ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA



NEKOLIKO UPUTA
Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;)

Dobrodošli!

PRETRAŽIVANJE BLOGA

INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na
ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM
ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i
SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.

nedjelja, 28.11.2010.

Roditeljsko pismo


Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.



Dragi sine/kćeri

- Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.

- Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

- I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, poslušaj me!
Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije nego što si utonuo u san.

- Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.

- Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.
Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

- Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

- Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

- Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

- I ako ti jednom kažem da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

- Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

- Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratiti ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata / tvoja mama !!!!


Što više bude kružio ovaj mail, više će ljudi razumjeti svoje roditelje i roditelje nekog drugog. Zato ga proslijedi dalje!!!


Život je put kojim treba trčati s prijateljem koji će nam šutnjom, daljinom i sjećanjem dokazati da vrijedimo onoliko koliko znamo VOLJETI.

Čovek sretne puno ljudi u svom životu. Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u njegovom srcu. Ljutnja je tanko povezana s opasnošću.

Ako te je netko jednom iznevjerio, njegova je krivica. Ako te netko više puta iznevjeri, tvoja je krivica.

Bistri ljudi diskutiraju o idejama - prosječni ljudi o onome sto se svakodnevno događa. Neobrazovani ljudi o drugim osobama.

Tko izgubi novac, izgubi puno. Tko izgubi prijatelja, izgubi puno više. Onaj tko izgubi vjeru i nadu, izgubi sve.

Uči se na greškama drugih ljudi. Jer, ti ne živiš dosta dugo da bi ih sve stigao napraviti. Ako dovedeš jos jednog, troje nas je. Mi smo jedna grupa. Mi stvaramo jedan prijateljski krug. Ne postoje ni početak niti kraj. Jučer je prošlost. Sutrašnjica je tajna. Sadašnjost je poklon.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 19:17 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 17.11.2010.

Osjećaji - da li ih prepoznajemo?


Osjećaj ili emocija naziv je za čovjekovu reakciju na neki događaj, povezuju ono što nam je važno sa svijetom ljudi, stvari i događaja. Emocije nadopunjuju nedostatke mišljenja i daju infrastrukturu za društveni život. Emocije koje opažamo i o njima razgovaramo s drugima obično traju vrlo kratko od nekoliko minuta do nekoliko sati, raspoloženja traju satima, danima ili tjednima, a emocionalni poremećaji poput depresije ili anksioznosti traju mjesecima ili godinama.


Emocije u odnosu na događaj

Ukoliko se radi o pozitivnom događaju, emocija je pozitivna, npr:

* nada
* sreća
* zadovoljstvo
* ljubav

no ukoliko je događaj negativan (odnosno ako je percipiran kao negativan), javljaju se negativne emocije:

* ljutnja (srdžba)
* tuga
* zavist
* ljubomora
* mržnja
* strah
* gađenje
* stid

Začuđenost može biti i negativan i pozitivan osjećaj predstavljajući šok, preneraženost, zapanjenost, zadivljenost.

U školi i obitelji se obično uči samo da čovjek treba kontrolirati ponašanje (nemoj vikati, tući se), a obično su iskazivanje i kontrola emocija tragično zapostavljeni, odnosno tretirani na krive načine. Muški spol se uči hrabrosti što je u redu, ali im se zabranjuje iskazivanje osjećaja tuge putem plakanja ("dečki ne plaču"), dok se ženskom spolu zabranjuje iskazivanje osjećaja ljutnje putem vikanja ("curice koje se ljute su ružne"). Rješavanjem takvih zabluda u odgoju bavi se danas mnogo psihologa na Zapadu, one koji su specijalizirali savjetovanje zovemo "psihoterapeutima" (u engleskom slengu - "shrink").


Djelovanje emocija

* Koji organi tijela sudjeluju kod emocija?
Srce, simpatikus, parasimpatikus, nadbubrežne žlijezde, žlijezde slinovnice, bronhioli, jetra, slezena, želudac, bubrezi, mjehur, crijeva.

* Kontrola emocija (kako učimo kontrolirati emocije?)
Najčešće nagrađivanjem i kažnjavanjem, a donekle i objašnjavanjem i uvjeravanjem.

* Koje emocije sadržava materinski motiv?
Ljubav, sreća, radost, strah.

* Kako emocije utječu na motiv?
Emocije su važan motivacijski faktor, često određuju jačinu motivacije. (Npr. patriotizam može nekog motivirati da učini herojsko djelo.)

* Razvoj emocija (kako nastaju ili što utječe na razvoj emocija):
Emocije su rezultat međusobnih utjecaja bioloških karakteristika pojedinaca (uzbudljivosti, reaktivnosti, temperamenta) i njegova socijalnog učenja, te pod snažnim utjecajem kulturalnih ideala. Međukulturalno se razlikuje pridavanje važnosti pojedinim emocijama, nazivima za emocije i situacijama koje izazivaju emocije. Strastvena ljubav je jedna od emocija koja se javlja u mnogim kulturama.

OSJEĆAJI

Temeljni:Ostali:
• Ljubav
• Ljutnja
• Mržnja
• Sreća
• Strah
• Tuga
• Agresija
• Apatija
• Bijes
• Depresivnost
• Dosada
• Entuzijazam
• Euforija
• Frustracija
• Gađenje
• Krivnja
• Ljubomora
• Melankolija
• Nada
• Netrpeljivost
• Panika
• Pohota
• Ponos
• Prihvaćanje
• Prijezir
• Privrženost
• Prkos
• Samilost
• Smirenost
• Sram
• Srdžba
• Sumnja
• Tjeskoba
• Usamljenost
• Zadovoljstvo
• Zahvalnost
• Zaljubljenost
• Zbunjenost
• Zavist
• Žaljenje

Izvor: Wikipedia

O čemu dalje želite čitati?

...

- 14:00 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 12.11.2010.

