Ne, nisam se zabunila kad sam te oslovila upravo ovako. I nije to iz navike. To je samo zato jer mi zaista jesi drag, sa svim svojim vrlinama i manama. Istina, ponekad me te mane izluđuju ali one su dio tebe i čine te upravo takvim kakav jesi - jedno obično, nesavršeno ljudsko biće od krvi i mesa. Ups! Gle! Baš kao i ja! Obična i nesavršena. I dobro je da ih imaš, te svoje mane! Inače bih se u usporedbi s tobom osjećala jako loše - s obzirom na to da ih ja imam. Osjećala bih se manje vrijednom, posramila bih se pred savršenstvom a možda bih i pomislila da se radi o nekom nadljudskom stvorenju iz druge galaksije... Brrr... sad sam otišla predaleko.
Vrline... vrline su one koje su ljudi poput tebe i mene, obični i nesavršeni, često skloni zanemariti u trenutku kad kod druge strane iskoči jedna jedina mana. Tamna, sitna mrljica na prelijepoj raskošnoj haljini privuče svu našu pozornost i u tom trenu kao da ništa drugo ne postoji i nije postojalo. Je li ikada prekasno priznati sebi tu, tako ljudsku, sklonost da se zagledamo u jednu jedinu tamnu točkicu? Ne, po mom mišljenju nije. Jer sve dok živimo, takvi trenuci će se događati i događali su se, otkad je svijeta i vijeka.
Moja omiljena Facebook aplikacija je Status Shuffle. Ponekad potrošim i po sat vremena čitajući mudre, duhovite, motivirajuće, inspirativne a ponekad i glupe izreke, no svaka od njih ima svoju pozadinu i svoj smisao - i uvijek mi poprave dan.
Tako sam zaglavila i jutros - ne zato što bi mi Facebook trebao popraviti već ionako lijep i sunčan dan već u potrazi za zrncima mudrosti u kojima bih iščitala i sama sebi protumačila događanja u proteklih desetak dana. Neki to rade s tarotom, neki gataju iz taloga kave - a ja - specifikum posebni - čitajući riječi mudrijih od sebe.
Naravno, od trenutnih 170.912 različitih izreka, teško je izdvojiti one NAJ NAJ, ali eto mog izbora "na prvu loptu":
For every action, there is a reaction. So if you don't like my reaction, Stop acting the way you are! When you choose the action, you also choose the consequence. (Svaka akcija izaziva reakciju. Ukoliko ti se ne sviđa moja reakcija, prestani poduzimati akcije koje ih izazivaju. Kad odabereš kako ćeš prema nekome postupiti, istodobno si odabrao i posljedicu takve odluke / postupka)
Piskarajući ovo prisjetila sam se jedne od pregršt stvari koju sam uz tebe naučila: dobro razmisliti prije nego što nešto kažeš ili učiniš - da ti poslije ne bude žao što si nekoga povrijedio, a naročito ako je to netko do koga ti je stalo.
Pišući jedan od svojih prethodnih postova znala sam da postoji mogućnost da te povrijedim. Riskirala sam jer sam se i sama u tom trenu osjećala povrijeđenom - nisam imala što izgubiti s te točke gledišta i u tom specifičnom trenutku. OK, nije to bilo ni lijepo ni dostojanstveno s moje strane, daleko od toga. No što sam drugo mogla učiniti? Htjela sam razgovarati s tobom, zvala te... no ti si uporno i dosljedno izbjegavao kontakt iz samo tebi znanih razloga. Objasnio si mi naknadno da je to bilo stoga što nikada do sada ništa nisi uspio razriješiti razgovorom - takvo je tvoje životno iskustvo. U redu, nije mi teško prihvatiti takvo objašnjenje jer sam se i sama ponekad suočavala s takvim situacijama: previše predbacivanja, premalo iskrenog slušanja i razumijevanja, guranje problema pod tepih. Zapravo, odrasla sam uz to. Ipak, u međuvremenu sam, stjecajem nekih drugih ružnih životnih okolnosti (i uz pomoć osoba kvalificiranijih po tom pitanju od mene) morala (i željela!) naučiti razgovarati i na taj način konstruktivno rješavati probleme. Oooo da, itekako se isplatilo!
Želim ovdje nadodati još jedno svoje razmišljanje, nevezano uz tebe i mene. Nedostatak kvalitetne komunikacije i "guranje problema pod tepih" nije jednom odveo ljude na pogrešan put: u tuđu postelju, brakorazvodnu parnicu, ratove...
