|
|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bez tebe drveni
konjici tuzno stoje
dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje...
Trenutno posljetitelja na blog-u:
RJEŠENJE ZAGONETKE:
ŽELIM:
Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime mi je Kristina (Tinamb)...
...majka me rodila i na svijet donijela 27.06.1991.g....
Pohađam matematičku gimnaziju u Slavonskom Brodu....idem u 2.g...upala sam u super razred mogu reći......što volim a što ne...volim folklor (ineče plešem u FAB-u),svoj razred,mamu,tatu,seke,brata,ma volim ja ustvari puno toga i još nekoga al ne smijem reći koga...definitivno ne volim kukavice,paukove,kišu,svađu...
iznimno cijenim svaku osobu koja ce mi sve reći bez prikrivanja makar bilo ne baš lijepo i teško za shvatiti....mislim da treba uzeti sve što ti život pruža da budeš zadovoljna osoba (ipak jednom se živi) i ova mi je rečenica zakon-''...Kako nevidljivo izbrisati ime,Kako u ljetu naci lice zime,sve se moze uciniti ali ne i sakriti,treba naci razlog
da to pokrijem...''
...toliko ako mi što padne na pamet napišem...
Evo par slikica mene (da znate ipak kako izgledam,al bit će ih još)
Hrvoje (Plavi)
-on ja o tom čovjeku nemam riječi jer me fascinira iz dana u dan...imala sam s njim nešto što su rijetki imali...sve u svemu super je on...ostatak čuvam za sebe...jer ima i negativnih stvari o kojima ne želim,nek svatko stekne svoje mišljenje o njemu(a ne na temelju moga)...no super je on,ipak na prvom mjestu je...
ŽELIM:Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...(Čekam samo poziv tvoj,makar prazne riječi,bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo....Svaka nova godina je slatka,nepredvidljiva,u danima budućnosti,hiljadu mogućnosti,sve će se promijeniti,ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti???)
Kornelija (Kony)-ona je moja mala divna kumica,koja se simpa smije,i koja će sve dati da se čovjek nasmije ako je tužan...pusa
Patricija (Pata)-ona, je divna razigrana curica koja će cijelu vječnost biti djete u duši...super je i tu je,uvijek...
Dea i Megi
-e njima dvijema skidam kapu s glave,jer bez njih dvije svaki osmjeh,suza bili bi bezvrijedni...skidam kapu...
Matea-moja luda velika
Jelena
-cura ma treba ju upoznat...
Miško-čovjek kojem nema ravnih...
Maja i Valentina-njih dvije ko rođene druge,mogla bi samo tipkati i tipkati
Slaven
-taj dečko je mrak,s njim se nasmijem uvijek,al zna on biti i ozbiljan
A ovo su slike još ljudi o kojima zbilja sve najbolje...
Evo nisam dugo napisala koju pametnu...razmišljala sam nešto i odlučih to i otipkati...cijelo razmišljanje je krenulo kad sam negdje pročitala nešto o vukovima...to su jako zanimljive životinje,divlji slobodnjaci koji haraju nepreglednim prostranstvima, no i najslobodniji, najsamotniji među njima prije ili kasnije se pridruže čoporu ili pronađu partnera s kojim će zajedno lutati....zanimljivo i taj karakter vuka možemo dodijeliti nekim osobama...
ti vukovi privlače svojim životinjskim pogledom skrivenim iza prelijepe maske anđela...privlače svojim dostojanstvenim stavom, mudrim mislima i čarobnim osmjehom...i upravo takva vrsta vukova je svima najzanimljivija...divlji, a opet pitomi...opaki, a istovremeno nježni...samostalni, a jednako tako i ovisni...tvrdoglavi, no meki i podatni za manipuliranje....to je kombinacija koja poput magneta privlači pažnju i naklonost, hraneći se njome kao osnovnim sredstvom za život istovremeno crpeći svaki atom snage iz bića koje pažnju poklanja, gaseći polako život tog bića ne razmišljajući o ničem drugom no o zadovoljavanju vlastite potrebe...sloboda im je najvažnija no oni nikad nisu slobodni...samoća im je druga na listi prioriteta, no ipak nikad nisu sami...samostalnost je sjela na treće mjesto no ipak nikad nisu samostalni,uvijek ovise o drugome,na ovaj ili onaj način...nekad mi se čini dok promatram takvu vrstu da gledam neki crtić u kojem zvuk kasni za slikom i negdje stalno šteka...njima se izjave nikada ne slažu s akcijom...usta se otvaraju, iz njih izlaze tonovi, ideje, želje, misli, no komponenta učinjenih djela kao da ima svoj vlastiti razum, djeluje po sasvim drugim principima i uvjerenjima...stojim u čudu promatrajući taj čudesan crtić koji se odvija pred mojim očima, ispitujući ispravnost vlastitih osjetila jer s njima zasigurno nešto nije u redu...oči vide jedno, uši čuju drugo, instinkt osjeća treće, srce četvrto...vlastita osjetila su na kušnji jer dobivaju sasvim različite signale, oprečne signale iz jednog jedinog crtića...kao da svako od mojih osjetila stanuje u različitim, paralelnim dimenzijama, pokušavajući povezati ulazne informacije u jednu cjelovitu sliku, koja će imati smisla...a smisao se ne nalazi...no moja su osjetila u redu, funkcioniraju savršeno...ali u svijetu ovih vukova jednostavno prolupaju...zahuktaju se do maksimuma pokušavajući procesirati sve te zaprimljene informacije i slika koju kreiraju na temelju njih poprilično sliči slikama nekog slikara...bez ikakvog smisla i razuma, razumna i smislena samo rijetkima...no ja volim te vukove...čudno, ali zaista ih volim...teški su, iscrpljuju do zadnje kapljice snage...iscrpe kao vuk srnu dok ju goni... no u svojoj nepredvidljivosti su, ukoliko im posvetimo dovoljno pažnje i istraživanja, sasvim predvidljivi...promatramo li ih dovoljno dugo, u cijelom tom besmislu pronaći ćemo smisao...puzle će se posložiti same od sebe...uložimo li dovoljno vremena i pažnje, pod visokim rizikom vlastitog samouništenja, slike i djela nekog slikara odjednom će nam postati kristalno jasno, jednostavno i smisleno...shvatit ćemo da se, ma koliko nepredvidljivi, divlji i samostalni ti vukovi željeli biti, ustvari se ponašaju se po unaprijed posloženom uzorku kojeg u nedogled ponavljaju, sa sasvim malim, sitnim, korekcijama u skladu sa situacijom,samo da bi opstali....no, kad takav vuk privuče pažnju dostojnog protivnika, pripadnika vlastite vrste, onda sve skupa ima još više smisla...igra postaje zanimljivija, "nepredvidljivija" i strastvenija...ta siva linija zadobiva dugine boje, energija pršti na sve strane, pažnja se još više privlači...i konačno ti vukovi zaista pripadaju nekome,slobodni i samostalni dio su uigranog para, istih principa i načela...I NIKADA NE UMIRU SAMI...