Tegla umjesto antidepresiva


Vraćah se danas kući a vani... da je hladnije, bila bi mećava. Ovako je samo snažan vjetar koji nosi sve pred sobom. Lišća mi pun auto jer sam nonšalantno spustila prozor da ne moram ciljati pepeljaru dok vozim, frizura... hmm... ono što je ostalo od nje... u stilu stoga sijena, svježe pokošene trave... a od parkirališta do ulaza dijeli me tek desetak koraka.
Zašto to spominjem?
Desetak koraka može biti dovoljno da vam prekroji sudbinu, promijeni način razmišljanja i stavove iz temelja.
Nedaleko od mene s petog kata vjetar je srušio veliku teglu s cvijećem. Srećom, minutu ranije. Shvaćate što želim reći, između redaka. Izbjegla sam, ako ne pogibiju, a onda barem ranjavanje s dugotrajnijim posljedicama - i u trenu kad sam to shvatila - BUM! "Nisam još odgovorila Rebecci, Arduani, Prirodnoj Sili..., nisam jutros poljubila dijete prije škole, nisam starcima kupila rođendanske poklone..."
Ajme!, pa imam još toliko stvari za obaviti a opterećujem se nepotrebnim mislima vezanim uz nešto što je BILO ili NIJE BILO, nečim što je moglo biti ili nije moglo biti... Bilo i prošlo.
Renči, imaš priliku SAD neke stvari nadoknaditi, osjetiti, proživjeti. SAD, ne sutra, ne prekosutra! DANAS!
Uživaj u trenutku, uživaj u žutom lišću koje vjetar kovitla, sjeti se prelijepog današnjeg osvita s četiri mala ovalna oblačića u nizu obasjana suncem, razmišljaj o lijepim stvarima i budi sretna.
Na neke stvari ne možeš utjecati, ne možeš ih promijeniti. Stoga se ne opterećuj njima nego ih prihvati takvim kakve jesu, prilagodi se i budi sretna. Nikad ne znaš kad te iduća tegla može iznenaditi - i pogoditi. A onda će biti kasno, zaista prekasno.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 12:26 - Komentiraj/Vidi komentare (3) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 11.11.2010.

Važnost komunikacije


Dragi D.,

Ne, nisam se zabunila kad sam te oslovila upravo ovako. I nije to iz navike. To je samo zato jer mi zaista jesi drag, sa svim svojim vrlinama i manama. Istina, ponekad me te mane izluđuju ali one su dio tebe i čine te upravo takvim kakav jesi - jedno obično, nesavršeno ljudsko biće od krvi i mesa. Ups! Gle! Baš kao i ja! Obična i nesavršena. I dobro je da ih imaš, te svoje mane! Inače bih se u usporedbi s tobom osjećala jako loše - s obzirom na to da ih ja imam. Osjećala bih se manje vrijednom, posramila bih se pred savršenstvom a možda bih i pomislila da se radi o nekom nadljudskom stvorenju iz druge galaksije... Brrr... sad sam otišla predaleko.

Vrline... vrline su one koje su ljudi poput tebe i mene, obični i nesavršeni, često skloni zanemariti u trenutku kad kod druge strane iskoči jedna jedina mana. Tamna, sitna mrljica na prelijepoj raskošnoj haljini privuče svu našu pozornost i u tom trenu kao da ništa drugo ne postoji i nije postojalo. Je li ikada prekasno priznati sebi tu, tako ljudsku, sklonost da se zagledamo u jednu jedinu tamnu točkicu? Ne, po mom mišljenju nije. Jer sve dok živimo, takvi trenuci će se događati i događali su se, otkad je svijeta i vijeka.

Moja omiljena Facebook aplikacija je Status Shuffle. Ponekad potrošim i po sat vremena čitajući mudre, duhovite, motivirajuće, inspirativne a ponekad i glupe izreke, no svaka od njih ima svoju pozadinu i svoj smisao - i uvijek mi poprave dan.
Tako sam zaglavila i jutros - ne zato što bi mi Facebook trebao popraviti već ionako lijep i sunčan dan već u potrazi za zrncima mudrosti u kojima bih iščitala i sama sebi protumačila događanja u proteklih desetak dana. Neki to rade s tarotom, neki gataju iz taloga kave - a ja - specifikum posebni - čitajući riječi mudrijih od sebe.

Naravno, od trenutnih 170.912 različitih izreka, teško je izdvojiti one NAJ NAJ, ali eto mog izbora "na prvu loptu":

For every action, there is a reaction. So if you don't like my reaction, Stop acting the way you are! When you choose the action, you also choose the consequence.
(Svaka akcija izaziva reakciju. Ukoliko ti se ne sviđa moja reakcija, prestani poduzimati akcije koje ih izazivaju. Kad odabereš kako ćeš prema nekome postupiti, istodobno si odabrao i posljedicu takve odluke / postupka)
Piskarajući ovo prisjetila sam se jedne od pregršt stvari koju sam uz tebe naučila: dobro razmisliti prije nego što nešto kažeš ili učiniš - da ti poslije ne bude žao što si nekoga povrijedio, a naročito ako je to netko do koga ti je stalo.
Pišući jedan od svojih prethodnih postova znala sam da postoji mogućnost da te povrijedim. Riskirala sam jer sam se i sama u tom trenu osjećala povrijeđenom - nisam imala što izgubiti s te točke gledišta i u tom specifičnom trenutku. OK, nije to bilo ni lijepo ni dostojanstveno s moje strane, daleko od toga. No što sam drugo mogla učiniti? Htjela sam razgovarati s tobom, zvala te... no ti si uporno i dosljedno izbjegavao kontakt iz samo tebi znanih razloga. Objasnio si mi naknadno da je to bilo stoga što nikada do sada ništa nisi uspio razriješiti razgovorom - takvo je tvoje životno iskustvo. U redu, nije mi teško prihvatiti takvo objašnjenje jer sam se i sama ponekad suočavala s takvim situacijama: previše predbacivanja, premalo iskrenog slušanja i razumijevanja, guranje problema pod tepih. Zapravo, odrasla sam uz to. Ipak, u međuvremenu sam, stjecajem nekih drugih ružnih životnih okolnosti (i uz pomoć osoba kvalificiranijih po tom pitanju od mene) morala (i željela!) naučiti razgovarati i na taj način konstruktivno rješavati probleme. Oooo da, itekako se isplatilo!
Želim ovdje nadodati još jedno svoje razmišljanje, nevezano uz tebe i mene. Nedostatak kvalitetne komunikacije i "guranje problema pod tepih" nije jednom odveo ljude na pogrešan put: u tuđu postelju, brakorazvodnu parnicu, ratove...

