|
|
|
|
|
NEKOLIKO UPUTA Na ovom blogu najlakše ćete se snaći pomoću SADRŽAJA na lijevoj strani stranice ili pak PRETRAŽIVAČA BLOGA na vrhu stranice, budući da postovi nisu pisani nekim određenim redoslijedom već prema trenutnoj inspiraciji i biometeorološkim prilikama. ;) |
|
|
|
|
Dobrodošli!
PRETRAŽIVANJE BLOGA
INFORMACIJE KOJE NISTE PRONAŠLI OVDJE - POTRAŽITE NA FORUMU!
Na Forumu ćete pronaći mnoštvo članaka na temu mentalnog zdravlja a možete mu pristupiti klikom na OVAJ LINK. S obzirom na veliki broj upita na ovom blogu, vjerujem da ćete se odazvati ovom pozivu na suradnju u velikom broju i pokušati jedni drugima pomoći jer ovo je u prvom redu FORUM ZA EDUKACIJU I SAMOPOMOĆ čija je osnovna svrha INFORMIRANJE i SPOZNAJA o raznim poteškoćama i liječenju, RAZMJENA ISKUSTAVA i SKIDANJE STIGME s tzv. "F" dijagnoze.
ponedjeljak, 28.12.2009.
Depresija za vrijeme trudnoće i u ranom razdoblju roditeljstva
Neke žene tijekom trudnoće i u ranom razdoblju materinstva kažu da osjećaju:
• Srditost
• Napetost
• Krivnju
• Smetenost
• Tjeskobu
• Ogorčenost
• Depresiju
• Strah
Neke kažu:
“Sve me jako zabrinjava”
“Stalno mi se plače …”
“Ne mogu se koncentrirati. Čini mi se kao da nisam u stanju ništa napraviti…”
“Kako se mogu ovako užasno osjećati a imam tako predivnu bebu?”
“Smetena sam i nemam energije”.
“Umorna sam…tako umorna a ne mogu spavati”.
“Svakoga zanima samo beba ... nikoga ne zanima kako se ja osjećam”.
“Ne želim vidjeti nikoga”.
Ako vam se često puta pojavljuju mnogi ovakvi osjećaji, možda patite od depresije.
Depresija poremećuje život žene u presudno vrijeme i može utjecati na novorođenče, stariju djecu i na bračne odnose. Nivo depresije u očeva također se značajno povisuje tijekom prve godine po rođenju djeteta.
Znakovi i simptomi depresije su slijedeći:
• Stalna iscrpljenost ili hiperaktivnost.
• Niste u stanju spavati čak ako imate šansu.
• Nekontrolirano plakanje ili plačljivost.
• Dramatične promjene raspoloženja.
• Osjećate se jako razdražljivi i osjetljivi na buku ili dodir.
• Stalno imate negativne misli.
• Nerealni osjećaji nedovoljnosti.
• Uznemirenost ili napadi panike.
• Ne možete se koncentrirati.
• Postajete zaboravniji.
• Rastreseni ste i osjećate krivnju.
• Pomanjkanje interesa za seks i za druge stvari koje ste voljeli.
• Osjećate strah, samoću, ali isto ne želite biti s drugim ljudima.
• Jedete previše ili premalo.
• Imate osjećaj da niste u stanju svladavati poteškoće.
• Zaokupljeni ste fiksnim idejama i nezdravim mislima.
• Muče vas misli da biste mogli učiniti zlo sebi ili djetetu.
• Gubite pouzdanje i samopoštovanje.
• Niste se u stanju veseliti.
Nepromjenljivo neraspoloženje, kombinirano s nekim od ovih osjećaja koji traju najmanje dva tjedna, možda ukazuje na kliničku depresiju. Ovakvo stanje zahtijeva daljnja ispitivanja i liječenje.
Uzroci depresije
Depresija se može pojaviti bilo kada tijekom života. Obično je u vezi s nekim važnijim događajem s kojim se treba izaći na kraj. Događaji koji za to mogu biti odgovorni su slijedeći:
Promjene u obiteljskim odnosima:
• Rastava.
• Smrt.
• Selidba.
• Vjenčanje.
• Dijete ili neki drugi član obitelji odlazi ili “seli iz kuće”.
Događaji u vezi zdravlja:
• Vlastita ozljeda/bolest.
• Bolest bliskog člana obitelji.
Događaji u vezi posla /financija:
• Promjena posla.
• Otkaz/gubitak zaposlenja.
• Partner počinje/završava radni odnos.
• Dug ili gubitak vlasništva.
Osim toga postoje još mnoge druge važne okolnosti koje povećavaju rizik i osjetljivost za razvijanje depresije, kako prije tako i poslije porođaja, a to su:
• Povijest depresije u obitelji.
• Ranije epizode depresije.
• Slabi odnosi s partnerom/bez partnera.
• Pomanjkanje očekivane pomoći od bliskih osoba.
• Teško ili nesretno djetinjstvo.
• Komplikacije pri porodu za majku ili dijete.
• Preuranjeni, zakašnjeli ili mnogostruki porođaj.
• Negativni osjećaji prema djetetu ili ograničeno zbližavanje.
• Zdravstveni problemi djeteta.
• Dijete je drugačije nego što se očekivalo (izgled, spol).
• Razdvajanje majke i djeteta.
• “Svojeglavo dijete” (ćud, navike spavanja, ponašanje pri hranjenju)
• Nepovoljan društveno-ekonomski položaj.
• Neplanirana trudnoća.
• Povijest seksualnog iskorištavanja ili napada.
Točni uzroci depresije prije i poslije porođaja nisu zapravo poznati. Premda u svake žene mogu biti u pitanju specifične rizične okolnosti, kombinacija životnih stresova s fizičkim, hormonalnim i društvenim čimbenicima su ono što može pospješiti depresiju.
Poslijeporođajnu depresiju ne bi se smjelo pobrkati s tzv. “baby blues”. Do 80% žena osjete “blues”, neraspoloženje koje obično dosegne vrhunac tri do pet dana poslije porođaja a uzrokuju ga uglavnom hormonalne promjene do kojih dolazi kad se dijete rodi. Žene su obično plačljive i nadvladane osjećajima.
Važno je shvatiti da je depresija izlječivo stanje koje se može preboljeti uz odgovarajuće postupke (npr. lijekovima i savjetovanjem), podrškom obitelji i prijatelja te VREMENOM.
Izbori liječenja
Postoje mnogi izbori liječenja za žene s depresijom. Savjetujemo kao prvo da kažete svojem liječniku, primalji, sestri za zdravstvenu njegu djeteta i obitelji, opstetričaru ili nekom od zdravstvenog osoblja da proživljavate neke od ovakvih osjećaja. Ako ste u stanju prihvatiti ove osjećaje na neki način kao stvarnost i o njima razgovarati, dat ćete šansu onima koji su oko vas da vas umire ili podrže u traženju odgovarajuće pomoći.
Izbori su slijedeći:
• Pojedinačno savjetovanje
Savjetnik/psiholog sluša o vašim problemima bez osuđivanja i pruža podršku
da ih možete lakše svladati.
• Psihološka terapija
Namjera terapije je davanje podrške i poučavanje kako da se borite sa simptomima uz istovremeno pristupanje temeljnim okolnostima koje su možda pojačale vašu osjetljivost za razvijanje problema.
• Savjetovanje parova
Odnosi među parovima mijenjaju se tijekom trudnoće i u ranom razdoblju roditeljstva, tako da bilo kakve poteškoće u međusobnom komuniciranju postaju jače izražene. Savjetovanje omogućava parovima da zajednički i s uspjehom rade na prilagođivanju promjenama kroz koje prolaze prije i poslije rođenja djeteta.
• Grupe za podršku
Ovo su lokalne grupe za samopomoć koje vode osobe iskusne u ovakvim problemima, ili grupe za podršku koje su voljne podijeliti svoja vlastita iskustva, pribaviti korisne informacije i razviti planove za svladavanje poteškoća.
• Lijekovi
Lijekove se dok su djelotvorni uglavnom ne bi trebalo uzimati same, nego uz istovremenu terapiju savjetovanja ili uz neke druge pomoćne usluge. Lijekovi mogu izazvati nelagodne popratne pojave. Posavjetujte se s liječnikom u vezi uporabe lijekova i koje preparate protiv depresije nije opasno uzimati za vrijeme trudnoće i/ili dojenja.
• Prijem u bolnicu ili u dom za majke i novorođenčad
Žene ponekad pate od tako jake depresije da se prijete učiniti neko zlo sebi ili djetetu. U ovakvom je slučaju potrebno organizirati uputnicu u dom za majke i novorođenčad, ili u bolnicu.
