunske rupe. To je točno, ali ta rupa se može zakrpati na druge načine, npr. rezanjem plaća državnom sektoru, otpuštanjima, rezanjem mirovina, smanjenjem subvencija državnim gubitašima, rezanjem investicija, itd, itd... Negativna strana takvih rezova jest stvaranje novih socijalnih slučajeva, građani koji su dosada zahvaljujući poslu u državnoj firmi bili srednji sloj, postali bi socijalni slučaj. A nazivni cilj svake moderne demokratske vlasti je da srednji sloj bude ćim imućniji i što mnogobrojniji. Bolnim rezovima u proračunu vlada bi dakle u kratkom roku postigla upravo suprotno: osjetno bi smanjila srednji sloj. Iz toga je razumljivo zašto je svaka moderna vlast, pa tako i naša, sklonija povećanju poreza nego bolnim rezovima. Neki će reći da je dugoročno bolje napraviti bolne rezove sada pa tako osloboditi poreznim obveznicima novce za investicije koje bi dugoročno stvorile radna mjesta i tako bi se ti otpušteni državni namještenici za nekoliko godina mogli zaposlit na tim novootvorenim radnim mjestima. No jeli to baš tako jednostavno? Pogledajmo: globalizacijski procesi i procesi neoliberalnog slobodnog tržišta potkopavaju srednji sloj već desetljećima. Svi će reći da nije ni Njemačka ono što je nekad bila, unatoč tome što su svjetski prvaci u proizvodnji i izvozu! Već godinama pišemo na ovom blogu (još davno prije krize) da se stanovništvo raslojava na bogate i siromašne, da se srednji sloj guši pod valovima globalizacije i slobodnog tržišta (da, i u Njemačkoj). Stvar je u tome da globalizacijski procesi jednostavno nisu sposobni napraviti equilibrijum - raspodjelu između bogatih i siromašnih. Tri su glavna uzroka toga: 1) Strojevi su preuzeli mnoga zanimanja pa zato vlada opći nedostatak posla za prosječnog čovjeka. 2) Preostalim zanimanjima globalizacijski procesi stalno ruše cijenu rada. 3) Stanovništvo stari pa ima manje potrebe za dugotrajnom robom te je tako smanjena potražnja. Iz svega toga je jasno da je vladi skoro jedino preostalo sredstvo za oživljavanje srednjeg sloja povećanje poreza i zapošljavanje u državi izmišljanjem novih funkcija i državnih tijela (za provođenje kojekakvih bezsmislenih propisa). Drugo sredstvo, ali mnogo teže provedivo sa tek dugoročnim efektom bi bile antigloblizacijske mjere (link). Sa stalnim dizanem poreza i nameta postavlja se pitanje koliko daleko država smije ići a da to ne preraste u državni intervencionizam u krajnjem slučaju u socijalizam. Jer sjecate se, socijalizam je također propao, i to zato jer je gušio privatnu inicijativu i svi su čekali da im država sve sredi. Nadam se da se ne vraćamo u to vrijeme. (btw, ja sam skoro već 9 godina zaposlen isključivo u privatnom sektoru) Vratimo se na pitanje iz naslova. Jeli ovaj porez privremen? Pa nemoram valjda crtat... on je tek sramežljivi korak k novoj ekonomskoj realnosti. |
Svi koji su se nadali brzom oporavku, a takvi su i dalje u premoćnoj većini, ostaju lagano bez opravdanja za svoje krive procjene. Prognoza za prognozom poznatih analitičara se pokazuju netočnima i krivima. To je odraz njihove nesposobnosti, mahom su oni ljudi trendova, ne fundamenata, neznaju oni gledati tamo gdje je pravi uzrok problema... uzrok je u radu i proizvodnji: ne može u svijetu svega nekoliko država činiti većinu svjetske proizvdnje roba dok mi ostali prodajemo usluge tj. zjake, a da sve bude u redu. Dok su se neki nadali da će Amerika pokazati znakove oporavka... to se nije dogodilo. Rast nezaposlenosti im je opet porastao. Prošli mjesec je u Americi ostalo još 460000 ljudi bez posla. To bi u Hrvatskim razmjerima bilo kao da ostane 6700 ljudi bez posla u jednom mjesecu: nimalo zanemarivo. Hrvatski BDP je u padu 6.7% i nažalost nema na vidiku baš nikakvog poticija niti izvana niti iznutra koji bi taj trend mogao okrenuti. Nažalost čini se da se prognoze najvećih pesimista ostvaruju. I da je trajna kriza o kojoj smo pisali sve stvarnija. Problem za oparavak je u tome kako zaposliti te silne ljude koji sada ostaju bez posla. Tko njih treba? U tu svrhu, osim o pretekcionizmu kojeg sam zadnji put predlagao, počeo sam razmišljat u novije vrijeme i o drugim "manje" radikalnim ali opet učinkovitim varijantama o ćemu ću još pisati ukoliko ih uspijem malo bolje razraditi... A do tada nadam se da ćemo dobiti sposobnog premijera, koji će znati izvući maksimum iz ovog što trenutno imamo. Od poznatijih lica padaju mi na pamet tri imena. Čehok dokazao se u Varaždinu, Milinović - dokazao na zdravstvu da zna povući i provesti nepopularne mjere kada je to potrebno, i na kraju - Kerum, konkretan, iz business-a, doduše još uvijek relativno nepoznat i neiskusan u politici ali obećava. |