Anita Martinac, književnica

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (3)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (8)
Siječanj 2018 (9)
Studeni 2017 (9)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (8)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (7)
Ožujak 2017 (7)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (11)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovdje možete pratiti najave književnih susreta, promocije knjiga i ostale književne manifestacije na kojim sudjelujem. Predstavit ću prikaze i kritike o mom radu i naravno predstaviti svako novo djelo. Slobodno me kontaktiranje i postavljajte pitanja, radu ću odgovoriti. Svako Vam dobro u radu i životu. Vaša Anita Martinac
Anita Martinac



martinac.anita@gmail.com

BIOGRAFIJA:

Anita Martinac, djevojačko Mihić, rođena je 7. ožujka 1973. u Mostaru gdje živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je Domovinskoga rata, te nositeljica Spomenice Domovinskoga rata i dviju medalja Ljeto ‘95. i Oluja. Nakon desetljeća provedenog u vojnoj službi, radila je kao grafička dizajnerica i konzultantica za ISO norme, zatim u državnoj službi u FMF, Aluminiju d.d. Mostar, a trenutno je zaposlena u Ministarstvu za pitanja branitelja HNŽ.

Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, udruge Hrvatska žena, Napredak Mostar, Hrvatske izvandomovinske lirike te je predsjednica Središta Hrvatskoga svjetskoga kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BIH. Bavi se humanitarnim i volonterskim radom u kulturnim projektima i djelovanjem kroz razne udruge.


BIBLIOGRAFIJA:
• pjesme Krvari brig 1994.
• pjesme Ljubim te pjesmama 2012.
• pjesme U pogledu 2012.
• pjesme U susret Riječi 2013.
• pjesme Druga riječ je ljubav 2014.
• roman Medaljon 2015.
• audio recital ljubavne poezije uz glazbu (CD) Sretno Valentinovo 2015.
• roman Medaljon, drugo izdanje 2015.
• roman Posljednji 2016.
• pjesme Budna 2017.
• roman Od Franje do Franje 2017.
• roman Posljednji, drugo izdanje 2018.
• roman Od Franje do Franje, drugo izdanje 2018.
• novele Život nema naslova 2018.
• bajka Kako je Pjev naučio raditi 2019.
• roman Grad bez ptica 2019.

NAGRADE I PRIZNANJA:
• Zlatna povelja Matice hrvatske za troknjižje Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, na Glavnoj skupštini 2018.
• Nagrada Utjecajna hrvatska žena za kulturu 2018. od Mreže hrvatskih žena (Croation Women's Network) pod pokroviteljstvom Predsjednice RH i Državnog ureda za Hrvate izvan RH
• Medalja "Oluja" Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
• Medalja "Ljeto 95" Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
• Spomenica Domovinskog rata, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske,
druge književne nagrade:
• Prva nagrada na manifestaciji „Grah Ilije Ladina“ za 2019.
• Međunarodna književna nagrada „Marko Martinović Car“ za 2019. koju raspisuje HKD Napredak Podružnica Vitez za najbolju priču. Drugu nagradu dobila je priča Sretan čovjek.
• Treća nagrada za Međunarodnom susretu književnika „Trojica iz Gradišta“ 2018. za pjesmu Virtuozi naive
• Nagrada Utjecajna hrvatska žena za kulturu 2018. od Mreže hrvatskih žena (Croation Women's Network) pod pokroviteljstvom Predsjednice RH i Državnog ureda za Hrvate izvan RH
• Priznanje za osvojeno drugo mjesto na VIII. večeri domoljubne poezije "Rasplamsaj oluju u pjesmi i srcu" u Zeljovićima 2017.
• Treća nagrada na natječaju Kaštelanske storije u 2017., za priču Jordan Viculin
• Prva nagrada na VII. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca u 2017., za priču Samo je želio učiti, za najbolje radove pristigle na Nagradni natječaj o pobijenim franjevcima, za uzrast odrasle
• Prva nagrada "Kula" na manifestaciji "Dani Hercegovačkog ustanka u 2016." za najljepšu domoljubnu pjesmu, pjesma Ovako više ne može i nećemo, pa makar svi izginuli
• Prva nagrada za najljepši književni uradak povodom 25 godina rada Matice hrvatske Čitluk u 2016, pjesma Svoj sam
• Prva nagrada na pjesničkoj manifestaciji "Stjeg slobode", Knin - Pakoštane 2015., za najljepšu domoljubnu pjesmu, pjesma Vojnik u srcu
• Priznanje za osvojeno drugo mjesto na VI. večeri domoljubne poezije "Rasplamsaj oluju u pjesmi i srcu" u Zeljovićima 2015.,
• Druga književna nagrada "Fra Martin Nedić" za 2015., za roman Medaljon
• Nagrada na festivalu "Pjesmom protiv zaborava" Vukovarsko-srijemske županije za najbolju domoljubnu pjesmu, 2014.,
• Nagrada Matice hrvatske "Ilija Ladin" u Vitezu, 2013.,
• Nagrada "Najljepše ljubavno pismo" od HP Mostar, 2013.,
• Priznanje Matice hrvatske za najljepšu pjesmu povodom "Dana knjige", 1997.,
• Priznanje za najljepšu pjesmu na temu Zaštite okoliša od Opštinske konferencije Mostar, 1987.,



