08.04.2014., utorak
KUKAVICE
|
mogu vukovi zavijati od gladi i noć biti tamnija od ponora mogu mi oderati kožu i raznijeti kosti ne bojim se drugih ali tebe ne želim sresti posrćem na prosutim riječima kliska je surova istina i nisam za klečanje ispred trona odrubio si mi glavu da nemam pravo na mislili siječeš mi ruke jer ne želiš da učinim ništa udari jače metalnom šipkom dokrajči me kad već kroz prste cijediš srce ostajem nepomična u prizoru a crvene kaplje odzvanjaju na pločicama prazne kuće pospi i mene otrovom iza kojeg ne raste trava ne zrija plod na voćki na koju si nakalemio bol spali korov i zaboravi me da, tako je najlakše Anita Martinac |