Ako u vašoj državi postoji ovakav specijalni dom, on može poslužiti kao sigurno mjesto gdje su majka i dijete kao pacijenti pod nadzorom 24 sata dnevno.
Neki centri također pripremaju programe za rješavanje nesuglasica među parovima, učenje roditeljskih vještina i odnosa između majke i maloga djeteta.
U stambenim centrima za obiteljsku njegu postoji mogućnost za privremeni boravak kao pacijent, zbog rješavanja problema ponašanja povezanih s malim djetetom.
Postupci korisni za svladavanje poteškoća u trudnoći i ranom razdoblju roditeljstva. Postoji mnogo toga što žene i njihovi partneri mogu učiniti za olakšanje trudnoće i roditeljstva. Evo nekoliko prijedloga:
Za majke
• Za vrijeme trudnoće mogu nastati mnoge promjene koje izazivaju stres. Budite toga svjesni i o tome razgovarajte.
• Planirajte dodatnu pomoć tijekom jednog ili dva mjeseca i upitajte vašega partnera ili člana obitelji da ostane s vama u kući.
• Razgovarajte s partnerom o promjenama koje bi mogle nastati u vašim životima prisutnošću djeteta i što biste trebali poduzeti, npr. sporazumjeti se o podjeli kućnih poslova.
• Nastojte da ne učinite neke velike životne promjene (selidbu, promjenu poslova) u prvih nekoliko tjedna poslije rođenja djeteta ili u kasnoj trudnoći.
• Podijelite svoje brige s nekim u koga imate povjerenja.
• Idite redovito na zdravstvene kontrole.
• Vjerujte u svoj vlastiti sud i podsjetite se da ćete stvari lakše svladavati kad se priučite na novu ulogu.
• Zadržite smisao za humor!
• Uključite partnera u njegu djeteta od samog početka.
• Odmarajte se ili spavajte dok dijete spava.
• Upoznajte lokalnu sestru za zdravstvenu njegu djeteta i obitelji, ili grupu majki zbog proširenja kruga poznanstava za podršku.
• Pronađite nekoga u koga možete imati povjerenja da vam pričuva dijete kako biste mogli provesti nešto vremena sa svojim partnerom.
Za očeve
• Ako bude potrebno ohrabrite vašu partnericu da potraži profesionalnu pomoć i idite s njom.
• Mislite na svoje zdravlje i vlastito dobro te tražite profesionalnu pomoć za sebe ako postanete deprimirani.
• Umirite vašu partnericu i pružite joj podršku.
• Uključite se aktivno u njegu novorođenčeta.
• Nastojte razumjeti potrebe vaše partnerice i ograničite svoja očekivanja.
• Primite prihvatljive ponude ako vam netko želi pomoći.
• Planirajte da zajedno kao par provedete nešto vremena i bavite se aktivnostima u kojima ste uživali prije rođenja djeteta.
• Budite svjesni da se u žena nakon poroda često smanjuje želja za seksom. Pokažite nježnost i intimnost bez pritiska za seks.
Nešto se može poduzeti…
Mnogim je ženama neugodno što im je to sve previše, jer znaju da bi im u stvari baš tada život trebao biti najsretniji.
Važno je priznati samoj sebi da sve ne ide kako treba, i shvatiti da je sasvim u redu tražiti pomoć i reći ljudima ako prolazite kroz tjeskobu, depresiju, srditost i smušenost.
Depresija nije uvijek nešto što možete sami riješiti; najteže je od svega otvoriti se i zatražiti pomoć. Svrha je ovog teksta da vam pomogne napraviti prve korake prema ozdravljenju. Zapamtite, depresija je izlječivo stanje koje možete preboljeti.
Tražite pomoć
• Potražite stručnjaka iskusnog u liječenju žena s problemima duševnog zdravlja povezanih s porođajem. Mnogi liječnici će rado pomoći ili vam dati uputnicu ako je potrebno.
• Upitajte svoje poznanice o njihovim iskustvima i kako su se one snalazile sa zahtjevima trudnoće i u roditeljskoj ulozi. Upitajte ih gdje i od koga su tražile pomoć.
• Nađite nekoga (među prijateljima, rodbinom, kolegicama) tko će vas slušati i podržavati bez osuđivanja, tko će razumjeti kroz što prolazite, i s kim ćete se osjećati sigurni i moći postavljati pitanja.
Ako ste zabrinuti zbog vaših osjećaja ili kako se snalazite kao roditelj, razgovarajte s liječnikom, primaljom, opstetričarom ili sestrom za zdravstvenu njegu djeteta i obitelji.
Izvor: Multicultural Communication http://mhcs.health.nsw.gov.au
|
O čemu dalje želite čitati?
nedjelja, 27.12.2009.
ALVENTA (venlafaksin)
Korisnici mogu više informacija potražiti na stranici:
http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com Alventa®
venlafaksin
Alventa 75 mg trde kapsule s podaljšanim sproščanjem
Alventa 150 mg trde kapsule s podaljšanim sproščanjem
venlafaxinum
Pred začetkom jemanja natančno preberite navodilo!
- Navodilo shranite. Morda ga boste želeli ponovno prebrati.
- Če imate dodatna vprašanja, se posvetujte z zdravnikom ali s farmacevtom.
- Zdravilo je bilo predpisano vam osebno in ga ne smete dajati drugim. Njim bi lahko celo škodovalo, čeprav imajo znake bolezni, podobne vašim.
- Če katerikoli neželeni učinek postane resen ali če opazite katerikoli neželeni učinek, ki ni omenjen v tem navodilu, obvestite svojega zdravnika ali farmacevta.
Navodilo vsebuje:
- Kaj je zdravilo Alventa in za kaj ga uporabljamo
- Kaj morate vedeti, preden boste vzeli zdravilo Alventa
- Kako jemati zdravilo Alventa
- Možni neželeni učinki
- Shranjevanje zdravila Alventa
- Dodatne informacije
1. Kaj je zdravilo Alventa in za kaj ga uporabljamo
Alventa spada v skupino zdravil, imenovanih antidepresivi. Zdravilo ste prejeli za zdravljenje depresije s tesnobnostjo ali brez nje. Prav tako z zdravilom Alventa zdravimo generalizirano anksiozno motnjo (resen in nenehen strah, zaskrbljenost, nervoznost, mišična napetost) ter posebno obliko tesnobnosti, ki jo imenujemo socialna anksiozna motnja (strah pred javnim nastopanjem, ocenjevanjem ljudi...).
Alventa kapsule se uporabljajo tudi za preprečevanje ponovitev depresivne epizode ali pojava novih depresivnih epizod, za zdravljenje simptomov posebnih primerov tesnobnosti, vključno z dolgotrajnim zdravljenjem.
Morda vam bo vaš zdravnik še naprej predpisoval Alvento, tudi ko se boste že bolje počutili, da bi preprečili ponoven pojav depresije ali tesnobnosti/zaskrbljenosti.
2. Kaj morate vedeti, preden boste vzeli zdravilo Alventa
Ne jemljite zdravila Alventa:
- če ste alergični na (preobčutljivi za) venlafaksin ali katerokoli sestavino zdravila Alventa,
- če ste mlajši od 18 let,
- če jemljete ali ste v zadnjih 14 dneh jemali drug antidepresiv, ki sodi v skupino inhibitorjev monoaminooksidaze (MAOI).
Bodite posebno pozorni pri jemanju zdravila Alventa
Spodaj so našteti razlogi, zaradi katerih venlafaksin morda za vas ni primeren. Zato se pred jemanjem zdravila posvetujte s svojim zdravnikom, če:
- ste oboleli na ledvicah ali jetrih, (zdravnik vam bo morda zmanjšal odmerek zdravila),
- imate (ali ste imeli) epilepsijo (zdravnik vas bo med zdravljenjem skrbneje spremljal),
- ste srčni bolnik,
- ste nagnjeni h krvavitvam iz kože ali sluznic (prebavila),
- imate bolezen oči, ki jo povzroča povišani krvni tlak v očesnem žilju ali če obstaja možnost naglega pojava glavkoma z zaprtim zakotjem,
- dobite med zdravljenjem izpuščaj, koprivnico ali podobno alergično reakcijo,
- zanosite ali načrtujete nosečnost ali če dojite,
- redno uživate alkohol.
