13.01.2014., ponedjeljak
KUPLJENA ZEMLJA
 skoro sam stigla prevalih strme planine uskim putovima priđoh samo da te sustignem taknem zar bi mogla na koljena pasti dok te ne vidjeh kroz prste prosipam prašinu od koje sam načinila veo ukopani pozdravljamo se zalaskom sunca srest ćemo se opet na mramornoj ploči ti prepiši planove a ja ću režirati povijest zanijekana tišina potpisana je prevarom zatravimo u oranici dozrijet će žito kosci će nositi vesla drugi će klesati stepenice k nebu pusti nek prvo prođu oblaci poslije će dozvati kišu u presušenom kanjonu iskopali smo rupu iz očiju rijeka samo što nije u brazdama majčinih ruku raste bršljan pupkovine djeca će sutra tražiti mlijeko a mi ćemo u travi loviti ribe na uramljenom platnu pustinja cvjeta bila bi zemlja da nije pijeska nevažno je što boja je ista slikar je vidio budućnost drugi su pili sok od bambusa Anita Martinac |