Ipak, čini mi se, možda je to samo moj dojam, da si i ti nešto uz mene naučio. Da nisi, vjerojato se ne bi potrudio pronaći ona muda za koja sam te u ljutnji prozivala da ih nemaš i ne bi si dao truda objasniti mi neke stvari koje su me zbunjivale. Učinila bih suprotno svim svojim uvjerenjima kad ti to ne bih priznala i kad tvoj trud ne bih cijenila. Da, CIJENIM to što si učinio. I da, i ja sam opet nešto naučila - vrijeme je za drugu izreku s Facebook-a ;-)
(Koje li ironije, učiti o životu s Facebook-a... Smiješno a opet istinito.)
Sometimes apologizing doesn't mean you're wrong. It just means that you value your relationship more than your ego!
PRIDE... it may be a 5 letter word, but it can kill a very long word... RELATIONSHIP!
Ponekad isprika ne znači da si u krivu. To znači samo da cijeniš odnos s nekime više nego vlastiti Ego.
PRIDE (prev. 'ponos')... kratka riječ, ali može ubiti puno dužu riječ: RELATIONSHIP (prev. 'odnos')
Ponos... Istodobno korisna i gadna stvar, ovisno o odabiru osobe i trenutka, situacije općenito. Kasnije ću o tome.
I ne, ne ispričavam se radi riječi koje sam napisala u još jednom od svojih nedavnih postova. Ne zato što sam preponosna da se ispričam već zato što su te riječi i dalje TU, isprikom one ne bi nestale niti se izbrisale. One su izrečene u ljutnji, u nemogućnosti ostvarenja kvalitetne komunikacije, u trenutku kada je osjećaj povrijeđenosti prevladao nad ponosom i dostojanstvom. Oboje snosimo odgovornost za nastalu situaciju: TI, koji nisi želio razgovarati i JA, koja sam iznijela "prljavo rublje" u trenutku kada nisam mogla prodrijeti do tebe a bol je bila nepodnošljivo jaka i morala sam je negdje olakšati. Možda sam odabrala pogrešan način, vrijeme, mjesto. OK, jesam, i za to se mogu iskreno ispričati bez da moj Ego ili Ponos budu povrijeđeni, jer to smatram ispravnim.
Najlakši put bio bi jednostavno izbrisati te riječi, ali riječi su nešto čime druge možemo obradovati ili rastužiti i kad su jednom izrečene, teško ih je poslije povući, a često svi to radimo, pod najjeftinijom izlikom: "Nisam tako mislio/-la" ili "Pogrešno si protumačio/-la". Ne, danas biram teži put jer sam uvjerena da je jedini ispravan. Čak i ako se tebi ne dopadne, nije mi to toliko važno jer ovo ne pišem radi tebe. Pišem radi sebe, tako mi je lakše osvijestiti neke stvari, uočiti pogreške i, najvažnije od svega, nešto naučiti i izvući pouku iz vlastitih pogrešaka.

Da, uz tebe rastem. Da, iz ovakvih situacija učim. Da, kroz naše razgovore osvješćujem sebe. Da, pomažeš mi da učim iz vlastitih pogrešaka. Da, uz tebe učim cijeniti i razumjeti ljude oko sebe ALI i sebe samu. Da, često si mi neprocjenjiviji i od MasterCard-a. Voljela bih vjerovati da i ja na tebe djelujem jednako poticajno.
I, da, ponekad sam tvrdoglavija od bika, lajavija od pseta, razmaženija od djeteta i zahtjevnija od nekog starog gunđala. Da, to sam ja. I to su moje mane. Ponekad ih uspijem držati pod kontrolom, ponekad ne, ovisno o situaciji. Eh, da, još jedna od mana mi je zaboravljivost. Zato uvijek imam neki P.S., P.P.S., PMS... But that's me. :-)

Kažeš da sam stoički podnijela više udaraca nego Vitalij Kličko... Pa i on se valjda ponekad mora obraniti nokautom - da bi ostao na nogama? :-)

I da dovršim (osim budućih 175 P.S.-ova koji su neminovni, na to si se već, vjerujem, navikao :-)) još jedna izreka koja mi se svidjela i koju bih voljela podijeliti s tobom:
The past is like using your rear - view mirror in the car, its good to glance back and know whats there, but stare too long and you'll miss what's in front of you.
Prošlost je kao korištenje retrovizora u autu, dobro je baciti pogled i znati što je iza tebe, ali ako budeš gledao predugo, nećeš vidjeti što se nalazi ispred tebe.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 09:02 - Komentiraj/Vidi komentare (3) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

ponedjeljak, 08.11.2010.

Pismo D.


D.,
Oprosti, ali ne mogu dozvoliti da mi na dusu tovaris "psihicko silovanje" a da ne odgovorim na to, pa makar mi i zamjerio sto ne postujem tvoju zelju. Na kraju krajeva, koliko puta si ti osluhnuo moju zelju, moju molbu? "D., molim te, nemoj..., nisam ti ja kriva..." Nisi me cuo (ili nisi zelio cuti). Sto god se u 40 godina tvog zivota dogadjalo ili dogodilo, lomilo se na meni.

Boli i mene, slomljena sam, sasvim. Ne mogu razmisljati, ne mogu spavati, ne mogu jesti, ne mogu disati koliko me boli. I moj danasnji dan je pakao na zemlji. Slomila sam se pod tvojim iskaljivanjima i nezasluzenim grubostima, nisam si mogla drugacije ublaziti bol nego da ti otvoreno kazem sto me muci. Nista nisam trazila osim da prestanes s iskaljivanjima na meni. Niti mrvice vise. Niti ljubav niti vezu, niti paznju niti brigu, nista. Cak ni prijateljstvo nisam trazila, makar mi ga se jako tesko odreci jer smo, kako si rekao, izuzetno kompatibilni. Zao mi je ako si to dozivio kao "silovanje". Osjecam se jednako kao i ti, i tupo, i bez veze, i mrtvo i "sasjeceno". Znaci li to da sam "silovala" i sebe, ako sam se usprotivila tvom "nasilju" nada mnom?

Bio si covjek za kojeg sam bila spremna odreci se svega, staviti ruku u vatru, dati krv, srce, bubreg, stavila sam te ispred svega, ispred svih svojih zelja, ispred svih svojih potreba, ispred svih drugih ljudi, bio si mi vazniji i od mene same, voljela sam te vise nego sebe. I jos uvijek je tako.
Ipak, tvoju zelju da sacuvas svoju slobodu svakako cu ispostovati. Ne zelim ti stajati na putu. Moje zelje i potrebe su i dalje samo moje zelje i potrebe i nitko ih, pa ni ti, nije duzan ispuniti. Ipak, tu su i dio su mene, koliko god velike ili male bile.