KONTAKT
Anita Martinac
00 387 63 319 843
Kralja Tomislava 4 B, 88000 Mostar
martinac.anita@gmail.com
info@anitamartinac.com
www.anitamartinac.com

https://www.facebook.com/anita.martinac

02.06.2015., utorak

Benjamin Tolić : o romanu Medaljon, Anite Martinac

Medaljon je Anite Martinac roman o škriparima. Nije „prvi“, kako piše u podnaslovu, ali roman jest, iako se ponetko ni s time ne će složiti. I to vrlo neobičan roman. Objavljen je ove godine u nakladi Ogranka Matice Hrvatske u Čitluku.

Danas malo tko zna točno tko su bili škripari. Kažemo li da su to kamišari, jamari, šumnjaci, bijeli partizani, kako su ih u različitim krajevima različito nazivali njihovi suvremenici, nismo puno rekli. Ne pomaže ni općenito uvriježeni nazivak „križari“. On, upravo suprotno, upućuje u krivom smjeru. „Škripari“ u priči Anite Martinac jesu „križari“, ali nisu, kako bi se moglo pomisliti, „kršćanski bojovnici“, nisu vjerski ratnici. U Hercegovini je nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske puk škriparima nazivao poražene vojnike te države, ustaše i domobrane, i sve one koji se zajedno s njima nisu mirili s porazom, nego su vjerovali u obnovu Nezavisne Države Hrvatske i još gotovo šest godina (1945. – 1951.) gerilski ratovali protiv Jugoslavije i komunističkoga društvenog poretka. Naziv su dobili po „škripovima“, usjeklinama u stijenama, jer su im – uz pojate i kuće jataka – škripovi bili najčešća skrovišta.

„Medaljon“ je dakle povijesni roman – osebujan umjetnički amalgam mašte i zbilje, poput povijesnih romana Augusta Šenoe i Ivana Aralice.

Ali Medaljon se znatno razlikuje od svojih književnih rođaka. Po čemu? Po tomu što priču Anite Martinac mnogo manje hrane arhivski zapisci nego sjećanja živih svjedoka i autopsija poprišta njezine radnje. Svi su junaci Anite Martinac stvarne osobe – škripari Ante Marić Kenić iz Goranaca kod Mostara, njegov rođak Nikola Marić iz Goranaca i Benedikt Penavić Benko iz Širokoga Brijega te još dvadesetak osoba koje su s njima u kakvu rodbinskom ili društvenom odnošaju. Radnja se zbiva u dijelu gornje Zapadne Hercegovine na potezu od Mostara i Goranaca do Risovca na Blidinju. Protagonisti pogibaju (Benko Penavić u Vrljića štali u Bogodolu, Nikola Marić u okršaju s Udbom u Dobrkovićima, Antu Marića strijeljaju u Mostaru pred vojarnom u Sjevernom logoru), a sporedni likovi zaglave na dugogodišnjim robijama po robijašnicama diljem Bosne i Hercegovine.

>>U Zagrebu predstavljen roman "Medaljon"

Priča se odvija u sjeni Bleiburške predaje i Križnoga puta. Na podlozi smrtnog stradanja 20-ak tisuća (oko 10 %) katoličkih Hrvata u Hercegovini ona slavi hrabrost, ljubav, vjeru u Boga, obitelj i zavičaj. Ispričana je evanđeoski jednostavnim rečenicama na lijepom hrvatskom jeziku s primjesama mjesnog zapadnohercegovačkog govora u dijalozima. Ne zaziva ni mržnju ni osvetu, nego, upravo suprotno, kršćanstvom prosvijetljenu ljubav i oprost. A ta u Hercegovini gotovo sedam desetljeća ušutkivana priča teče tako napeto da se roman čita na dušak. Ima li veće pohvale romanu?

Anita Martinac je i po vokaciji i po dosadašnjim književnim ostvarajima pjesnikinja. Govoreći o svom proznom prvijencu, očito umorna od arhivskih istraživanja i mučnih razgovora sa svjedocima, ona veli: „Poezija je moja ljubav, a proza marljivost.“ To je lijepo rečeno, ali nije posve točno. Takav roman ne može napisati samo marljivost. Uostalom, pjesnikinja to i sama iskreno priznaje na puno jačem mjestu – na kraju Medaljona:

„Ali nemojte misliti da onim nepreglednim dunumima po Risovcu nikad više nisu kročili njihovi nasljednici. Jesu! Obilaze ih redovito, iako su već odavno ti posjedi tuđi, sve im je osim ljubavi oduzeto, a nju siju gdje god stižu.

Iz jednog zrna takve ljubavi, s naslijeđenim medaljonom Čudotvorne Gospe na dlanu, iznikla je i ova knjiga.“

Benjamin Tolić
- 00:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.