Uporaba pri otrocih in mladostnikih, mlajših od 18 let
Zdravilo Alventa se običajno ne sme uporabiti za otroke in mladostnike, mlajše od 18 let. Vedeti morate tudi, da imajo bolniki, mlajši od 18 let, večje tveganje za neželene učinke, npr. poskus samomora, samomorilne misli in sovražnost (večinoma nasilno vedenje, nasprotovalno vedenje in jezo), ko jemljejo zdravila iz te skupine. Kljub temu lahko vaš zdravnik predpiše zdravilo Alventa za bolnike, mlajše od 18 let, če se odloči, da je to najbolje za bolnika. Če je vaš zdravnik predpisal zdravilo Alventa za bolnika, mlajšega od 18 let, in se želite pogovoriti o tem, se vrnite k zdravniku. Če se pojavi ali poslabša katerikoli od zgoraj navedenih simptomov pri bolnikih, ki so mlajši od 18 let in jemljejo zdravilo Alventa, morate obvestiti svojega zdravnika. Poleg tega za zdravilo Alventa še niso dokazani varnostni učinki na dolgi rok v zvezi z rastjo, odraščanjem, kognitivnim in vedenjskim razvojem v tej starostni skupini.
Posvetujte se z zdravnikom, tudi če so se gornje navedbe nanašale na vas kadarkoli v preteklosti.
Kot pri vsakem zdravilu, ki vpliva na živčni sistem, lahko tudi zdravilo Alventa poslabša presojo in koordinacijo in bi bilo lahko kot tako povezano z večjim tveganjem za nezgode.
Jemanje drugih zdravil
Obvestite svojega zdravnika ali farmacevta, če jemljete ali ste pred kratkim jemali katerokoli zdravilo, tudi če ste ga dobili brez recepta.
Prosimo, obvestite svojega zdravnika ali farmacevta, če:
- jemljete ali ste pred kratkim jemali katerokoli drugo zdravilo, še posebno drug antidepresiv, poznan kot inhibitor monoaminooksidaze (MAOI),
- jemljete cimetidin (zdravilo za želodčne težave); če ste starejši in imate okvarjeno jetrno delovanje in jemljete cimetidin, lahko to vpliva na učinkovitost venlafaksina,
- jemljete zdravila, ki na živčni sistem delujejo podobno kot venlafaksin,
- jemljete sredstva za hujšanje ali katerokoli drugo zdravilo, tudi če ste ga dobili brez recepta.
Jemanje zdravila Alventa skupaj s hrano in pijačo
Alkohol lahko spremeni ali poveča učinek zdravila Alventa. Zato se med zdravljenjem z njim izogibajte pitju alkohola. Hrana ne vpliva na učinek zdravila.
Nosečnost in dojenje
Posvetujte se z zdravnikom ali s farmacevtom, preden vzamete katerokoli zdravilo.
Ženskam v rodnem obdobju v času zdravljenja z zdravilom Alventa priporočamo uporabo kontracepcijskih metod ali sredstev. Če ste noseči, zdravila ne smete jemati. Če načrtujete nosečnost, morate o tem obvestiti svojega zdravnika, ki bo odločil, ali zdravilo lahko jemljete.
Če ste Alvento uporabljali ves čas nosečnosti do poroda oziroma ste zdravljenje ukinili kratek čas pred porodom, lahko pri novorojenčku pričakujemo učinke prenehanja jemanja zdravila.
Venlafaksin se izloča v mleko, zato med zdravljenjem ne dojite.
Vpliv na sposobnost upravljanja vozil in strojev
Venlafaksin lahko vpliva na vaše sposobnosti upravljanja vozil ali strojev. Ko jemljete Alvento, se prepričajte, da zdravilo ne vpliva na vaše sposobnosti upravljanja vozil ali strojev.
Pomembne informacije o nekaterih sestavinah zdravila Alventa
Alventa vsebuje saharozo. Če vam je zdravnik povedal, da imate intoleranco za nekatere sladkorje, se pogovorite z njim, preden vzamete to zdravilo.
3. Kako jemati zdravilo Alventa
Pri jemanju zdravila Alventa natančno upoštevajte zdravnikova navodila. Če ste negotovi, se posvetujte z zdravnikom ali s farmacevtom.
Običajni začetni odmerek je 75 mg enkrat dnevno za vse bolezenske znake. Zdravnik vam bo po potrebi povečal odmerek na 150 mg enkrat dnevno. Po potrebi se odmerek lahko dodatno poveča na 375 mg na dan. Zdravnik ali farmacevt vam bosta razložila, koliko kapsul morate vzeti.
Če vam zdravnik predpiše zdravilo Alventa za preprečevanje ponovitev ali za preprečevanje pojava nove depresivne epizode ali tesnobnosti, je priporočeni odmerek zdravila podoben tistemu, ki ste ga jemali ob prvem zdravljenju. Zdravnik vas bo redno spremljal in vedno znova ocenil koristi dolgotrajnega zdravljenja.
Alventa kapsule jemljite enkrat na dan ob približno istem času dneva, lahko zjutraj ali zvečer. Priporočamo jemanje kapsul s hrano.
Kapsulo pogoltnite celo, z nekaj tekočine. Ne odpirajte, ne žvečite in ne raztapljajte je v vodi.
Učinek zdravila se bo pokazal šele po nekaj dneh ali še kasneje. Ne skrbite, to je običajno. Zdravilo boste morda morali jemati več mesecev.
Če ste se zdravili z venlafaksinom v obliki tablet in vam je zdravnik zamenjal zdravljenje z Alventa kapsulami, vam bo predpisal enak odmerek, kot ste ga prejemali prej, le da boste sedaj kapsule jemali samo enkrat na dan.
Brez posveta z zdravnikom ne prenehajte jemati zdravila, tudi če se počutite bolje. Prenehanje zdravljenja, predvsem z velikimi odmerki, mora biti postopno in vedno pod nadzorom zdravnika. Če bo zdravnik presodil, da zdravljenje ni več potrebno, vam bo najprej zmanjšal odmerek in šele nato ukinil zdravljenje.
Če se Alventa neha jemati prehitro ali če se odmerek prehitro zmanjšuje, se lahko pri nekaterih bolnikih pojavi anksioznost, vznemirjenost, zmedenost, driska, omotičnost, suha usta, glavobol, hipomanija (motnje razpoloženja), slabost s siljenjem na bruhanje, nervoznost, otrplost in/ali mravljinčenje, motnje spanja, nespečnost, potenje, utrujenost, vrtoglavost in bruhanje. Ti simptomi običajno niso resni in preidejo v nekaj dneh. Če boste pri sebi opazili katerega od teh simptomov ali kakšnega drugega, se vrnite k zdravniku na posvet.
Pomembno je, da zdravilo jemljete, kakor vam je naročil zdravnik. Predpisani odmerek se lahko razlikuje glede na posameznika. Zdravnik bo na začetku zdravljenja odmerek prilagajal do doseženega želenega učinka. Natančno upoštevajte njegova navodila in ne spreminjajte ali prenehajte jemati predpisanega odmerka, ne da bi se prej posvetovali z zdravnikom.
Če menite, da je učinek zdravila Alventa premočan ali prešibak, se posvetujte z zdravnikom ali s farmacevtom.
Če ste vzeli večji odmerek zdravila Alventa, kot bi smeli
Če po nesreči vzamete preveč kapsul, nemudoma poiščite zdravniško pomoč.
Če ste pozabili vzeti zdravilo Alventa
Ne vzemite dvojnega odmerka, če ste pozabili vzeti prejšnjega.
Ne skrbite, če ste pozabili vzeti eno kapsulo. Če lahko vzamete pozabljeni odmerek prej kot 12 ur po tem, kot bi ga morali, ga vzemite, naslednji dan pa nadaljujte z običajnim jemanjem. Če je od časa, ko bi morali vzeti pozabljeni odmerek, minilo več kot 12 ur, ga izpustite in naslednji dan nadaljujte z običajnim zdravljenjem.
Če ste prenehali jemati zdravilo Alventa
Zdravnik bo občasno preveril, ali je zdravljenje še potrebno. Prenehanje zdravljenja mora potekati postopno in pod nadzorom zdravnika. Če Alventa kapsule prenehate jemati nenadoma, ali če se odmerek zmanjšuje prehitro, se lahko pojavijo anksioznost, vznemirjenost, zmedenost, driska, omotičnost, suha usta, glavobol, hipomanija (motnje razpoloženja), slabost s siljenjem na bruhanje, nervoznost, otrplost in/ali mravljinčenje, motnje spanja, nespečnost, potenje, utrujenost, vrtoglavost in bruhanje. Ti simptomi običajno niso resni in v nekaj dneh preidejo. Če boste poleg navedenih opazili še kak drug simptom, se vrnite k zdravniku na posvet.
Če imate dodatna vprašanja o uporabi zdravila, se posvetujte z zdravnikom ali s farmacevtom.