To sto te boli znaci samo da si ziv i da IMAS emocije. A boli te ona jedna POTISNUTA emocija koja se bori da izadje van i izmakne ti kontroli - i tu nastupa tvoj zestoki obrambeni mehanizam.
Tvoja svijest, potpomognuta losim iskustvima, potisnula je tu emociju duboko u tamu tvoje duse jer te puno puta u zivotu "kostala" - i to ti je dodatno stvorilo strah od te iste emocije. Strah da ne budes ranjen. Kad god si ju nekome pokazao - opekao si se. Izuzetak su bile zivotinje, za koje si znao da ti ne mogu ozbiljnije nauditi.
I upravo zato me "mlatis" (obrambeni mehanizam!), kako bi ugusio tu svoju emociju prema meni. Vjerujes da, ako me otjeras dovoljno daleko, da ce te manje boljeti i da ces biti sigurniji u "starom" okruzenju na koje si navikao - iako je prepuno ruznih emocija i frustracija, ipak se u njemu osjecas sigurnim i jer ga poznajes. A ja te pak dovoljno dobro poznajem da bih prepoznala sto radis, i upravo zato sam ti toliko i prastala. Vjerujem da te i to plasi i stoga me dozivljavas kao "psihicku silovateljicu". Ne zamjeram ti, nimalo, shvacam tvoj strah.
Sjeti se, da li te je ista boljelo kad si mi opusteno kao macic drijemao na grudima ili u krilu, umotan u tople dekice?
U tim trenucima osjecao si se opusteno, ugodno, toplo, sigurno. Osjecao si se voljeno i prihvaceno.
Sad, kad ti se (nesvjesno) ucinilo da gubis kontrolu nad tom emocijom, da je postala jaca, da ti je pocela izmicati kontroli i da bi ti pustanje te emocije "van" moglo ugroziti tvoju uhodanu UMJETNU sigurnost, blokiras je - i TO je ono sto te boli, i psihicki i fizicki - potiskivanje emocije i strah od nje.

Znas li koja je to emocija? Sigurna sam da znas. Kao sto znas i da te plasi.
Usudjujes li se osjetiti je? Pustiti je van? Priznati je sam sebi? Pa da konacno prestane boljeti...
I ne brini, nece ti ta emocija oduzeti osjecaj slobode, upravo suprotno - tek tada ces osjetiti sto je to zapravo sloboda i koliko duboko i nesputano mozes udahnuti svjezinu suncanog jutra i osjetiti se ispunjenim - a istodobno slobodnim.

Ne boj se.

ZG, 07.11.2010.

O čemu dalje želite čitati?

...

- 22:37 - Komentiraj/Vidi komentare (2) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

petak, 05.11.2010.

Strah od bliskosti (3)


Slušanje - put do povjerenja

Sjetite se neke vama važne osobe, koju cijenite iako ne spada u vaš prvi krug. Neka to bude neki vama važan stranac. A onda se upitajte kako SLUŠATE takve važne strance kad vam govore. Vjerujem pažljivo, koncentrirano, strpljivo, prisutno, ne prekidamo ih, ne ulijećemo u rečenice, ne završavamo njihove rečenice, ne skačemo s teme na temu. A kad su u pitanju naši najbliži? Očekujemo bliskost, ali zato što su naši najbliži i neće nam zamjeriti, dopustimo si ono što si s važnim strancima ne bismo. A tko više od naših najbližih zaslužuje pažnju, prisutnost, strpljenje?

Kako znate da vas netko stvarno sluša? Daje vam znakove svoje prisutnosti, izražava čuđenje ili zanimanje, smije se ili kima glavom, ali dopušta da svoju misao do kraja oblikujete. Kako se osjećate kad vas netko pažljivo sluša? Kao da iz kaosa misli i osjećaja stvaramo određene strukture. I zato je potrebno uložiti energiju i vježbati slušanje.

U mnogim napetim i konfliktnim situacijama osoba koju iskreno slušate sama i ukaže na problem, i elaborira ga, iznađe rješenje. Samo ako joj to pažljivim slušanjem dopustite, sve će sama učiniti. Žene su puno više od muškaraca sklone prepričavanjem razriješiti svoju napetost. I zato pružimo svojim najbližim ono što im stvarno treba: SASLUŠAJMO ih s iskrenim zanimanjem, bez prekidanja. Tako razvijamo POVJERENJE.


Koliko se stvarno razumijemo

No, pažljivo slušati još ne znači i RAZUMJETI. Kad su nama važni stranci u pitanju, imamo potrebu provjeriti jesmo li ih dobro razumjeli. Kako to radimo? Najčešće parafraziramo ono što su nam rekli. Kažemo: “Ako sam dobro razumio” ... i ponovimo osnovne informacije. Sugovornik će ih tada potvrditi, možda dopuniti ili demantirati, ali ćemo pouzdano znati da li smo se razumjeli. Ili pitamo ono što nam nije jasno.

A kad su naši najbliži u pitanju, pretpostavljamo da znamo što misle i osjećaju jer ih “dobro poznajemo”. E to dobro “poznavanje” velika je zamka. Vidjeli smo da ni sami sebe baš tako dobro ne poznajemo. Reći za nekog da ga “dobro poznajemo” znači konzervirati čovjeka i ne dopustiti mu promjenu.

Uvijek se sjetim jedne priče: sreli se dvojica školskih kolega i raspituju se za ostale iz razreda. I za jednog se jedan od njih sjetio da je postao guverner banke, a drugi s nevjericom izusti: “Ma daj, pa on je imao kolac iz razlomaka”. U mnogim odraslim ljudima mi danas vidimo klince koje smo nekad poznavali ili osobe od prije deset ili pet godina. To nije realno.
Osim toga, naša pažnja neprestano skače s predmeta na predmet. možda će nas jedna sugovornikova riječ asocirati na nešto posve drugo, možda će nam pažnju odvući neki vanjski podražaj ili osobna emocija. Tada više nećemo primati informacije iako ćemo fizički biti uz sugovornika. A onda nastupa naš um. Podatke koji mu nedostaju on će izvući iz arhive. Premostit će rupe u percepciji ranijim znanjima i iskustvima. Rekonstruirat će cjelinu.

Mi najčešće nismo svjesni da je ono što smo doživjeli mješavina stvarnih opažaja i naših pretpostavki. To se događa svakome od nas. Kada to znamo, teško ćemo staviti ruku u vatru i tvrditi da smo sve informacije precizno percipirali. Ako tome dodamo još i slabosti samih osjetila, naš slab vid, loš sluh, otupjela osjetila, tko može tvrditi da je nešto bilo baš tako kako se nama učinilo? Zato na sudu različiti svjedoci različito opisuju isti događaj.

Zapamtimo, naši doživljaji posve su SUBJEKTIVNI. Umjesto da trošimo vrijeme u dokazivanju tko je što točno čuo i vidio, dopustimo da su moguće razlike i da je naš doživljaj samo jedan od mogućih.