Ipak, čini mi se, možda je to samo moj dojam, da si i ti nešto uz mene naučio. Da nisi, vjerojato se ne bi potrudio pronaći ona muda za koja sam te u ljutnji prozivala da ih nemaš i ne bi si dao truda objasniti mi neke stvari koje su me zbunjivale. Učinila bih suprotno svim svojim uvjerenjima kad ti to ne bih priznala i kad tvoj trud ne bih cijenila. Da, CIJENIM to što si učinio. I da, i ja sam opet nešto naučila - vrijeme je za drugu izreku s Facebook-a ;-)
(Koje li ironije, učiti o životu s Facebook-a... Smiješno a opet istinito.)
Sometimes apologizing doesn't mean you're wrong. It just means that you value your relationship more than your ego!
PRIDE... it may be a 5 letter word, but it can kill a very long word... RELATIONSHIP! Ponekad isprika ne znači da si u krivu. To znači samo da cijeniš odnos s nekime više nego vlastiti Ego.
PRIDE (prev. 'ponos')... kratka riječ, ali može ubiti puno dužu riječ: RELATIONSHIP (prev. 'odnos')
Ponos... Istodobno korisna i gadna stvar, ovisno o odabiru osobe i trenutka, situacije općenito. Kasnije ću o tome.
I ne, ne ispričavam se radi riječi koje sam napisala u još jednom od svojih nedavnih postova. Ne zato što sam preponosna da se ispričam već zato što su te riječi i dalje TU, isprikom one ne bi nestale niti se izbrisale. One su izrečene u ljutnji, u nemogućnosti ostvarenja kvalitetne komunikacije, u trenutku kada je osjećaj povrijeđenosti prevladao nad ponosom i dostojanstvom. Oboje snosimo odgovornost za nastalu situaciju: TI, koji nisi želio razgovarati i JA, koja sam iznijela "prljavo rublje" u trenutku kada nisam mogla prodrijeti do tebe a bol je bila nepodnošljivo jaka i morala sam je negdje olakšati. Možda sam odabrala pogrešan način, vrijeme, mjesto. OK, jesam, i za to se mogu iskreno ispričati bez da moj Ego ili Ponos budu povrijeđeni, jer to smatram ispravnim.
Najlakši put bio bi jednostavno izbrisati te riječi, ali riječi su nešto čime druge možemo obradovati ili rastužiti i kad su jednom izrečene, teško ih je poslije povući, a često svi to radimo, pod najjeftinijom izlikom: "Nisam tako mislio/-la" ili "Pogrešno si protumačio/-la". Ne, danas biram teži put jer sam uvjerena da je jedini ispravan. Čak i ako se tebi ne dopadne, nije mi to toliko važno jer ovo ne pišem radi tebe. Pišem radi sebe, tako mi je lakše osvijestiti neke stvari, uočiti pogreške i, najvažnije od svega, nešto naučiti i izvući pouku iz vlastitih pogrešaka.
Da, uz tebe rastem. Da, iz ovakvih situacija učim. Da, kroz naše razgovore osvješćujem sebe. Da, pomažeš mi da učim iz vlastitih pogrešaka. Da, uz tebe učim cijeniti i razumjeti ljude oko sebe ALI i sebe samu. Da, često si mi neprocjenjiviji i od MasterCard-a. Voljela bih vjerovati da i ja na tebe djelujem jednako poticajno.
I, da, ponekad sam tvrdoglavija od bika, lajavija od pseta, razmaženija od djeteta i zahtjevnija od nekog starog gunđala. Da, to sam ja. I to su moje mane. Ponekad ih uspijem držati pod kontrolom, ponekad ne, ovisno o situaciji. Eh, da, još jedna od mana mi je zaboravljivost. Zato uvijek imam neki P.S., P.P.S., PMS... But that's me. :-)
Kažeš da sam stoički podnijela više udaraca nego Vitalij Kličko... Pa i on se valjda ponekad mora obraniti nokautom - da bi ostao na nogama? :-)
I da dovršim (osim budućih 175 P.S.-ova koji su neminovni, na to si se već, vjerujem, navikao :-)) još jedna izreka koja mi se svidjela i koju bih voljela podijeliti s tobom:
The past is like using your rear - view mirror in the car, its good to glance back and know whats there, but stare too long and you'll miss what's in front of you. Prošlost je kao korištenje retrovizora u autu, dobro je baciti pogled i znati što je iza tebe, ali ako budeš gledao predugo, nećeš vidjeti što se nalazi ispred tebe.