4. Možni neželeni učinki
Kot vsa zdravila ima lahko tudi zdravilo Alventa neželene učinke, ki pa se ne pojavijo pri vseh bolnikih.
Alventa se običajno dobro prenaša. Neželeni učinki se verjetneje pojavljajo na začetku zdravljenja ali ob jemanju velikih odmerkov. Običajno so blagi in ne trajajo dolgo.
Če pa je katerikoli od naslednjih simptomov močan ali postane moteč, morate o tem obvestiti svojega zdravnika: zaspanost, hiter ali nepravilen srčni utrip, navali vročine, zmanjšan apetit ali sprememba apetita, zaprtje, slabost ali bolehnost, živčnost, razburjenost, delirij, omotica, oslabelost, težave s spanjem, nenavadne sanje, impotenca, dremavost, mišična napetost ali tresenje, nenavadni občutki po koži kot mravljinci ali občutek pečenja, potenje (tudi nočno potenje), naval krvi v glavo, izpadanje las, zardevanje, suha usta, zehanje, spremembe vida, motnje ejakulacije in orgazma, motnje okušanja, občutljivost na svetlobo.
Nekateri bolniki pri vstajanju zaradi znižanja krvnega tlaka začutijo vrtoglavico. Včasih pa se prav nasprotno krvni tlak nekoliko zviša, zato ga je med zdravljenjem treba spremljati, še posebno pri bolnikih, ki za to jemljejo zdravila. Možne so tudi blage spremembe vrednosti holesterola in natrija v krvi, motnje krvnih celic ali spremembe jetrnega delovanja.
Takoj morate obvestiti svojega zdravnika, če imate alergijsko reakcijo, npr. izpuščaj, kratko sapo ali kak drug simptom alergije.
Večina neželenih učinkov je blagih in prehodne narave. Če neželeni učinek pri vas traja dlje časa, obvestite svojega zdravnika.
Če katerikoli neželeni učinek postane resen ali če opazite katerikoli neželeni učinek, ki ni omenjen v tem navodilu, obvestite svojega zdravnika ali farmacevta.
5. Shranjevanje zdravila Alventa
Zdravilo shranjujte nedosegljivo otrokom!
Shranjujte v originalni ovojnini.
Rok uporabnosti
Zdravila Alventa ne smete uporabljati po datumu izteka roka uporabnosti, ki je naveden na ovojnini. Datum izteka roka uporabnosti se nanaša na zadnji dan navedenega meseca.
6. Dodatne informacije
Kaj vsebuje zdravilo Alventa
- Zdravilna učinkovina je venlafaksin. Ena trda kapsula s podaljšanim sproščanjem vsebuje 75 mg ali 150 mg venlafaksina v obliki venlafaksinijevega klorida.
- Pomožne snovi kapsul po 75 mg in 150 mg so saharoza, koruzni škrob, hidroksipropilceluloza, povidon, etilceluloza, dibutilsebakat in smukec v jedru kapsule ter želatina, rdeči železov oksid (E172), titanov dioksid (E171) in rumeni železov oksid (E172) v ovojnici kapsule.
Izgled zdravila Alventa in vsebina pakiranja
Kapsule po 75 mg so svetloroza barve, polnjene z belimi peletami.
Kapsule po 150 mg so oranžnorjave barve, polnjene z belimi peletami.
Na voljo so škatle z 28 kapsulami v pretisnih omotih.
Imetnik dovoljenja za promet z zdravilom : SALUS, Ljubljana, d.d., Mašera Spasičeva ulica 10, 1000 Ljubljana, Slovenija
Izdelovalec: KRKA, tovarna zdravil, d. d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija
Način izdajanja zdravila: Zdravilo se izdaja le na recept.
Navodilo je bilo odobreno: 21. 4. 2006
|
O čemu dalje želite čitati?
ponedjeljak, 21.12.2009.
Kako izgleda panični napad - video
Mostar(ac),
Hvala ti na linku koji si dodao u ShoutMix (http://www.panicaway.com/).
Na toj stranici nalazi se, između ostalog, i video koji prikazuje nastajanje i tijek jednog paničnog napadaja, a koji dodajem ovdje. Ukoliko (i kad) stignem, dodat ću prijevod.
Simptomi koji se opisuju su:
- opći osjećaj nelagode
- osjećaj nervoze u trbuhu
- nemir
- dekoncentracija
- ubrzan rad i lupanje srca
- intenzivan strah
- vrtoglavica
|
O čemu dalje želite čitati?
četvrtak, 17.12.2009.
Prijatelji
Dugi niz godina pitala sam se što zapravo znači riječ 'prijatelj'. Znam, po definiciji bi to trebao biti netko tko te sasluša, razumije, podrži, priskoči, čak i kad napraviš glupost. A onda sam odjednom, u trenu i nenadano shvatila TKO su zapravo moji pravi prijatelji. Od dana kada sam ih upoznala smatrala sam ih samo znancima i poznanicima jer nisam znala što je to što odlikuje dobrog prijatelja.
Kopirat ću ovdje nešto što sam napisala na Forumu 4. prosinca ove godine (prije 13 dana):
Već nekoliko dana jedan me prijatelj uporno zapitkuje kako sam, što ranije nije radio, a ja uporno odgovaram kako sam dobro i kako je sve OK. Ali, kao da točno osjeća da se samnom nešto zbiva, ne popušta (M., hvala ti na upornosti!). I, iskopa me večeras sasvim neočekivano, na mjestu gdje ne svraća već pola godine. Potraži me i nađe me. Jednostavno je znao gdje me može naći i znao je da nešto nije u redu, a da ništa nije pitao. Jednostavno se neočekivano ušuljao i pružio mi ruku kad mi je zaista bila potrebna, ne očekujući ništa zauzvrat. Priznajem, toliko me silno obradovao... Nisu li takvi ljudi - iskreni i pravi prijatelji - zlata vrijedni?
Moram li reći da mi je zaista pomogao? I to puno. Jednom davno, već sam gotovo i zaboravila, ja sam pomagala njemu prebroditi sličnu situaciju. Sad tek vidim da neke stvari zaista imaju smisao, makar ga u određenom trenutku ne vidimo ili ne raspoznajemo. Još jednom, Prijatelju, hvala ti!
Nadodajem još samo da kao da je predosjetio što se samnom u tom trenu zbiva - jer kako drugačije objasniti taj tako dobro pogođeni moment? Vjerojatno i neka Viša Sila ima svoje prste u tome...
Slučaj drugi, treći i četvrti:
Kako sam se osjećala, opisano je u prethodnom postu pa nema smisla prepisivati: jadno, usamljeno, tužno, odbačeno.
U jednom trenu zazvoni telefon. Prijatelj br. 2 i pola sata predivnog razgovora. (Inače se prilično rijetko čujemo i vidimo, ne češće od jednom u nekoliko mjeseci). Otvorila sam mu dušu nakon gotovo sedam godina ispraznih razgovora o lijepom vremenu i gospodarskoj situaciji. Prihvatio ju je, sva moja priznanja i tajne koje se nikome nisam usudila reći. Bez osude, s potpunim razumijevanjem i lijepom riječju umjesto toplog prijateljskog zagrljaja. Ništa više od toga. Ništa više i ne tražim. I ne želim.
Poklopim slušalicu telefona i u tom trenu zazvoni i mobitel. Prijatelj br. 3. Nakon što se više od šest mjeseci nismo ni vidjeli ni čuli. Smijeh. Upravo ono što mi nedostaje i što mi baš u tom trenu treba više od zraka, više od vode, više od života.
Usred tog telefonskog razgovora majka mi donosi omotnicu. Zbunjenost. Tko? Što? Zašto? Od koga? PBZ? Pa nemam otvoren račun u toj banci... Otvorim omotnicu a unutra iznenađenje. Od prijateljice br. 4. Ni s njom se nisam čula zadnjih par mjeseci. Naravno, nazovem ju, zahvalim se i sve osjećam neku toplinu oko srca. Da, to su prijatelji. Prijatelji su ljudi koji OSJETE kad ti je teško, čak i kad se mjesecima ne čujete i ne vidite s njima, oni ZNAJU. Nisu toga svjesni, ali osjećaju. Ne znaju objasniti zašto su te se svi odjednom sjetili nazvati ili se javiti na bilo koji drugi način i razveseliti te. Ne znam niti ja. Ali znam na Netko Gore zasigurno jako dobro zna. I stoga Mu HVALA.
|
O čemu dalje želite čitati?
srijeda, 16.12.2009.