A kad bismo i posve točno percipirali, svi primljeni podaci prolaze kroz osobne, vrlo specifične filtre vjerovanja, očekivanja, znanja, predrasuda, strahova, htijenja. U skladu s njima DEŠIFRIRAMO primljene poruke. Ono što ne prepoznamo, često ćemo posve propustiti ili proglasiti nevažnim, čak i glupim. Ono što se uklapa u našu sliku o nama samima, drugima i svijetu, podcrtat ćemo, markirati i istaknuti. To će biti naša SUBJEKTIVNA ISTINA.

Nekad to što smo mi razumjeli, nakon svih naših obrada, nije ni na tragu onog što je sugovornik htio reći.
Kada su naši najbliži u pitanju, puno ćemo češće bez provjere proglasiti svoju istinu apsolutnom. Umjesto da parafraziranjem provjerimo jesmo li dobro razumjeli, mi puno češće uvjeravamo svog sugovornika da je mislio baš ono što smo mi iskonstruirali. Npr. čovjek kaže: “Umoran sam, želim se malo odmoriti”, a mi čujemo: “Ne želi biti sa mnom!” ili “Ne želi učiniti nešto za mene!” Ili sugovornik kaže:”Nisam raspoložen”, a mi čujemo:”Ljuti se na mene!”.
RAZUMJEVANJE je siguran korak prema bliskosti. Osigurat ćemo ga ako pažljivo slušamo svog sugovornika i provjeravamo da li smo njegovu poruku točno dešifrirali.

Načini na koje reagiramo

Sada dolazimo do razmjene poruka. Jedan te isti sadržaj možemo izraziti na mnogo različitih načina. Čak i “Dobar dan!” može zvučati sasvim različito ako ga izgovorimo grubo ili nježno, kao učitelj ili brižna teta, kao veselo dijete ili mali buntovnik, kao šalterski radnik ili prestrašeno dijete. Svaka će poruka imati drugo značenje iako je izgovoren isti tekst.
Nekad pak govorimo dvosmisleno. Ako rugajući se kažemo:”Al' si pametan!”, način na koji smo to rekli potpuno će poništiti sadržaj riječi. Dakle, način na koji nešto kažemo pretvorit će našu poruku u poziv na bliskost ili poziv na nekonstruktivnost.

Ako nama važan stranac radi nešto što po nama nije u redu, npr. zaboravi dio važnog dogovora, kako ćemo reagirati? Provjeriti ćemo zašto je to tako, podsjetiti ga i obrazložiti zašto ga podsjećamo. A ako to učine naši najbliži? Reagirat ćemo na prvu loptu. Nekad ćemo optužiti prije provjere, nekad kritizirati, nekad generalizirati. Rečenicu: “Pa ti uvijek nešto zabrljaš!” nikad nećemo reći važnom strancu, no nekom svom bliskom hoćemo.
Zašto ljudi kritiziraju svoje najbliže iako ih vole? Vjeruju da će oni tako postati još bolji, da će im ukazivanjem na pogreške osvijestiti mogućnost promjene.
A kako vi reagirate kad vas kritiziraju?
Ako se bojite osobe koja kritizira, povući ćete se i paziti da isto ne ponovite, ne zato što to želite i prihvaćate da je promjena nešto dobro, već da izbjegnete kaznu.
Ako pak nema straha, pokušat ćemo obraniti svoju poziciju iako baš i nismo sigurni da je ispravna. Braneći je, uvjerit ćemo u nju i sami sebe. Tako kritiziranje prije konzervira početno stanje nego što ga mijenja na bolje.

Ako važan stranac učini nešto dobro i lijepo, izrazit ćemo svoje divljenje komplimentom koji ima mjeru i koji je realan. Kad su pak u pitanju naši najbliži, znamo se prenemagati, davati grandiozne pohvale koje više nemaju nikakvog smisla. Npr.: “Nitko ne zna ili ne može bolje od tebe!” Često izmišljamo i nevjerojatna pokrića za ono što učine naši najbliži. Tada postajemo nekonstruktivni iako želimo biti podrška. A iskrena podrška i njegovanje su puno više u bodrenju i hrabrenju ljudi da nauče sami činiti potrebno i brinuti o sebi nego u tome da činimo za njih.
Kako vi reagirate kad vas netko prezaštićuje kao da ste beba, provjerava jeste li se toplo obukli, jeste li jeli ili vam govori što trebate učiniti? To u nama izazove prepuštanje u kojem prestajemo misliti ili bunt kojim želimo pokazati da nismo maloumni. Buntovno ponašanje obično ne pokazujemo pred važnim strancima. Prije ćemo se ohladiti, promisliti i odabrati neku konstruktivniju varijantu. No, pred najbližima će nam izletjeti: ”Što te briga! Ne zanima me! To je tvoj problem!” i slične rafalne paljbe. A kad nama netko odbrusi, kako reagiramo? Obično vratimo lopticu i eto svađe. Tako sigurno nećemo razriješiti ni jedan konflikt.

Izvor: Vesna Špalj, prof. - Narodni zdravstveni list

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:39 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

četvrtak, 04.11.2010.

Strah od bliskosti (2)


Predrasude o bliskosti

Neki se ljudi izuzetno boje BLISKOSTI. Taj strah počiva na VJEROVANJIMA koja su formirali prema osobnom iskustvu, registriranim primjerima iz okoline i direktnim porukama svojih autoriteta. Iako ih usvojena vjerovanja limitiraju, najčešće ih ne žele ponovo testirati, već traže potvrde za njihovo održavanje.

