|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Članica i svojevremeno urednica
Učim pletenje i rado čitam
Vrijedne i sposobne kuharice
o ljubavi saznajte na
Volim:
- zagreb
- bloganje,
- fotkanje,
- more,
- cvijeće,
- iskrenost,
- djecu,
- ljude britka jezika
do boli,
- papati,
- sportati se,
- putovati,
- envy parfem jedino i isključivo mirisalo,
- naušnice i srebreni nakit
Mrzim:
- ričet,
- dvoličnost,
- licimjerje,
- lopovluk,
- četnike,
- ogovaranje
i smicalice,
- žohare,
- depilaciju,
- licimjerje,
- neodgovornost,
- političare,
- peglanje,
- pranje posuđa,
Kad se sjetim još nečeg javim se s kojim voli/nevoli dodatkom dodam svakako
Mislim si ja ovih dana, mislim si što da vam pametno napišem jer vjerujte mi ne razmišljam samo o bedastoćama niti sam površna. Prosječno obrazovana, prosječno sposobna al kad neš zapnem napišem i disertaciju o šerafu ako treba. Nije to moja bistra glava jer već odavno nije (bube su u glavi to su godine ... bube su u glavi stotine) nego onaj prkos u meni " mogu ja to".
I mislim si ja ( nešto puno mislim ) na što ova moja blogovaonica liči. O politici ne pišem al mi malo falilo prošli tjedan, uf što sam ljuta bila , o ratu i predivnim curama i dečkima s kojima sam proživjela najteže i najljepše godine u životu ne pišem - neki su doživljaji prebolni i prekopavanje po naizgled "zatvorenim ladicama" nije dobro za mene, al pisat ću jednom ozbiljno (kaže Suđeni mogla bi i knjigu kolko materijala ima),
Moda -ni o modi ne pišem jer nisam baš neka trendseterica ( više sporterica) a i živim trenutno takav život da je prošlotjedni predivni sakač i suknjica s pičkicom dar moje Sister, pardon, čipkicom nakon početnog iznenađenja i zahvale na poklon i njen predobar ukus, izazvala buru smijeha jer sam se tip- top skockana vidjela kako vučem ceker s placa ili u lokalnom dućančiću kupujem kruh i mlijeko ili još bolje jurim u parku s Malenom za loptom.
O bolesti ne mogu pisati jer je ona svaka sekunda mog života, opisivati sve moguće i nemoguće nus pojave adenokarcinoma, kemoterapije i sličnih opačina previše je bolno i ne želim opterećivati njome ni ljude iz reale a kamoli blogosfere. Gramatikom se ne opterećujem , niti načinom na koji se izražavam, disleksična il ne, disgrafična il ne vjerujem da govorim razumljivim jezikom.
O svemu ću tome jednom kad se dojmovi slegnu kada postane prošlost i kada ću suknjicu i sakač nositi puno češće.
Pomislim ja čak i da će me ljudi doživjeti nezainteresiranom ili možda neambicioznom. Ali ( namjerno veznik na početku rečenice ) ja upravo izabirem trenutno ovakav način komunikacije jer vjerujem da su moji gosti, posjetitelji bloga moga, moji virtualni prijatelji ljudi kojima život donosi dovoljno nedaća , koji žive brzo i imaju previše problema i premalo vremena , ovdje na mom blogu gosti, gosti koje treba ugostiti i ispratiti a da pri tom nemaju stisnute usne , namršten pogled, ispratiti ih i pri tom im odaslati dobru vibru.
Budući da sam ja sasvim obična žena s običnim navikama, posve običnim životom i vrlo običnih vještina upravo ću to dijeliti s vama . Počinjem uskoro.
I baš volim blog i blogerice i blogere . Ovo je moje mjesto za opuštanje, mjesto koje ne dopušta vijugama preostalim da zahrđaju, mjesto na kojem susrećem predivne ljudovice i ljude i one manje takve pa se stoga iznova učim toleranciji.
To je to danas sam takva i dijelim svoje misli sa vama. Zdravi mi i vesleli bili!
Update 28.listopad. 2007. Svijeća za Vukovar
Dirnula me Kengurova a kako se bliže Sisvete i dan kada je slomljen grad heroj Vukovar, pozivam i vas da na svom blogu zapalite svijeću sjećanja na taj dan i sve časne i hrabre ljude kojima je presudila banda četnička.