Još jedno pismo
Dragi N.N.,
Probudila sam se usred noći s jednim velikim upitnikom: tko si ti? Ne, ti više nisi onaj N.N. kojeg sam upoznala, otvoreni i topli N.N., N.N. s izljevima osjećaja, nježnosti i osmijehom na lijepim usnama. Postao si neki drugi čovjek, hladan kao led, zakopčan do grla i gotovo hermetički zatvoren, vakuumiran. Sve ruže i čokolade, sav seks, 'definicije' i 'deklaracije', svi okviri ovoga svijeta ne mogu to nadoknaditi, ne mogu nadoknaditi osobu koja mi se svidjela upravo onakva kakva u svojoj biti zapravo jest, ili barem želim vjerovati da je doista takva – topla, iskrena, nježna, otvorena – i neuokvirena. J.T.D. :)
Možda je to samo neka moja iluzija, no odgovor na to znaš samo TI. Meni... meni je jedino žao ako sam ja bila ta koja je potaknula tu promjenu i natjerala te da povučeš patent zatvarač svoje duše do kraja i podigneš bedeme čiji pokušaji rušenja me iscrpljuju iz dana u dan sve više. Ne, nisam odustala, samo ti želim reći da sam pomalo umorna. Krenem, zagrebem, povrijedim se, ustuknem i, kao opsjednuta ludilom, svaki put opet krećem iznova, iako vrlo dobro znam što me čeka – tvrda stijena. Na kraju krajeva, ipak sam i ja Bik. Tvrdoglava i uporna. :) Ti to najbolje znaš.
A ako se slučajno pitaš zašto ti sve ovo pišem umjesto da sam ti jednostavno rekla u lice, odgovor na tvoje pitanje vrlo je jednostavan: kad god pokušam otvoriti neku 'ozbiljniju' temu poput ove, nailazim na zid, vraćaš mi lopticu krivnje na moj dio terena i izazivaš kod mene osjećaj krivice jer 'previše analiziram i filozofiram', a znaš i sam da smo upravo tako naše poznanstvo i započeli: otvorenim razgovorima, koje si u međuvremenu, nakon razgovora o Njoj, preimenovao u 'filozofiju'. Sad, eto, radim upravo to - filozofiram. Ne možeš me spriječiti, ne možeš me prekinuti, ne možeš mi prebaciti tu (tuđu) lopticu, koja mi ionako ne pripada, ne možeš me povrijediti niti me opteretiti osjećajem krivice za nešto što ti nikada nisam niti bih učinila. To naprosto nisam ja, i ti to jako dobro znaš, kao što i ja znam da ti 'nije još vrijeme', da se bojiš, bježiš, izbjegavaš, odbijaš... SVE. Pa i običan razgovor, od kakvog smo započeli. I razumijem te, mogu shvatiti tvoj strah i ne želim ga pojačavati, barem mi to nije svjesna namjera, samo obična spontanost i otvorenost kojima se dičim. Ne želim da se radi mene osjećaš stisnutim ili da te spopada nelagoda. Ne želim to. Možda ne znam što želim, ali sam sigurna u to što NE želim. Možda doista jesam jača od tebe ali ne želim biti tvoj silovatelj niti krvnik. Ne, to nikako.
Ipak, ponekad sjedim pored tebe s osjećajem da se naslanjam na zid – tvrd i nepomičan, leden i prepun sada već smrznutog trnja ali čiji ubodi su unatoč svemu vrlo bolni. Taj led ja ne mogu otopiti, iako silno žudim za time. To možeš samo i jedino TI. Rado bih se još koji put prislonila uz ČOVJEKA, onog istog od 6.11. Ovako, sve se pretvara u nekakvo prisilno lomljenje te ledene gromade čiji djelići onda pršte na sve strane i opet nanose ozljede – ali samo meni, jer tebi ispod svog tog leda i dalje ostaje trnje i bedemi kao zaštita. Ne, ja nisam onaj hrabri i svemoćni princ iz bajke koji je oslobodio Trnoružicu i prošao neranjen. Oštri komadići leda meni frcaju u oči i bole me, trnje mi ostavlja ogrebotine na koži a od udaraca u zid budim se noću. Dobro, možda i od gladi jer sam preskočila večeru, ali to mi je u ovom trenu najmanji problem i vrlo ću ga brzo i jednostavno riješiti. Puno veći 'problem' si mi ti: enigma, nepoznanica, faktor X i Y u jednadžbi kojoj iza znaka jednako stoji znak upitnika. U redu, svime ovime što sam napisala neke nepoznanice sam si ipak eliminirala. No upitnik na kraju ostaje... na tebi je red da makar pojednostaviš jednadžbu kako bismo je lakše riješili, zajednički ili odvojeno, u ovom trenu to je sasvim sporedna stvar. Ukoliko TI to želiš, naravno. Ja sam prilično praktična i realna pa mi mistika i enigmatika nisu jača strana, više volim otvorene karte. I iskrene zagrljaje. I ono 'mmmmm' pri tome, koje si ili zaboravio ili ti više ne odgovara, ne znam.
Vjerojatno sam sad u svoj ovoj svojoj 'filozofiji' i ispustila koji redak ili misao, ali spontana, kakva kažeš da jesam, lako ću ga dopisati naknadno. I sad ću isto tako, spontano, kliznuti do frižidera a potom natrag u krevet.
Laka ti noć, N.N. Sanjaj nešto lijepo.
|
O čemu dalje želite čitati?
srijeda, 09.12.2009.
DEVIDON (trazodonum)
Korisnici mogu potražiti više informacija na stranici:
http://lijekovi-lijecenje.blogspot.com
SASTAV
Tableta sadržava 50 mg trazodonova hidroklorida.
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza, natrijev karboksimetilškrob
Tableta sadržava 100 mg trazodonova hidroklorida.
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza, natrijev karboksimetilškrob
Ampula (5 ml) sadržava 50 mg trazodonova hidroklorida.
Pomoćne tvari: sorbitol, voda za injekcije
SVOJSTVA I DJELOVANJE
Devidon je triazolopiridinski derivat s antidepresivnim djelovanjem. Kemijski se razlikuje od postojećih psihotropnih lijekova i drugih antidepresiva.
Devidon selektivno djeluje na serotoninski sustav, i to na središnjoj razini, kao i na razini krvnih žila, gdje prevladava antiserotoninsko djelovanje. Selektivno djeluje i na integritet emotivnog doživljaja, što sprečava da se umor razvije u depresivno stanje. Uz antidepresivni učinak Devidon pokazuje anksiolitički i analgetički učinak. Devidon se potpuno resorbira nakon peroralne primjene i u velikom postotku metabolizira. Najveća koncentracija u krvi postiže se 1,5 do 2,5 sata nakon uzimanja lijeka. Eliminacija je bifazična, a vrijeme je polovičnog izlučivanja od 5 do 13 sati. Izlučuje se s mokraćom u obliku metabolita.
INDIKACIJE
depresivna stanja (endogena, atipična, neurotična, involutivna, psihoreaktivna, egzogena), anksiozno-depresivna stanja, psihosomatski poremećaji , preanestezija i anestezija, neuroleptoanalgezija, prije manjih kirurških zahvata, pri porođaju i u premedikaciji
KONTRAINDIKACIJE
Preosjetljivost na trazodon i cikličke antidepresive
Iako nije ustanovljeno teratogeno djelovanje trazodona, ipak se ne preporučuje primjena kod trudnica u prva tri mjeseca trudnoće.
MJERE OPREZA
Mjere opreza su potrebne kod bolesnika s kardiovaskularnim smetnjama (ishemična bolest srca) i u bolesnika sa svježim infarktom miokarda. U bolesnika koji su dobivali MAO-inhibitore trazodon se može primijeniti nakon 14 dana od prekida uzimanja.
Uz potrebne mjere opreza trazodon se može davati bolesnicima s teškim oštećenjem funkcije jetre i bubrega.
INTERAKCIJE
Poseban oprez potreban je prilikom primjene s drugim psihofarmacima, hipnoticima i anesteticima kako bi se izbjegli neželjeni i neočekivani učinci interakcije.
Istodobna primjena antihipertenziva, osobito onih sa središnjim učinkom (klonidin, metildopa, rezerpin) može prekomjerno sniziti krvni tlak. Istodobna primjena peroralnih antikoagulanata može produžiti ili skratiti protrombinsko vrijeme.
POSEBNA UPOZORENJA
Liječnik i farmaceut dužni su upozoriti bolesnika da trazodon može pojačati djelovanje alkohola i smanjiti pozornost za vrijeme vožnje i rukovanja strojevima.