Za neke je bliskost siguran način da nam drugi ugroze slobodu i osobni intimni svijet. Tako obično misle oni odrasli uz kontrolore, koji njima ili drugim članovima obitelji nisu ostavljali njihov, osobni prostor, koji su sve morali znati i koji su se miješali i u njihove najintimnije sfere življenja. Izbjegavanje bliskosti način je kako se štite od sličnog iskustva.
Drugi u bliskosti vide put prema osjetljivosti i ranjivosti. Kažu da bi postali nedovoljno jaki za surovost života kad bi si dopustili bliskost i suosjećanje. I tako sami sebe izoliraju od njegove nježnije strane.
Neki bliskost smatraju čistim gubitkom vremena. Toliko toga treba smisliti, ostvariti konkretne ciljeve, zaraditi, imati, pokazati, postići slavu, moć, prestići druge. Bliskost je potpuno izvan tog filma.
Bliskost minira omiljenu životnu priču i onima koji se stalno moraju mučiti i žrtvovati zbog nečega. Ona isključuje potrebu za žrtvovanjem jer traži poštivanje i vlastitih i tuđih granica.
Bliskost ne odgovara niti dežurnim progoniteljima. Ona potiče na razumijevanje i prevladavanje problema, a progonitelji cijeli život traže tuđe greške i trijumfiraju nad njima.
Pa čak ni veliki spasioci ne ljube bliskost. Bliskost nas potiče da razvijemo osobne resurse i sami preuzmemo odgovornost za svoj život, pa nam "štake" u obliku raznih spasilaca više nisu potrebne. I zato je ni oni ne vole.
Niti ubrzanima bliskost nije primamljiva. Za nju je potreban unutarnji mir, predanost, strpljivost. Kroz bliskost se može doći do svojih potisnutih svjetova i boli, a to im nije ni najmanje zanimljivo.
I tako različita vjerovanja formiraju različite modele i tipove obrane od bliskosti. Čini nam se da nas štite od mogućih ozljeda, a zapravo nas štite od kontakta sa samim sobom i od kvalitetnih ljudskih odnosa.
Drugu grupu čine ljudi koji nisu osjetili što znači biti prihvaćen, poštivan, voljen, podržan, iskren i autentičan. Oni nisu imali model bliskih odnosa, pa sposobnost otvaranja i iskrene razmjene misli i osjećaja naprosto nisu razvili. Djeca koja u najranijoj dobi nisu bila željena i bezuvjetno prihvaćena, teško mogu povjerovati da su moguće otvoreni odnosi jer ih duboko usađeni strah od odbacivanja i napuštanja neprestano tjera na razne obrane.

Problemi nastaju i ako su kao djeca bili prezaštićivani i kontrolirani na način da su im autoriteti neprestano govorili što i kako trebaju misliti i osjećati. Kao odrasli, oni ni sami nisu sigurni što zapravo misle i osjećaju. I dalje nastavljaju kao papagaji ponavljati tuđe zaključke i slijediti tuđe procjene. No, kad upoznaju osobu koja se usudi biti autentična, oni kroz njena ponašanja dobivaju dozvolu i poticaj da i sami pokušaju. U prvo će vrijeme nagađati kakvo je nešto za njih, provjeravati i otkrivati, dok ne formiraju osobne kriterije i pronađu put do svojih emocija i želja.

Znati što o nečemu mislimo i osjećamo pretpostavka je razmjene poruka o svom svijetu. Kako je nešto za nas, ne mogu nam reći drugi. Ipak, mnogi ljudi nisu smjeli izražavati neke emocije ili ih čak nisu smjeli ni osjećati, pa ih danas ne mogu prepoznati u svom repertoaru. Djevojčice kojima su govorili da je ružno ako se ljuti, ili dječaci kojima su se rugali ako bi se nečeg uplašili ili bili tužni, mogu transformirati svoje stvarne osjećaje u neke dopuštenije. Tako će, umjesto da se ljute, djevojčice češće biti tužne, a dječaci će svoje tuge i strahove pretvarati u ljutnju.

Emocije koje nismo smjeli izražavati, mogli smo i zatomiti ili potisnuti u sebe do te mjere da ih kroz neko vrijeme više nećemo biti svjesni. Skupljat ćemo ih i kada nam se, kako kažu ljudi, "prelije čaša", prasnut ćemo i izraziti potisnutu emociju u posve neočekivanom intenzitetu.
Zato što nismo iskreni sa samima sobom, ponekad nećemo primijetiti da emocionalno nabijeno reagiramo prema ljudima koji s našim emocijama nemaju nikakve veze. Npr. razljutimo se na šefa, a izgalamimo se na dijete jer ga nismo dobro razumjeli.
Ako nismo u kontaktu sa svojim mislima, događat će nam se da iznuđujemo potvrde svojih vjerovanja, bez prave svijesti o tome. To radimo kroz tzv. "psihološke igre". Netko se, na primjer, požali, a mi se odmah "upecamo" i počnemo nuditi rješenja kao da je taj drugi nesposoban brinuti o sebi. Kad mu ponudimo i petu, šestu varijantu, a on i opet nađe razlog da je odbaci, obično prasnemo i kažemo osobi ono što u dubini duše stvarno mislimo o njoj, iako joj to bez ljutnje nikad ne bismo rekli ili toga i nismo bili svjesni. To bude: "Pa ti si stvarno kompliciran, teška osoba i sl.", a druga osoba britko odgovori: "Ne, nego mi ti nisi sposoban pomoći!" i otkrije da zapravo uopće ne cijeni svog spasioca. Tako se igramo sami sa sobom i drugim ljudima samo zato što nismo iskreni sami prema sebi i zapravo ne znamo što o nečemu mislimo i osjećamo.

Uz ljude koji se boje bliskosti i sami ne poznaju svoje misli i osjećaje, postoje i oni koji odlaze u drugu krajnost. Ta je: htjeti biti blizak sa svakim i pod svaku cijenu. Jedva da poznaju čovjeka, a već mu pričaju o svom šefu, ljubavnim jadima i operaciji žučnih kamenaca, očekujući da će im sugovornik uzvratiti istom prisnošću. A sugovornici se obično čudom čude i ne pada im na pamet da podijele išta više od priče o vremenu.
Zamka je bliskosti i dijeliti s bliskom osobom baš sve. Što na umu, to na drumu. Ili pak svaku rečenicu ili reakciju produbljavati i secirati da bi otkrili što se to krije iza nje, što je sugovornik zapravo na tren osjetio i kakvu je to primisao imao. Takva kvazi-bliskost iscrpljujuća je i pogubna po odnos. Kao što svoje vrijeme ne treba apsolutno dijeliti s bliskim osobama, tako će uvijek postojati i dijelovi našeg intimnog svijeta u koje ćemo samo mi imati pristup.
Bliskost ne podnosi ni neprestano slaganje i bezinicijativnost, pretjeranu adaptaciju na tuđe zahtjeve, opravdanje i povlačenje. Poslušnost bez osobnog stava upravo je iritantna.
Umjesto kritiziranja, prezaštićivanja, buntovnog ponašanja i pretjerane poslušnosti, možemo iskazati realnu kritiku i podršku, izraziti svoje emocije bez okrivljavanja drugih za naše doživljaje i razmijeniti informacije a da ih na miješamo s emocijama i procjenama. Takvi konstruktivni oblici razmjene postupno će istisnuti potrebu za “psihološkim igrama” i manipulacijom. Učinit će naše odnose bližima, otvoriti nas pred dragim osobama i otkriti puninu međuljudskih odnosa.
Naravno, sve navedeno moguće je naučiti i u odrasloj dobi. Ako do sada nismo imali priliku spontano upiti ili razviti te repertoare ponašanja, još nije kasno uložiti energiju. Za učenje i promjenu ponašanja posebno smo spremni i motivirani kad volimo i kad nam je stalo do kvalitete odnosa s voljenom osobom. No, ako nije tako, naši će nas skriveni motivi hendikepirati na svakom koraku. Zato je nužno najprije sebe iskreno zapitati: “Da li mi je do onih koje sam proglasio najbližima stvarno stalo?” Ako nije, bliskost ćemo nesvjesno izbjegavati kao i svi oni koji je se boje zbog svojih vjerovanja.
Dakle, prvi je korak prema bliskosti s drugima bliskost sa samim sobom. Kako je postići, kako otkriti što zapravo osjećamo i koja su vjerovanja ili razmišljanja u podlozi naših postupaka?... Jedan je od načina popričati s osobom kojoj je to posao, koja zna procesirati i koja će nas voditi kroz osobnu šumu misli i osjećaja. No, ako je nema pri ruci, postoji nešto što možemo sami za sebe učiniti - PISATI. Doslovno treba uzeti papir i olovku, postavljati samima sebi pitanja i pisati odgovore. Dok pišemo, uzao u našoj glavi i duši pomalo će se razvezivati i povesti nas prema početku. Često ćemo sami sebe iznenaditi onim što otkrijemo. Tada ćemo imati materijala za iskrenu razmjenu.
Izvor: Vesna Špalj, prof. - Narodni zdravstveni list / Grombol.com - Branka Jakelić

