29.03.2015., nedjelja
Promocija romana MEDALJON , Anite Martinac u Čitluku 29.3.2015.
       Poštovani gosti, prijatelji pisane riječi, Evo nas opet na promociji još jedne knjige u organizaciji čitlučke Matice. Lijepo je vidjeti vas u ovolikom broju pa se pridružujem zahvali voditelja na vašem dolasku. Odazivajući se na poziv autorice da promoviram Medaljon, prihvatio sam kao dužnost potpore člana društva kojem sam predsjednikom. Sigurno je to i čast koja se ne smije odbiti. Ovom činu promocije pristupam i s dužnom odgovornošću jer me potiču na to ugledni ocjenjivači, članovi Društva književnika ovdje prisutni Dragan Marijanović i Anto Zirdum. Neću autoricu posebno predstavljati jer nju predstavlja najbolje njen rad. Ovaj roman, njezin prvijenac, očekujem da će ih biti još, također govori o njezinom umjetničkom porivu i spisateljskom rezultatu. Ovaj roman po mom sudu predstavlja krunu njezina dosadašnjeg umjetničkog djelovanja i ovom promocijom se ono vama nudi na čitanje i prosudbu. Hrvatska književnost u Bosni i Hercegovini do demografskim promjena imala je razmjerno malo romanopisaca (Jakovljević, Vuletić, Andrić, Raspudić, Sopta, s napomenom da je jedino Sopta bio „aktualan“. Andrić nije smatrn hrvatskim piscem, a za Soptu i Jakovljevića otvorio se interes istom poslije rata, a Raspudić je bio u emigraciji). Danas se slika bitno promjenila. Nadati se kako će aktualni hrvatski romanopisci doživjeti priznanja koja zaslužuju. Našoj autorici treba najprije odati priznanja na energiji koju je uložila i hrabrosti što se odvažila okušati u ovoj najzahtjevnijoj književnoj formi, romanu. Mora joj se odati priznanje i na izboru teme, a također što je dopustila da je motiv romana potpunoma obuzme. Što je tu tako zahtjevno pa da se mora imati respekt prema romanu uopće i ako hoćete, prema rpomanopiscu? Što želim reći? Književne teorije navode brojne tipove romana po različitim osnovama. Osobno bih se priklonio stavu da je MEDALJON klasični tip romana koji sadržava i elemente romana-eseja, dakle tipa modernog romana u kojem se epsko pripovjedanje nadopunjuje osjećajima i asocijacijama. Također bi se priklonio Wolfgangu Kayseru koji drži da svaki roman govori o nekom zbivanju koje se događa u nekom prostoru i u kojem sudjeluju određeni likovi pa bi se Medaljon mogao nazvati „romanom zbivanja“ (prije nego tip romana lika) u kojem zbivanje ujedinjuje sve ono što se romanom želi priopćiti. Ili ako bismo se priklonili ruskim formalistima ovo ne bi bio lančani ili prstenasti tip, nego pretežito paralalni tip koji ima nekoliko fabularnih nizova, ali ipak preteže osnovna priča, ona o Anti Mariću Keniću iz Goranaca. Po mom sudu, dakle, riječ je ovdje o odlikama klasičnog romana, kojeg karakterizira čvrsta fabula i kronološki slijed događaja. Vrijeme radnje je relativno dugo, priča se odlikuje jednostavnošću, pripovjedač je sveznajući i u trećem licu. Roman je prema temi povijesni jer govori o važnom povjesnom vremenu, ali ima elemente društvenoga, obiteljskog i ljubavnog romana. O sadržaju knjige ćete doznati najbolje čitajući je. No napomenut ću kao poticaj vašem čitanju kako je riječ o događajima krajem i neposredno poslije II. svjetskog rata koji su obilježili ovo vrijeme i ovo podneblje. Riječ je o ljudskim sudbinama, o teškim stradanjima u prvom redu Hrvata zapadne Hercegovine. Kako se roman, kao i književnost inače, shvaća kao fikcija, moramo napomenuti da se u ovoj knjizi radi o istinitim događajima i o stvarnim ljudima te njihovim tragičnim sudbinama. Sukladno ocjeni da je riječ o klasičnom romanu koji ima glavnog junaka radnja se odvija kontinuirano i u slijedu koji ima određenu logiku u kojoj se redaju likovi i ponašanja kakve i kakvo čitatelji isprve prepoznaju i što mogu razumjeti bez velika mudrovanja. Dakle, siže romana je u tome da se povratnik s istočnog bojišta Ante Marić iz Goranaca vratio kući te zatječe rasulo i stvaranje novog sustava po svaku cijenu. U tom moru kontrolirane nepravde, podmetanja, izdaja i zločina i svih ostalih društvenih nereda Ante Marić pokušava živjeti svoj život koliko je moguće normalno i ne uspjeva. Nepravedno optužen pa osuđen, zatim navođen na izdaju vlastitog načela, biježi iz zatvora, odmeće se u škripare i preživljava kao odmetnik od nove vlasti koja ga progoni kao opasnu zvijer. Isprepleteno je to s umetnutim pričama o tadašnjim ljudima, događajima, ljubavima i svime što karakterizira podneblje Goranaca, Risovca, Izbična, Gornje Britvice, Širokoga Brijega, Mostara, pa i Brotnja te ostalih mjesta u kojim su djelovali Škripari ili Križari. Prikazana je okrutnost komunističke vlasti, posebno Ozne i Udbe te dosta vjerno način prisiljavanja običnih ljudi da rade u njihovom interesu. Tema je doista dragocjena i pravo je čudo kako se niko do sada od domaćih književnika nije osokolio te je bar djelomično obradio. Mislim da je jedino Gracijan Raspudić djelomično priklonio ovome motivu u romanu Djevojka Drina Madrin, 1951. Ukupan dojam koji ostaje poslije čitanja upućuje nas na odgovor zašto je to tako. I dan danas se nerado i sa zebnjom govori o tim ljudima. Ta je tema bila zatvorena za javni govor strahom kojeg su komunisti utjerali u kosti ovome narodu nemilosrdnim progonima, prijetnjama, zastrašivanjima i pogubljenjima bez suda i bez polaganja računa ikome o poduzetim postupcima. O stilu pisanja, vjerujem da su i da će recezenti dovoljno reći. Rekao bih tek tome u prilog da je autorica dosta izravno, bez zakulisnog poigravanja značenja i smislom svojih poruka pokušala romanu dati svoj pjesnički obol, na način kakvu sam je kao pjesnikinju dosada poznavao. Naslov romana je promišljeno odabran. Upućuje nas na osnovni identitet ovdašnjeg hrvatskog puka kojem je temelj vjera koja se očituje znakovljem koje nju simbolizira. Dakle, medaljon na kojem je lik čudotvorne gospe je vrednota na kojoj se odražava ime i naslijeđe obitelji Marića Kenića iz Goranaca. To je naslijeđe s ostalim svetim medaljicama duboko zašiveno u brojne zadžepke koje obitelj čuvaju vječno bez obzira na sva zlosilja koja neka vlast može poduzimati i nametati. Autorici čestitam, a vama knjigu preporučam za čitanje. Ivan Sivrić predsjednik Društva književnika Herceg Bosne |