DOZIRANJE I PRIMJENA
Peroralna primjena
Kod endogenih depresija (melankolija, depresivne faze ciklotimije, depresivna stanja kod shizofrenije) i drugih teških psihičkih stanja daju se 1 do 2 tablete od 100 mg od dva do tri puta na dan.
Kod psihogenih depresija (neurotičkih, reaktivnih i dr.) te kod depresija srednjeg intenziteta daju se 1 do 2 tablete od 50 mg od dva do tri puta na dan.
Kod anksiozno-depresivnih oblika, koji mogu biti i prikriveni, te kod psihosomatskih poremećaja daje se 1 tableta od 50 mg od dva do tri puta na dan.
Preporučuje se liječenje započeti 1 tabletom od 50 mg dva puta na dan, a zatim je postupno povećavati do 14. dana liječenja.
U ambulantnih bolesnika maksimalna je dnevna doza 400 mg, podijeljena na više obroka.
Parenteralna primjena
Ampule Devidon daju se pri intenzivnom liječenju depresija, i to 2 do 4 ampule u 250 do 500 ml fiziološke otopine u laganoj venskoj infuziji (30 do 50 kapi u minuti) dva puta na dan. Za vrijeme infuzije i jedan sat nakon nje bolesnik treba ležati. Optimalna se doza postiže treći ili četvrti dan liječenja. Rezultati postignuti nakon 10 do 14 dana liječenja venskom infuzijom Devidona mogu se održavati peroralnim uzimanjem lijeka u dnevnoj dozi od 300 do 600 mg.
U preanesteziji, premedikaciji i liječenju bolnih stanja daje se 1/2 do 1 ampula (25-50 mg) Devidona jedanput ili dva puta na dan sasvim polako intravenski ili intramuskularno.
PREDOZIRANJE
Simptomi su predoziranja: mučnina, povraćanje, pospanost, glavobolja, tahikardija, suha usta. Nakon uzimanja većih količina tableta zapaženi su teži poremećaji svijesti sve do kome, hipotenzije, aritmije, konvulzije i respiratorne insuficijencije.
U takvim je slučajevima indicirano ispiranje želuca, aktivni ugljen, laksativ i druga simptomatska terapija.
Specifičan antidot ne postoji.
NUSPOJAVE
Nuspojave su najčešće prolazne (obično ne traju duže od sedam dana) te zbog njih ne treba prekidati liječenje. U početku se mogu javiti somnolencija ili nesanica, astenija, vrtoglavica, tremor, glavobolja, smušenost, blage gastrične smetnje (opstipacija ili proljev), smetnje vida, suhoća usta, znojenje, retencija mokraće, prijapizam, a kod vazolabilnih osoba i ortostatska hipotenzija.
UVJETI ČUVANJA
Lijek se čuva pri temperaturi do 25 şC, a injekcije i zaštićene od svjetlosti.
Lijek se treba čuvati izvan dohvata djece.
NAČIN IZDAVANJA LIJEKA
R - Lijek se izdaje samo na liječnički recept.
OPREMA
kutije s 30 tableta od 50 mg
kutije s 30 tableta od 100 mg
kutije s 10 ampula od 50 mg/5 ml
|
O čemu dalje želite čitati?
utorak, 01.12.2009.
Emocionalna zrelost
Zrelost je u biologiji stanje pune anatomske i funkcionalne razvijenosti organizma, a rezultat je procesa sazrijevanja. U psihologiji, zrelost je stupanj potpune ili relativne razvijenosti nekog procesa, sposobnosti, crte ili funkcije. Zrela ličnost ima više različitih aspekata zrelosti, kao što su fizička, seksualna, intelektualna, emocionalna, moralna i socijalna. Pojam zrele ličnosti nužno je pod utjecajem sociokulturnih čimbenika i vrijednosno je obojen. Olport ističe sljedeće karakteristike zrele ličnosti: prošireno osjećanje sebe, topao odnos prema drugima, emocionalna sigurnost, realna percepcija, samoobjektivacija i ujedinjujuća filozofija života. U smislu socijalne zrelosti ističe se da je to osoba koja je sposobna da se uspješno prilagodi na različite životne promjene bez izraženih sukoba, i da prihvati obaveze i odgovornosti prema sebi, svojoj obitelji i zajednici.
Usporedite svoje ponašanje s ponašanjem emocionalno zdravog djeteta (premda uz uobičajeni način odgoja i djeca vrlo brzo gube emocionalno zdravlje): koliko vam je ostalo od te znatiželje... razigranosti... pokretljivosti... otvorenosti... energije... povjerenja.... nježnosti... životne radosti...? Do koje mjere vjerujete da to možete vratiti? To su naše izvorne kvalitete koje se ne može uništiti; otcjepljujemo ih i potiskujemo kao rezultat neugodnih iskustava i ograničavajućih uvjerenja, ali svako ljudsko biće posjeduje sposobnost da ih ponovno vrati.
Emocije su 'glas naše duše', dio nas koji je najbliži našem istinskom biću. Ako postoji konflikt između racionalnog razmišljanja i emocija - pod uvjetom da se radi o zdravim emocijama - moje je iskustvo da su praktički uvijek emocije u pravu.
Emocije nam šalju poruke o tome kako onaj najdublji, istinski dio nas doživljava sve što se događa. Kad god netko na suptilan način dovodi u pitanje vaše osobne granice i integritet, vaši osjećaji će to registrirati mnogo prije nego razum. Tako vas oni mogu upozoriti na opasnost manipulacije, iskorištavanja ili nekog oblika povrede. Nažalost, navikli smo ih potiskivati u pravilu mnogo više nego što smo toga svjesni. Često to primjećujemo kod drugih, ali mnogo rjeđe kod sebe.
Emocije će registrirati daleko više ličnosti druge osobe nego što vaš um primijeti, definira ili čuje. One će na vrlo obuhvatan način percipirati neverbalni govor i energetsko zračenje druge osobe i stvoriti cjelovitu sliku.
Budući da su emocije dio našeg istinskog bića, one se ne mogu uništiti ili odbaciti. Po mojem mišljenju, previše duhovnih i New Age smjerova nastoji odbaciti, ignorirati, pokoriti ili 'izdići se iznad' emocija, s posljedicama dubokog unutarnjeg konflikta koji zahtijeva još više potiskivanja, kontrole i još više straha od iskrenosti prema sebi, razmatranju tuđeg mišljenja i tolerancije.
Prema Martynu Carruthersu, duhovnost je dugo, kao i ostala područja života, bila pod dominacijom muškog principa, a ženski princip bio je potisnut. Duhovni učitelji propovijedali su intelektualističku ideju prosvjetljenja, koja je podrazumijevala odvajanje od iskustva i emocija, prazninu uma te odvojenost ili indiferentnost prema vanjskom svijetu. Vjerujem da to može biti jedna, možda i nužna faza u duhovnom razvoju, ali da je istinsko prosvjetljenje daleko više od toga: ono bi trebalo uključivati radost, užitak, kreativnost i ispunjavajuće odnose s okolinom – iskustvo punine prije nego praznine.
'Negativne' emocije koje su toliko anatemizirane u New Age svijetu, jednako su tako važne kao i pozitivne. Svaka emocija nosi nam važnu poruku: ljutnja, na primjer, pokušaj je da obranimo sebe, druge osobe ili vrijednosti koje su nam važne; strah je prirodna emocija koja upozorava na neku vrstu osjećaja ugroženosti, tuga nam šalje poruku o tome što nam je istinski važno, a nedostaje u našem životu; ljubomora govori o osjećaju sumnje u svoju vrijednost, što znači da je samo površinska emocija i da je treba istražiti... Svaka negativna emocija na neki način ukazuje na neko organičavajuće uvjerenje koje podrazumijeva odbacivanje dijela našeg istinskog bića i izvornih kvaliteta. Da bismo vratili naše izvorne kvalitete, najbrži i najosnovniji način je suočiti se s emocijom i istražiti je. Shvatite svaku emociju kao važnu oznaku na mapi s blagom.
Čak i osobama koje su iznimno iskrene i predane radu na sebi, često je prilično teško suočiti se s negativnom emocijom u njezinoj punoj dubini. Razlog je u tome što svaka nezdrava negativna emocija sadrži i dio negativnog odnosa prema sebi, čije osvještavanje je neugodno – ali mnogo manje neugodno nego što se dječji dijelovi nas (koji bi u new age terminologiji bili nazvani 'kontrolirajući ego') plaše.