O čemu dalje želite čitati?

...

- 23:00 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

srijeda, 03.11.2010.

Strah od bliskosti (1)


Pod najbližima ne mislimo na one fizički bliske osobe, koje igrom slučaja ili lošeg odabira dijele naš ured, žive vrata do vrata ili smo s njima u krvnom srodstvu, a ne znače nam previše. Najbliži su oni s kojima smo izgradili posebne emocionalne relacije, koji su nam prirasli srcu i smatramo ih nekako svojima. Za njih često kažemo: "MOJ ...". Važni su nam. Prema njima primjenjujemo drugačija mjerila nego prema ostalima. Po tome se i razlikuju od njih.

Uz svoje najbliže opustimo se, znamo da će nas voljeti i kad malo pretjeramo, i kad malo podbacimo, pa si dopustimo više nego što bismo si dopustili u komunikaciji s nekim nama važnim strancem. Nekad se bojimo da za njih nismo dovoljno dobri, pa izigravamo ono što bismo željeli biti. Nekad smatramo da se ponašaju ispod svojih mogućnosti, pa ih tjeramo da se mijenjaju, da budu bolji po našim kriterijima. Važno nam je kako nas reprezentiraju pred drugima, pa ih dovodimo u red ne samo zbog njih, nego i zbog sebe. Nekad smo bolećivi prema njima, pretolerantni, pretjerujemo s neprimjerenim pažnjama. Nekad smo jako strogi da se ne pokvare. Nekad pristajemo na previše toga, samo da nas ne ostave.
Upravo zato što prema njima imamo posebne kriterije, želje i očekivanja, ne uspijevamo biti posve iskreni i realni. Iskreni smo kad im kažemo ono što stvarno mislimo i osjećamo, a realni smo kad se naše poruke temelje na provjerenim činjenicama, a ne na pretpostavkama i predrasudama.
Kad smo istinski bliski s nekim, možemo se otvoriti, stvarno reći što mislimo i osjećamo, bez straha da će zbog toga naš sugovornik o nama pomisliti nešto ružno, da nas neće razumjeti, da će nas sasjeći svojim komentarom ili osramotiti pred drugima. U bliskosti smijemo i želimo biti iskreni i realni, jer teatar i prenavljanja nisu potrebni.

Pod BLISKOŠĆU, dakle, podrazumijevamo sposobnost otvaranja i iskrenog razmjenjivanja svojih misli i osjećaja s odabranim osobama. U toj razmjeni nemamo potrebu koristiti strategije obrane, izbjegavanja, obmane i manipulacije, pa zbog toga BLISKOST smatramo najkvalitetnijim oblikom komunikacije.
No, bliskost evocira vrlo rane strahove od napuštanja i na površinu donosi tajno skovane obrambene strategije koje su možda funkcionirale dok smo bili mali, ali sada im nema mjesta. Kako se nesvjesno zaljubljujemo u ljude koji nas podsjećaju na naše roditelje (bilo da su im nalik ili pak naizgled potpuno suprotni njima), i interakcija s njima u nama provocira isti set misli, uvjerenja, osjećaja i ponašanja kao onda. U konfliktu između urođene čežnje za bliskošću i istovremenog straha od nje, vrtimo se u začaranom krugu.

Bliskost je vrlo osjetljiva tema i ne podrazumijeva samo povezanost među partnerima već i sposobnost međusobnog uvažavanja i tolerancije. U idealnom slučaju, u bliskom odnosu svaki od partnera slobodan je živjeti sebe i istovremeno biti emotivno povezan sa svim aspektima drugoga bez potrebe da ga mijenja i kontrolira. To je moguće jedino kada su osobe zrele ne samo fizički i socijalno već i emotivno i duhovno. Doista zrele osobe ne osuđuju ni sebe ni druge već iz grešaka uče, mijenjaju se i rastu. U tom smislu i destruktivne obrasce i konflikte, koji iz njih proizlaze, oni doživljavaju kao priliku za iscjeljivanje vlastitih unutarnjih konflikata te bolje razumijevanje partnera i njegova unutarnjeg svijeta. Nezrele osobe na svijet gledaju crno ili bijelo a svoje unutarnje konflikte prenose na vanjski svijet, pri čemu je u pravilu kriv i odgovoran onaj drugi dok će za sebe uvijek naći opravdanje, i ne pomišljajući da se upitaju čime su oni pridonijeli konfliktnoj situaciji i koje su ih nerazriješeni unutarnji konflikti doveli do toga.

Tipično razračunavanje među takvim ljudima obično je praćen tvrdnjama poput „JA uvijek/nikad... TI uvijek/nikad“. Upravo riječi 'uvijek', 'nikad', 'sve', 'ništa' i sl. govore da u tom trenutku iz njih progovara malo ranjeno dijete. Kada destruktivna igra eskalira i ugrozi osjećaj bliskosti, aktiviraju se najdublji strahovi od napuštanja i odvajanja. U tom trenutku će jedan partner pokušati ponovno pokrenuti proces približavanja i to će ići sve dok opet ne dospiju do granice straha i ne pokrenu se obrasci obrane od bliskosti. I tako redom.

Postoji nekoliko osnovnih obrazaca komunikacije među ljudima koji su jedno drugom postali „osoba A“, tj. važniji od svih drugih. To vrijedi i za homoseksualne i za heteroseksualne parove, oženjene i neoženjene; poput unaprijed dogovorenih koraka u nekom plesu, ti obrasci se koriste kako bi se održala sigurna zona, ravnoteža između intimnosti i odvojenosti, koju ne znamo postići na zdraviji način.

Osnovni obrasci igara među parterima su:

1. konflikt,
2. distanca,
3. žudnja za bliskošću – izbjegavanje bliskosti,
4. ja sve znam i mogu – ja ne znam i ne mogu,
5. dobar/loš je netko treći.

Kako se ljudi i njihova ponašanja ne mogu svrstati u ladice, obično se u svakom odnosu susreću i smjenjuju razne kombinacije igara; poanta je u tome da se njima na nezdrav način pokušava održati ravnoteža između potrebe za bliskošću i bijega od nje. Igre među partnerima su poput plesa a koraci plesača međusobno su savršeno usklađeni.

1.
U igri KONFLIKTA strah od međusobne bliskosti i distance regulira se prijekorima i napadanjem. Obično je riječ o ljudima čije je samopoštovanje u djetinjstvu bilo grubo povređivano. Kad im se učini da ih netko ne razumije ili čak kritizira, reagiraju vrlo burno. Kritika ili nedostatak empatije u njima budi potisnutu negativnu sliku o sebi, osjećaj manje vrijednosti, osjećaj da ih se ne vidi, ne prihvaća, ne voli; zbog svega toga se srame i osjećaju vrlo nesigurno te reagiraju bijesom povezanim s neprijateljstvom i željom za osvetom, kako bi ponovno uspostavili osjećaj ravnoteže i kontrole nad situacijom. Ako te loše crte karaktera nisu sposobni vidjeti kod sebe, projiciraju ih na partnera kojega tada doživljavaju odbacujućim, grubim, kritizerskim, groznim i apsolutno lošim a sebe njegovom nevinom žrtvom.
2.
Pri igri DISTANCE strah od bliskosti pokušava se ublažiti izbjegavanjem i isključivanjem druge osobe. Ljudi koji ga plešu nemaju jasan osjećaj granica između sebe i drugih. Nesposobni prepustiti se partneru iz straha da bi ih on mogao zagušiti, stalno se drže na nekom odstojanju; za njih je to jedini način da razluče sebe od drugih. Takve osobe izbjegavaju ne samo bliskost već i konflikt jer im konflikt ugrožava i osobnu sigurnost i sigurnost u odnosu. Njihov obrambeni mehanizam je povlačenje. Kad se osjete ugroženo, oni partnera vide kao totalnog negativca koji ih zanemaruje, smeta i/ili iskorištava ili ga pak štite od svoga gnjeva bojeći se da time ne povrijede/unište i njega i sebe.
3.
U sljedećoj priči susrest će se ljudi čiji se unutarnji konflikt kreće između povezanosti i odvojenosti/neovisnosti. U partnerskoj igri taj konflikt se „rješava“ tako da jedan preuzima ulogu emotivca koji ŽUDI ZA BLISKOŠĆU, a drugi OD BLISKOSTI BJEŽI racionaliziranjem, intelektualiziranjem i raznim drugim „opravdanjima“. Dok se „gonič“ boji samoće i prenaglašava potrebu za povezanošću, negirajući svoju potrebu za neovisnošću, njegov partner se boji povezanosti i nastoji se čvrsto držati svoje „slobode“.
4.
U nekim vezama jedan od partnera pretjerano je odgovoran i uvijek „na visini zadatka“ dok drugi jedva funkcionira. Dok prvi NEGIRA SVOJU SLABOST, strah i potrebu za nježnošću i toplinom, drugi ODBIJA PREUZETI ODGOVORNOST jer se ne osjeća dovoljno sposobnim odgovoriti životnim zadacima. Ni jedan ni drugi nisu svjesni toga da svatko od nas u sebi posjeduje i slabost i snagu, da je svatko od nas sposoban brinuti se o sebi, ali mu je potrebna i briga i podrška drugih.
5.
I, konačno, ima parova koji svoju unutarnju rascijepljenost projiciraju na neku TREĆU OSOBU pridajući joj ulogu saveznika, junaka, negativca, osvetnika i sl. Nesvjesni podijeljenosti u sebi, svojih osjećaja, očekivanja, zamjerki i sl. u odnosu na partnera, oni će se npr. zajedno boriti protiv susjeda čija se voćka nagnula preko njihove ograde, tražiti saveznike, krivce ili junake u svojoj djeci itd.

Izvor: Vesna Špalj, prof. - Narodni zdravstveni list / Grombol.com - Branka Jakelić

O čemu dalje želite čitati?

...

- 21:42 - Komentiraj/Vidi komentare (0) - Isprintaj - Pročitaj više na Forumu NOVO! - #

 
Kontakt: Admin (Renči) - Privatnost - Login
Provided by the compucert IT training and computer training technology group. - Blog search directory - Direktorij - web imenik Promocija web stranica besplatno - Link direktorija - BiH Link - Jahu.net - Mrežni Marketing - Ocijeni stranicu @ croindex.info - Increase Page Rank - Website Promotion at Allthewebsites Directory - Info Galerija - Besplatna Objava Članaka za Autore, Besplatni Članci za Izdavače! - Search Engine Submission - AddMe - Direktorijum.net - BiH Link - Blog Listings - Mikrovalna pećnica: recepti i savjeti - Dmegs Web Directory - Credit Cards Terms - Credit Cards 4 U - Lawyer vs Attorney - Self-Help Free Books - Free web 4 U
Promote Your Blog Paperblog : Les meilleurs actualités issues des blogs
TopOfBlogs Health Blogs Pocelo je kao panicni napad, uslijedila je anksioznost a iz svega toga razvila se i depresija. Kako dalje? Blog Directory Free counter and web stats Anksioznost - Panika - Depresija - Lijecenje PageRank
anksioznost - panika - depresija



oglasni prostor
VAŠ BANNER OVDJE
195x90px
25000 prikaza mjesečno
pošaljite upit


Anksioznost Depresija on Facebook
forum
MKB-10 dijagnoze
HZZO - Pretraživanje lijekova
bolovanje
PORTAL Zdravlje - novosti
MedLex: medicinski leksikon, medicinska enciklopedija, medicinski rječnik
oglasni prostor