Blokirajući 'negativne' emocije blokiramo i pozitivne, odnosno one dijelove nas koji su morali biti odbačeni kako bismo prihvatili negativna uvjerenja. Vrlo malom djetetu koje je u potpunosti ovisno o drugima, suočiti se s nezrelošću i nedostatkom ljubavi okoline iznimno je zastrašujuće iskustvo koje se prihvaćanjem negativnih stavova i potiskivanjem iskrenih osjećaja nastoji ublažiti. Razlog zbog kojeg je te osjećaje često teško ne samo riješiti, nego ponekad čak i osvijestiti, jest što ti dječji djelovi nas ostaju dječji i kad smo odrasli, te se jednako kao i prije boje osvještavanja, ali i otpuštanja emocije.
Kako razlikovati zdrave od nezdravih emocija?
1.
Zdrave su one čiji je intenzitet primjeren situaciji, obično nemamo problema s njihovim izražavanjem (osim ako su kombinirane s nezdravim emocijama i krivnjom, što se često događa jer u ranoj dobi naučimo osjećati se krivi za izražavanje emocija), a nakon što se izraze i što situacija prođe ne ostavljaju napetost i nelagodu.
2.
Nezdrave emocije su ili prejakog intenziteta ili prigušene, prati ih unutarnji konflikt i više ili manje svjesna krivnja, nelagodan tjelesni osjećaj i mogu nas 'gristi' dugo vremena nakon što se konkretna situacija završi. Čak i ako ste objektivno u pravu, takav oblik emocije označava da postoji neki dio vas koji je u strahu ili krivnji.
Svima nam se ponekad događa da neki detalji u ponašanju drugih izazovu iznimno snažne emocije, toliko snažne da će nas lako uvjeriti da su i realne, čak i ako nam svi drugi, uključujući vlastiti razum, govore da je naša reakcija daleko pretjerana. To se najčešće događa u ljubavnim odnosima, budući da su oni ti koji bude najdublje emocije. Upravo u tim trenucima najteže je prestati razmišljati o ponašanju druge osobe, premjestiti fokus na svoje osjećaje i preuzeti za njih odgovornost – no upravo u tim trenucima to je najvažnije i donosi najviše dobrobiti.
Fizička nelagoda je osnovni znak da nešto potiskujemo – svima poznati osjećaji stezanja, blagog grča, pa čak i boli ili pečenja. Primjerice, ako nas netko povrijedi ili napadne, u pravilu će se aktivirati nezreli dijelovi nas koji vjeruju da smo to zaslužili, čak i ako je najveći dio naše svijesti savršeno svjestan realnosti. Kako bi potisnuli te nelagodne osjećaje, gotovo uvijek se okrećemo uzvratnom napadu ili okrivljavanju druge osobe. Za to vrijeme, tjelesna nelagoda se nastavlja i pojačava, upozoravajući nas da nešto propuštamo. Zbog nekog razloga, kao što svi imamo prilike svakodnevno promatrati kod sebe i drugih, čini se da smo daleko spremniji nastaviti s ponašanjem koje ne donosi rezultate, nego odustati od toga i usmjeriti pažnju na vlastitu bol.
Ako bih definirala emocionalnu nezrelost, opisala bih je kao neprihvaćanje odgovornosti za svoje osjećaje i iskustva, ponašanje, ali i okolnosti života.
Jedan od najosnovnijih načina izbjegavanja neugodnih emocija, i jedan od onih kojih se najteže odreći, je prebacivanje odgovornosti na drugu osobu traženjem grešaka u njezinom ponašanju. Čak i kad smo pritom objektivno u pravu, ako primijetimo kod sebe razmišljanje o postupcima ili nedostacima druge osobe, praćeno nelagodom u tijelu i često zamišljanjem što bi drugoj osobi rado rekli, možemo biti sigurni da na taj način pokušavamo izbjeći neku vrstu straha, krivnje ili osjećaja manje vrijednosti u sebi. Tako se na nezreo način pokušavamo osjetiti bolje sami sa sobom. Posebno je lako uhvatiti se u taj proces kad primijetite da i druga osoba prebacuje odgovornost na vas. Tada se možemo uhvatiti u direktno ili manje direktno prebacivanje loptice - igru 'Tko je prvi počeo', s posljedicom da se obje osobe sve više osjećaju napadnute i napadaju zauzvrat.
Dugoročno na taj način samo privlačimo još više sličnih osjećaja, dok u potpunosti ne preuzmemo odgovornost za njih. Da ste istinski riješili uzrok tog problema, znat ćete kad takve situacije više ne budu kod vas izazivale emocionalni naboj, odnosno ako budu izazivale zdravu ljutnju u situacijama u kojima je potrebno reagirati, nakon čega ne bi trebao preostati negativan naboj i nelagoda.
Temelj uspjeha u radu na sebi, po mom je mišljenju kontinuirano promatranje sebe i svega što osjećamo. To je način na koji možemo prepoznati s čim se trebamo suočiti, te steći istinsku bliskost sa sobom, autentičnost, i konačno mnogo više samopoštovanja.
Kad se plašimo ili stidimo izraziti svoje osjećaje, sami sebi šaljemo poruku da oni nisu važni. No s druge strane, zrelo je voditi računa o tome da niti drugoj osobi ne pošaljemo takvu poruku, ponašajući se kao da su jedino naši osjećaji važni.
Velik broj autora naglašava pozitivno razmišljanje, zahvalnost, opraštanje itd. – što samo po sebi ima mnogo smisla. No, kad to činimo u područjima u kojima imamo ograničavajuća uvjerenja, ako vodimo računa o svojim osjećajima primijetit ćemo da na svaku pozitivnu misao ili izazivanje pozitivnog osjećaja, naša podsvijest odgovara izranjanjem suprotstavljenih misli i osjećaja. To je posebno vidljivo kad se radi o pokušajima racionalnog (moglo bi se reći 'nasilnog') opraštanja, što je u biti pokušaj da uništimo ili potisnemo dječju ljutnju koja je u našoj svijesti često prisutna desetljećima. Istinsko opraštanje dolazi spontano i bez truda, kao popratna pojava razrješavanja tih osjećaja, kao što i istinsko pozitivno razmišljanje dolazi kao rezultat rješavanja uvjerenja koja izazivaju strah i neugodna očekivanja.
U mnogim knjigama takvi otpori se ili uopće ne spominju, ili se smatraju nevažnima, ili se savjetuje eliminiranje takvih misli upornim ponavljanjem onih pozitivnih. Kad sam počinjala raditi na sebi, nekoliko godina sam provela nastojeći provesti te ideje. Postigla sam određena poboljšanja – naročito što se tiče lakših ciljeva – no shvatila sam također i da to zahtijeva neprekidnu unutarnju borbu, za koju prije ili kasnije više nemamo volje i energije. Daleko brži napredak ostvarila sam radeći s tehnikama kao što je u prvom redu Soulwork, koje priznaju emocije i rade s njihovim uzrocima – traumatičnim iskustvima i drugim uzrocima uvjetovanja i stvaranja ograničavajućih uvjerenja.
Moje je iskustvo da rad na uzrocima problema – neugodnim iskustvima i uvjerenjima – donosi jednu ponekad neočekivanu dobrobit: osim osjećaja slobode i pozitivnijeg stava vezanog uz kontekst i tematiku rada, kroz duže vremensko razdoblje kontinuiranog rada stvorit ćete spremnost i mjesto za nova emocionalna iskustva: ugodne osjećaje kakve ste možda davno zaboravili.
Problem se može pojaviti ako ne znamo cijeniti osjećaje koji se spontano javljaju u nama, čemu je uzrok ako u biti ne cijenimo same sebe. U tom slučaju pridavat ćemo značenje samo iskustvima koje je potvrdio neki vanjski autoritet, ili onima nastalima kroz prakticiranje tuđih tehnika.
Mnoge su tehnike i načini na koje se ugodna stanja izazivaju namjerno, i one imaju svoje mjesto, no moje je iskustvo da njihov rezultat u pravilu i ostaje na namjerno izazvanim osjećajima. To je korisno i poželjno kao podrška u radu, ali rijetko dopire do otcijepljenih dijelova naše svijesti. Nasuprot tome, jednom kad u potpunosti iscijelite i integrirate dijelove sebe koje ste odbacili, nema više nikakve prepreke da prirodno, kontinuirano i bez svjesnog truda, pa i namjere, ne osjećate prelijepe osjećaje i ne doživljavate spontana iskustva radosti, ljubavi, strasti – iskustva integriteta.
Poneki će od tih osjećaja biti suptilniji i teži za prepoznati, poneki vas mogu preplaviti u najneočekivanijim trenucima i pri svakodnevnim poslovima. Često je te osjećaje teško definirati i opisati riječima, što je znak da smo u kontaktu s dijelovima nas koje smo otcijepili prije nego što smo naučili riječi i racionalno razmišljanje.
Kad osjete neobične i često suptilne ugodne osjećaje, mnogi ljudi, nenavikli na njih, ignoriraju ih ili promotre sa sumnjom, te dopuste da im pažnju ubrzo odvuku neke od vanjskih okolnosti. Preporučujem upravo suprotno: uzmite vremena za te osjećaje, istražite ih, potpuno ih osjetite, uživajte u njima! Učinite isto što previše često činimo s neugodnim osjećajima: razmatrajte ih, izražavajte, pričajte o njima nekome u koga imate povjerenja. Takvi su osjećaji besplatan luksuz kojeg je šteta ne uživati u potpunosti.
© Kosjenka Muk, 2006 | www.centar-angel.hr
EMOCIONALNO SAZRIJEVANJE PUT JE DO HARMONIČNOG ODNOSA
U današnje vrijeme ima sve više razvoda brakova, a vjerojatno i puno brakova koji su nesretni.
»Tržišna ekonomija, egzistencijalna bitka i stalna nesigurnost stvara dvije krajnosti - ili prezaposlenost s pojačanim
pritiskom na radnom mjestu ili nezaposlenost. Pojačani zahtjevi suvremene dobi stavljaju na probu bračni odnos za čiji je sklad potrebno strpljenje i vrijeme, a upravo vremena ima sve manje«, rekao je dr. sci. Enes Kušmić, neuropsihijatar, bračni i obiteljski terapeut, voditelj Dnevne bolnice psihijatrijske bolnice za djecu i mladež.
Kao drugi ekstrem kod nas, a i u drugim europskim zemljama, javlja se potpuna nezaposlenost koja također destabilizira partnere. Panika zbog borbe za golu egzistenciju stvara unutar obitelj osjećaj niskog samovrednovanja oba partnera, što također utječe na kvalitetu bračnog odnosa.
»Te dvije ekstremne posljedice tržišne utrke dovode do nestabilnosti brakova i raširenije pojave razvoda, ali njima
se kvalitetan bračni odnos ipak ne može destabilizirati«, dodao je dr. Kušmić.
Treba znati da u partnerskom odnosu, nažalost, djeluju divergentni procesi. Osim što su uloge osobnog, bračnog i
obiteljskog aspekta u međusobnoj opoziciji, i muškarac i žena imaju divergentnu psihobiološku strukturu.
Partneri na istoj razini emocionalnog razvoja
»Prema Staniši Nikoliću, sveučilišnom profesoru i mom učitelju, u opoziciji su ženska sklonost ka dominaciji i muškarčeva sklonost ka promiskuitetnosti. Zrela žena kreirat će muškarca u smislu da će on odustati od svojih promiskuitetnih potreba i prepustiti joj se, kao što će i zreli muškarac kreirati ženu u smislu da će ona napustiti sklonost dominiranju. Treba znati da su to nesvjesni aspekti odnosa koji se neprestano moraju artikulirati otvorenim i jasnim razgovorima bračnih partnera«, rekao je dr. Kušmić.
Parovi koji se neprestano optužuju, svađaju, bježe da bi se vratili, pa i tuku i stvaraju jednu nepovoljnu i nepodržavajuću atmosferu u kojoj odrastaju djeca, a i jedno drugom čine život nesnosnim, na najnižoj su razini emocionalne zrelosti. Oni se ponekad i ne rastaju, već se dovode u paradoksalno narcističku poziciju u kojoj važi maksima »zajednički život nas ubija, svaki nagovještaj odvajanja nagovještava smrt«.
»Njihova ljubav je destruktivna, zapravo je riječ o nezreloj ljubavi«, govori Kušmić.
Na poziciji »mrtve točke« partneri mogu stajati i nakon razvoda kad se svađaju oko toga kome će pripasti djeca, manipulirajući njima kao da je riječ o predmetima.
Treba znati da je pogrešno optuživanje samo jednog partnera, jer su oba partnera na istoj razini emocionalne nezrelosti.
»Partneri se na toj razini i 'pronalaze', nije presudna ni intelektualna ni obrazovna razina na kojoj se svaki od partnera nalazi, i one mogu biti različite«.
Druga, viša razina emocionalne zrelosti je »spliting« - »razina rascjepa«.
Obitelj funkcionira na razini dobro i loše. Jedno dijete je »žrtveni jarac« ili »vrag« , loše dijete, dok je drugo dijete
idealizirano, »anđeo«. I kod jednog i drugog djeteta javlja se zbog toga problem. »Loše« dijete problem izražava vidljivo i odmah, putem neurotskog simptoma, dok idealizirano, prezaštićeno dijete kasnije može imati strah od odvajanja, teškoće prilikom odvajanja od roditelja i osamostaljivanja.
»Najzrelija faza emocionalnog razvoja je 'depresivna pozicija' kad partneri suosjećaju jedan s drugim, spoznajući da smo svi pomalo anđeli i pomalo vragovi i to je zapravo odnos zrelih ličnosti«, kaže Kušmić.
Partneri zajedno emocionalno rastu ako imaju kapaciteta za razgovor, preispituju konflikt kad do njega dođe, umjesto da ga zataškavaju.
Sazrijevanje od najniže razine emocionalnih odnosa kroz psihoterapiju je dugotrajno i traje par godina, objašnjava
Kušmić.
»Zanimljivo je da u obiteljima mogu postojati i transgeneracijski prijenosi. Osjećaj krivnje zbog tragičnog gubitka jednog djeteta, primjerice u prometnoj nesreći, koji roditelji mogu osjećati i prenijeti na drugo dijete koje je preživjelo
nesreću, ono može prenijeti dalje na svoje dijete u neizgovorenom koncenzusu koji se širi i na dalje generacije poput prokletstva«, dodao je Kušmić.
Zato je neophodno primijeniti bračnu i obiteljsku psihoterapiju da bi se transgeneracijsko prokletstvo već jedanput prekinulo elaboriranjem i interpretacijom fantomskog događaja.
Određeno vrijeme i za vlastite interese
Kako bi se pomirile različitosti unutar uloga osobnog, bračnog i obiteljskog aspekta ličnosti svakog partnera, potrebno je da slobodno vrijeme obuhvaća »ja«, »ti« i »mi« vrijeme, što znači da bi trećinu vremena svaki partner trebao trošiti na vlastite interese i hobije, trećinu vremena posvetiti samo partneru, a trećinu obitelji.
»To su 'tri ravnopravna šešira' u harmoničnom odnosu i potrebno je da egzistiraju sva tri kako bi bračni život bio
svjež, vedar i harmoničan«, rekao je dr. Enes Kušmić.
Kako bi svaki partner mogao puniti akumulatore na izvorima vlastite autentičnosti, potrebno je da ima podršku partnera u vlastitim autentičnim interesima i zanimanjima, bilo to čitanje, kava s prijateljicama ili prijateljima, nogomet...
Trećinu slobodnog vremena partneri bi također trebali izdvojiti kako bi se posvetili isključivo jedno drugome, bez
prisutnosti djece, a trećinu posvetiti cijeloj obitelji.
To je idealna slika koja ponekad nije provediva, ali za koju se treba boriti, kao što se treba boriti i za slobodno vrije-
me u nagovještaju sve teže i iscrpljujuće tržišne utakmice koja nam dolazi ulaskom u Europsku uniju, jer visok standard uzvratit će nam strahovitim deficitom dragocjenog vremena za naše brakove, našu djecu i obitelj kao svetinju, objašnjava dr. Kušmić.
»Zdrava, harmonična obitelj važna je i kao velika snaga i pomoć za preživljavanje u neizvjesnoj egzistenciji vremena koje je već počelo curiti«, zaključio je dr. Enes Kušmić.
Izvor: Dina Ivan - vjesnik.com
Blogerica Saanjaa na svom je blogu obradila jedan primjer emocionalne nezrelosti iz svakodnevnog života s kojim se često susrećemo a da toga možda i nismo svjesni. Evo kratkog izvatka:
"...Izvana izgleda odraslo, a iznutra je malo dijete i nezrelost mu omogućuje da se ponaša bez razmišljanja je li nešto dobro ili zlo i kako to utječe na osjećaje drugih.
Na vas gleda kao izvor zadovoljavanja svojih potreba (nije nužno sex), a ne kao ljudsko biće s vlastitim potrebama i emocijama, jer svoje potrebe smatra važnijim od tuđih.
...
Sve što žele moraju i odmah dobiti, a ako se to ne dogodi, pobjesne pa su u stanju danima duriti se, inatiti i prkositi dokle god ne popustite..."
|
O čemu dalje želite čitati?
|
|